Slušni aparat

…Promijenio je, okrenuo je, sad više nije tako dosadna…

…Promijenio je, okrenuo je, sad više nije tako dosadna...

Kada je producent Brian Bur­ton poznatiji kao Danger Mouse ‘suhe’ vokale s ‘Crnog albuma’ Jay Z-ja vrlo kreativno postavio iznad glazbene podloge koju je slavna liverpulska četvorka snimila na znamenitom ‘Bijelom albumu’, vrlo vjerojatno nije mogao posve predvidjeti razmjere frke koja će uslijediti kada se priča o njegovom proizvodu – ‘Sivom albumu’ munjevito proširila glazbenim svi­jetom, k’o korona na svadbi u Nere­tvi usred lockdowna. Živući Beatlesi, Paul McCartney i Ringo Starr, možda su i blagonaklono gledali na nešto što je zamišljeno i realizirano kao umjet­nički koncept, ali veliki EMIje napro­sto pošandrcao jer se Danger Mouse nikada nije sjetio zatražiti dozvolu za korištenje materijala zaštićenog autorskim pravima. ‘Black Album’ Jay Z objavio je krajem 2003. godine kao svoj posljednji album prije ‘umirovlje­nja’ (tada 36-godišnjak, gospodin Car­ter se očito zaletio jer se na scenu vra­tio samo tri godine poslije). Iako ‘Sivi album’, koji se pojavljuje već u veljači 2004., iz objektivnih razloga nikada nije legalno objavljen, neslužbene kopije kontinuirano su dostupne, pa i na YouTube-u, a kritika i tada i danas ima usuglašeno mišljenje da je Burton napravio iznimno dobar posao, usput potaknuvši seriju sličnih mashup pro­jekata pa je Jay Z ubrzo repao i preko podloga Weezera, Metallice, Princa i Radioheada, a značajan je i po tome što je inspirirao jedan od najboljih mashup albuma ikada. Crossover rap/ metal album ‘Collision Course’ suče­ljava neke od najupečatljivijih pjesama Linkin Parka i materijal s tri albuma Jay Z-ja s naglaskom upravo na freški ‘Crni’, a singl ‘Numb/Encore’ osvaja i Grammyja za najbolju suradnju godine.
Nulte donose još nekoliko zani­mljivih remiks albuma, a oni najbolji vezani su uz 2006. godinu kada produ­centski i DJduo DFA(čine ga James Murphy, lider benda LCDSoundsystem te njegov partner u DFARecords, Brita­nac Tim Goldsworthy) izdaju seriju od dva toma radova jednostavno nazvanih ‘The DFARemixes’. Ogledni primjerak umijeća ovog dvojca je izvorno dance/ punk pjesma ‘Deceptacon’ benda Le Tigre. Kathleen Hanna, rodonačelnica riot grrrl pokreta, u toj pjesmi uzvikuje – ‘Wanna see me disco?’, a odgovorivši potvrdno DFAtim pjesmi je dao upravo to pretvorivši je u disco punk klasik. U nizu uspješnih remiksa ističe se i 12-minutna prerada singla ‘Dare’ grupe Gorillaz i remiks ‘Orange Alert’ house dvojca Metro Area. Remiks ‘Paper Planes’, neočekivanog hita za M.I.A. iz 2008. godine, posljednji je trijumf ovog dvojca. Tih godina vrlo traženi DFAremiksirali su i electro-pop duo Goldfrapp čiji album ‘We Are Glitter’ s verzijama pjesama s njihove tada aktu­alne glam-rock/synth-pop ploče ‘Super­nature’ često zauzima visoko mjesto na popisima najboljih albuma svoje vrste.

Gotovo da nema pogodnijeg benda za remiksiranje od Depeche Mode pa je stoga pomalo začuđujuće da su new wave legende za svoj prvi album remiksa čekali 2004. godinu. ‘Remixes 81–04’ zato je ništa manje nego impre­sivna kolekcija njihovih najvećih hitova u probranim verzijama od kojih najveći dio otpada na materijal objav­ljen od 1986. do 1997., u razdoblju u kojem Depeche Mode nižu albume ‘Black Celebration’, ‘Music for the Masses’, ‘Violator’, ‘Songs of Faith and Devotion’ i ‘Ultra’, a koji redom pred­stavljaju najkreativnije i najkomercijal­nije razdoblje u radu benda. Depeche Mode su 2011. ponovili koncept s ‘Remixes 2: 81–11’, ali s nešto manjim uspjehom. No, 2011. izlazi djelo koje će začeti novi trend ‘reimagined’ albuma (zamisliti nešto u posve novom svjetlu, razviti iznova, op.a.), model koji svoj procvat doživljava tijekomposljed­njih nekoliko godina. Čikaški pijanist, pjesnik i autor Gil Scott-Heron, naj­prepoznatljiviji po svome jedinstve­nom spoju soula, jazza i funka imao je sve samo ne ujednačenu i stabilnu karijeru. Šesnaest godina dugu disko­grafsku pauzu, koju je označila i duga borba s osobnim demonima, neoče­kivano je prekinuo 2010. godine tri­jumfalnim trinaestim albumom ‘I’m New Here’. Rad koji se u jednakim omjerima dotiče spoken worda, blu­esa, folka i elektronike nažalost bio je Scott-Heronov posljednji (preminuo je u svibnju 2011., dok će ove godine posthumno biti primljen u Rock & Roll Kuću slavnih), ali potaknuo je i dva posve nova albuma. Prvi od njih, suradnja s glazbenikom, DJ-em i pro­ducentom Jamie XX-om ‘We’re New Here’, stiže već na prvu godišnjicu izla­ska izvornika, a gotovo odmah postaje post-dubstep remek djelom i nacrtom za mnoge buduće slične radove, dok će Scott-Heronova obrada pjesme ‘I’ll Take Care of You’ Brooka Bentona u remiksu Jamie XX-a poslužiti kao inspiracija Drakeu i Rihanni za ‘Take Care’, naslovnu pjesmu drugog albuma kanadskog superstar repera. (nastav­lja se…)

Foto xlrecordings.com

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić