Sjedim u svom tavanskom uredu tipkajući ovu kolumnu i cijelo vrijeme razmišljam o ‘Trgovcima’ i svevremenskom citatu iz tog filma: ‘Uopće nisam trebao biti ovdje danas!’. Optimistični plan bio je provesti zabavan vikend u glazbenom društvu poznatog poljskog disidenta Adama ‘Nergal’ Darskog, frontmana legendarne black metal grupe Behemoth. Na tom koncertu su dvije predgrupe trebale predstaviti svoje najnovije studijske uratke, ali naravno, i ta kao i skoro sve ostale turneje doživjela je jednogodišnju odgodu. Situacija nije baš idealna, ali barem mrvu utjehe pruža činjenica da su oba albuma apsolutno fantastična.
Daleko najiščekivaniji album ove godine mi je bio ‘Strength’ američkih goth-rockera Unto Others. To nije nimalo čudno ako se prisjetite da mi je njihov debitantski album ‘Mana’ bio naj-album 2019. godine. Taj album ćete bez problema pronaći na svim streaming uslugama zahvaljujući pogodnostima digitalnog doba, no ukoliko nakon grčevitog promišljanja ne uspijevate dokučiti zašto vam je ime ovoga banda nepoznato, razlog je što je moja kolumna tada koristila njihovo tadašnje ime – Idle Hands. Zbog sudskog spora oko imena grupe band je početkom ove godine bio prisiljen promijeniti ime, ali svom srećom to je jedini dio njihove prezentacije koji je drugačiji. I dalje imamo vrhunsku glazbenu nostalgiju za osamdesetima, no ako je ikako moguće još depresivniju – zamislite The Sisters of Mercy, pribrojite im The Smithse iz kojih ćete izuzeti rasistički isprdak zvan Morrissey i imate dvanaest dragulja moderne goth kulture. Koju god stvar pustite nećete pogriješiti, a moji osobni favoriti su ‘Why’, ‘When Will Gods Work Be Done’, ‘Hell is For Children’ i najbolja pjesma na albumu ‘Summer Lightning’ čija me početna bas-dionica neodoljivo podsjeća na ‘Lucretia My Reflection’. Ako niste poslušali moj savjet prije dvije godine, sad je pravo vrijeme da ispravite svoj propust i uvrstite oba albuma u dnevnu glazbenu rotaciju.
Nakon njih na pozornicu trebali su stupiti legendarni engleski death metalci Carcass. Bill Steer, Jeff Walker i ekipa zauzimaju prominentno mjesto u panteonu ekstremnog metala pa malo začuđujuće zvuči podatak da im je ovo tek sedmi studijski album u karijeri. Njihovi prvi albumi bili su iznimno često slušani u mojem kućanstvu krajem osamdesetih, a naslov trećeg albuma ‘Necroticism – Descanting the Insalubrious’ i dan danas mi je najbolji naslov ikada. Carcass uz sebe ima još nekoliko zanimljivih trivijalnosti, kao na primjer da je njihov posljednji album prije raspada 1996. ‘Swansong’ uvjerljivo najgori metal album devedesetih, dok je njihov sljedeći, povratnički ‘Surgical Steel’ uvjerljivo najbolji metal album dvije-desetih. Točno osam godina nakon trijumfalnog povratka izlazi ‘Torn Arteries’ i odmah ulazi u konkurenciju za naj-album godine. Koroni moramo zahvaliti što smo ga čekali dodatnih dvanaest mjeseci, a i to što ćemo ih uživo gledati tek dogodine. Album nastavlja u njihovom prepoznatljivom melodičnom death metal stilu na kakav smo naučili na albumima ‘Necroticism’ i ‘Heartwork’, s pjesmama iznimno kreativnih naziva poput ‘Flesh Ripping Sonic Torment Limited’, ‘The Scythe’s Remorseless Swing’ i ‘Kelly’s Meat Emporium’, koji će uz ‘Under the Scalpel Blade’ i ‘Eleanor Rigor Mortis’ svim redovitim konzumentima kvalitetne glazbe pružiti mnoštvo pedeset-minutnih užitaka.
Ovogodišnja jesen nije pružila puno veselih trenutaka europskim uživateljima žive glazbe pa dok naši američki istomišljenici neometano uživaju u lavini dobrih koncerata, između ostalih i u turneji Unto Others koja se realizirala nakon propasti njihovog europskog putovanja, nama preostaje samo razglas odviti do daske i uživati u mnoštvu izvrsnih novih albuma. Unto Others i Carcass samo su vrh ledene sante ovojesenske metal izvrsnosti.
Foto Unto Others – Roadrunner Records / Carcass – Nuclear Blast