Na današnji dan 1916. godine preminuo je austrijski vladar Franjo Josip. u 86. godini, a Dubrovnik je tu vijest dočekao s nevjericom. Iako je car bio u visokoj životnoj dobi nisu dotad do njih stigli glasi o njegovom lošem zdravstvenom stanju.
Danima je u Dubrovniku vladala sveopća žalost, a detalje o tome saznajemo iz Prave Crvene Hrvatske, jedine novine koja je izlazila u Gradu za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Već dan nakon smrti hrvatskog kralja i austrijskog cara Franja Josipa, u subotu, 22. studenog 1916. politički list Prava Crvena Hrvatska objavio je izvanredno izdanje s crnim florom. Umro je “obožavani Vladar, Njegovo Veličanstvo Ćezar i Kralj” Franjo Josip I.
“Svak stoji osupnut i preneražen pod dubokim dojmom ove žalosne vijesti, koja u crno zavije cijelu našu Državu baš u ovim odlučnim časovima.” – zapisali su u Pravoj Crvenoj Hrvatskoj. Car Franjo Josip umro je uoči svoje šezdeset i osme obljetnice preuzimanja prijestolja. “Kobnu vijest” o smrti Njegova Veličanstva Dubrovniku je obznanio kotarski upravitelj Albert Renkin.
Prava Crvena Hrvatska piše o sveopćoj žalosti Dubrovnika zbog smrti cara. “Na putu, u radionicama, trgovinama, lokalima i svuda sve kô najednom zamrlo, zavladala mrtva tišina, sveopća turobnost.” Zapisuju kako su mnogi lili suze, potresno jecali i prizivali obljubljenog, neprežaljenog i nezaboravnog, milog “Oca i Kralja”. Sve kuće, zavodi, uredi, društva i radionice izvjesile su tablice prekrivene crninom, dok su trgovine i javni lokali bili zatvoreni. Obustavljena je i školska nastava, a sa svih mjesnih crkava punih su sat vremena klecala zvona.
Grad je bio danima u žalosti za umrlim carem, održavale su se mise zadušnice. Za cijelo vrijeme sprovoda u Beču s gradskih su crkava dva sata klecala zvona. Svi su lokali bili zatvoreni, “fenjali užeženi, obaviti gustom koprenom”. I promet je od 3 do 5 sati bio obustavljen. Vladalo je sveopće mrtvilo.
Tri dana kasnije u redovitom izdanju novina gotovo su dvije stranice posvećene Franji Josipu. Donesen je nekrolog u kojem o caru piše kako je bio “čovjek reda i rada te svakomu najsjajniji uzor u izvršivanju dužnosti. Radu, redu i dužnosti ostao je vjeran sve do časa svoje smrti.” Prenose se i detalji iz posljednjih dana njegova života, podsjeća se na njegov boravak u Dubrovniku kao i najvažnije događaje iz njegova dugogodišnjeg vladanja Monarhijom.
Cara Franju Josipa I. naslijedio je dvadesetdevetogodišnji, slabo poznati nadvojvoda Karlo. Bio je nećak Franje Ferdinanda i jedan od brojnih habsburških nadvojvoda, oženjen Zitom, princezom Bourbon-Parma. Pojedinosti iz života nasljednika, nadvojvode Karla Dubrovčani su doznali u istom broju u kojem su se opraštali od “voljenog i neprežaljenog cara”. U Pravoj Crvenoj Hrvatskoj objavljuju njegov proglas u kojem ističe kako treba nastaviti i dovršiti djelo svoga strica.
I unatoč “općoj, dubokoj žalosti” za starim vladarom, u listu naglašavaju kako se ukazuje svijetla točka, “najbolji melem ranjenom srcu svih podanika naše Monarhije, – slika novog Ćesara i Kralja Njegova Ap. Veličanstva Karla i njegove premilostive supruge Ćesarice i Kraljice Zite”. S brojnim epitetima u uvodniku opisali su novog mladog vladara. Navode kako je Franjo Josip prenio na svoga sinovca, koji je obdaren “od naravi najljepšim vrlinama uma i srca”, bogato iskustvo. Karlo je stupio na prijestolje u dobi od 29 godina, okrunjen je 30. prosinca 1916. u Budimu.