Slušni aparat

Plakanje u kadi

Čovjek u malo što može biti sigu­ran kao u činjenicu da su milijuni oda­nih obožavatelja britanske pjevačice Adele vikend proveli u svojim kadama lijevajući suze nad buteljama Char­donnaya, pronalazeći u njenim pje­smama sličice vlastitih života. Puno je introspekcije na novom, četvrtom, albumu koji u stilu svih prethodnika nosi brojčani naziv, a slušatelji i pop kritika uniformirano ovu kolekciju pjesama proglašavaju njenom najosob­nijom do sada. ‘30’ je u suštini album o prekidu pjevačice i njenog supruga Simona Koneckija koji se zbio prije dvije godine, usred stvaranja albuma, a rezultirao je razvodom braka u siječnju ove godine. Nerijetko su upravo puca­nja bračnih i ljubavnih veza te emoci­onalne tenzije i previranja koja su ih pratila bila zaslužna za brojne slavne albume. ‘Blood on the Tracks’, petna­esti album Boba Dylana iz 1975. godine inspiriran je rokerovim otuđenjem od tadašnje supruge Sare, muze iz nekih od njegovih najboljih pjesama, a neri­jetko zauzima vrhuške popisa najbo­ljih albuma ikada. Poznate albume rođene iz ljubavnih brodoloma snimili su The Cure, Nick Cave, Joni Mitchell, Carole Kingi mnogi drugi, no ništa ne može nadmašiti melodramu koja je kumovala nastanku jednog od deset najprodavanijih albuma u povijesti popularne glazbe. ‘Rumours’ grupe Fleetwood Mac (1977.) prema glazbenoj publikaciji Rolling Stone ujedno drži i poziciju sedmog najboljeg albuma svih vremena, a većina materijala, uključu­jući mega hitove ‘Go Your Own Way’ i ‘Dreams’ direktno je inspirirana raski­dom veze pjevačice Stevie Nicks i gita­riste Lindseyja Buckinghama te razvo­dom bračnog para McVie.

Adele se na novom albumu bavi tere­tom slave i izazovima majčinstva, ali najveći dio materijala tematski je ori­jentiran na brakolom. I pogađate, pre­vladavajući format je balada. Na sreću, a najviše zahvaljujući vokalnim spo­sobnostima tridesetrogodišnje Lon­dončanke, ali i nesvakidašnjoj iskreno­sti koju je prezentirala, pojam klasične Adele balade miljama je udaljen od osobitosti klasičnih balada Celine Dion, koje su tradicionalno neprobav­ljivi zalogaj onima s malom toleran­cijom na grlatu melodramu. Ipak, ‘30’ ne počinje impresivno. Uvodnu, guda­čima i zanimljivim pozadinskim voka­lima presvučenu ‘Strangersby Nature’ Adele otvara cringe-worthy stihovima ‘nosit ću cvijeće na groblje moga srca’ i automatski prst poleti prema funkciji STOP. Slijedi neimpresivna ‘Easy On Me’, prva u nizu pjesama čiji je produ­cent provjereni suradnik Greg Kurstin. Publika je ovu konfekcijsku baladu po objavi u listopadu dobro prihvatila, ali je njenim izborom za najavu albuma mogla steći, pogrešan, dojam da Adele ni ovaj put, kao ni prije šest godina, nije bila spremna na rizike. Međutim, ‘30’ je superioran svome prethodniku i dostojan je nasljednik albuma ‘21’ iz 2011., koji je na krilima hitova ‘Rolling in the Deep’ i ‘Someone Like You’ pje­vačicu zacementirao u srcima onih namuranih u ideju ljubavi i romantike. Treća pjesma ovdje, ‘My Little Love’, izazvala je instant zanimanje jer uz zarazan pozadinski vokalni fragment i hipnotički beat uključuje snimke raz­govora koji je Adele vodila sa svojim danas devetogodišnjim sinom Ange­lom pokušavajući mu ‘objasniti’ razvod i da je, unatoč njemu, voljen. Treba biti drski cinik za ne pozdraviti njenu hra­brost, no pjesma je neoprostivo razvu­čena na šest minuta s tim da zadnje dvije slušamo Adele kako, grcajući u suzama, gubi bitku sa samoglasnicima i suglasnicima. Osim ako niste zakleti ljubitelj filmske serije o Bridget Jones, ovaj dio nećete moći lako prebroditi. Iduće tri pjesme podižu ritam. Kur­stinove su dobre, dok je ‘Can I Get It’, napisana sa švedskim hitmejkerima Maxom Martinom i Shellbackom, još jedan primjer konfekcijskog pop sin­gla s istim iritantnim zviždukanjem koje na radiju slušamo zadnjih deset godina. Hvala Bogu na ‘klasičnim Adele baladama’ koje dominiraju dru­gim dijelom albuma. ‘I Drink Wine’ je instant favorit, a za otopiti najhlad­nija srca Adele na ‘To Be Loved’ ne treba ništa osimglasnica i tipki kla­vira. Zvučno bogata, završna, ‘Love is a Game’ zaronjena je u soul 60-ih i najbolja je u nizu balada. Jedna je od tri odlične pjesme (‘Woman Like Me’, ‘Hold On’) koje kao koautor i producent potpisuje samozatajni Inflo, kreativna snaga enigmatičnog britanskog neo­soul/funk kolektiva Saults impresiv­nim outputom od pet albuma u dvije godine. Da se malo kontrolirala i da je, umjesto provjerenim, dala prednost novim suradnicima sa svježim idejama konačni proizvod bi bio nešto upečat­ljiviji. No, i ovakav ‘30’ je dosad najbo­lje i najzrelije ostvarenje Adele. A sad lijepo natočite kadu. I oprezno s vinom.

Foto: www.adele.com

Pročitajte još

Jack White je Bog

Petar Ipšić

Heavy metal gljiva

Ivan Jelčić

Urbano, samo urbano

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija