Oni su brat i sestra, Yosef Berger i Tovi Meirovizh, izraelski Židovi koji su sa svojim obiteljima odlučili ovogodišnji židovski blagdan Pesah proslaviti baš u Dubrovniku.
U Grad i hotel Libertas Rixos, gdje su odsjeli, stigli su preko izraelske turističke agencije Tour-Plus, zajedno s još oko 470 Židova sa svih strana svijeta. Zbog njih cijeli hotel i svi zaposleni ovih dana žive i rade po posebnom režimu.
– Mi radimo u agenciji Tour-Plus, koja Židovima organizira blagdane, ali i godišnje odmore, zimske poput skijanja u Švicarskoj i Italiji, ili ljetne u Austriji ili Andori i sličnim mjestima. Rezerviramo cijele hotele i u njima uredimo pravila prehrane prema košeru. U Dubrovniku smo od 1. travnja i sve smo kuhinje i prostorije za ručanje, posuđe, pjate i čaše uskladili s košerom. Organizirali smo i poseban dolazak rabina. Tako da kad nam dođu gosti budemo spremni ih primiti kako bi se odlično proveli. Osim po svijetu, Tour-Plus organizira ovakva događanja i u 12 izraelskih hotela za vrijeme Pesaha i za aranžmanima koje mi nudimo vlada velika potražnja – objašnjava za DuList Tovi Meirovizh, inače majka dvoje djece. I njen brat Yosef Berger također ima dvoje djece. Ističu kako su u Dubrovnik stigle i obitelji s čak 12 ili 14 djece.
– Moja supruga dolazi iz obitelji s 16 djece, od kojih je deset vjenčano i oni također imaju svoju djecu. Zato nam trebaju veliki hoteli kad se nalazimo. Ne znam je li dio tradicije da imamo velike obitelji, ali živimo tako da zahvaljujemo Bogu na svemu što nam da, ništa ne planiramo niti kontroliramo trudnoću. Vjenčamo se i kako god život teče – objašnjava Yosef.
Ono što je svakako zanimljivo u vezi njihovog posjeta Dubrovniku jest što je sve u hotelu i oko njega podređeno proslavi Pesaha. Objašnjavaju nam što njima predstavlja taj židovski blagdan.
– Prije više od tri tisuće godina naš židovski narod bio je roblje u Egiptu, kao što kaže Bilbija. Bog nam je davao znakove prije nego smo napustili Egipat. Nakon što je kaznio Egipćane, Bog nam je rekao da moramo ići. Nije bilo vremena, u vrlo kratko vrijeme cijeli židovski narod, šesto tisuća ljudi, izišao je iz Egipta. Inače treba puno vremena da tolik narod izvedete s jedne lokacije, ali tada nije. Iz tog razloga ne jedemo kruh niti išta vezano za kvasac. Kad smo napuštali Egipat spremali smo kruh za put, ali nam je Bog rekao ‘Idi te odmah’ i nije bilo vremena da se kruh ispeče. Stoga već preko tri tisuće godina kod Židova diljem svijeta nećete naći obični kruh, pizzu ili nešto što je miješano s kvascem i vodom. Kad spravljamo matzah, beskvasni kruh, od miješanja vode i brašna do kraja procesa pečenja ne smije proći više od 18 minuta. Zato ne pijemo ni pivo ni alkohol, jedino vino jer je riječ o grožđu – objašnjava nam Yosef.
– Da bi se kuhinja prilagodila košeru čak je i našim ženama kod kuće jako teško. Morate dodavati posuđe, nabavljati i druge potrepštine. Zato ljudi radije kažu: ‘U redu, idem negdje u hotel, zatvorit ću kuću na sedam do deset dana tijekom Pesaha, platiti nešto novca i boraviti u hotelu’. Tour-Plus je baš zbog toga najveća turistička agencija za Židove, jer samo u Izraelu organizira Pesah u 12 hotela – ističe Yosef.
– I netradicionalni ljudi koji bi htjeli doći vidjeti i doživjeti Pesah u grupi, s rabinom, također se prijavljuju. Imamo prvu večer, Gala večer koja je posebna, jer je predvodi rabi i jako je zanimljiva. Zato mnogi Židovi koji nisu toliko religiozni dolaze na naša događanja, kako bi vidjeli i doživjeli Pesah sa svima – ističe Yosef, a njegova sestra Tovi kaže:
– U Dubrovnik smo pronašli Libertas Rixos, sjajan hotel s krasnim ljudima s kojima zbilja uživamo surađivati. Riječ je o jako velikom projektu. Rezervirali smo 220 soba s preko 470 ljudi iz Izraela, SAD-a, Ujedinjenog Kraljestva, Belgije, Švicarske, iz cijelog svijeta – objašnjava Tovi. Ipak zanimalo nas je zašto baš Hrvatska i Dubrovnik?
– Svake godine idemo na drugo mjesto. Za druga događanja koristimo hotele u Izraelu, ali na Pesah tražimo novo mjesto na svijetu za naše goste, kako bi uživali i vidjeli ljepote drugih zemalja. Moram reći da smo, čim smo sletjeli u zračnu luku, doživjeli toplinu i domaćinstvo ljudi cijele Hrvatske. Od vozača autobusa kojim smo došli do hotela, preko vratara na ulazu. U Hrvatskoj je usluga zbilja dobra i ljudi su jako ugodni. Imali smo slična iskustva na drugim mjestima, ali Hrvatska je posebna – govori nam Yosef.
– Tražili smo lijepu lokaciju koja ima hotel deluxe ili pet zvijezdica koji ima minimalno 200 soba, s prirodom i krajobrazom gdje možemo poći na izlet te s kulturom i povijesti, a Židovi baš u Dubrovniku imaju svoju povijest – dodaje Tovi.
Yosef i Tovi objašnjavaju nam kako je poseban turistički vodič s njima stigao iz Izraela. Kad god negdje putuju, on nauči sve o tom mjestu, pripremi se i tako svaki dan idu na izlete autobusom, a on im sve objasni o povijesti mjesta koje posjećuju. Ostajemo zainteresirani njihovim načiomn života, običajima i tradicijom pa ih pitamo je li njihov način života ortodoksan?
– Jest, ortodoksan je, možete ga nazvati i ekstremno ortodoksan. Ono što mi nudimo je ekstremno ortodoksno, premda ljudi koji dođu mogu sami izabrati što žele. Sve se drži strogo po košeru. Za Pesah u Dubrovniku donijeli smo preko 200 tona košer hrane, doslovno sve, od pića i hrane, vina, mesa, mliječnih proizvoda, šećera i soli. Voće i povrće možemo kupiti ovdje, sve ostalo donosimo sami. Znate kad letite, onda imate ograničenje na 20 kilograma za kufere, ali za desetdnevni boravak ovdje svi su imali kufere od 30 kilograma pa je naš zrakoplov bio šest tona teži od dopuštenog. Ipak, na kraju smo uzletjeli! – govore nam Yosef i Tovi, koji su isplanirali deset dana boravka u Dubrovniku, od prošle nedjelje do iduće srijede. Petak je, navečer nastupa Šabat.
– Šabat traje od petka navečer do subote navečer svakog tjedna. Tada nam nije dozvoljeno ništa raditi. Ne smijemo koristiti struju, telefonirati, voziti, kuhati. Mi smo na to sve navikli, a i u Rixosu su nam bili od velike pomoći. Na primjer, kod kuće imamo sat na kojem gasimo struju u pravom trenutku. U Rixosu takvog sata nije bilo, ali nam je direktor hotela Ayhan Basci nabavio sve te satove, samo za Šabat i blagdane. To je bilo teško. Nisam električar i ne znam kako to učiniti, ali njemu je uspjelo! – zahvalni su Yosef i Tovi svojim domaćinima.
Kako Židovi za vrijeme Pesaha ne smiju koristiti lift (niti govoriti na koji kat žele!), iz Rixosa su im također izašli u susretu tako što im je osigurana osoba posebno zadužena za lift, koji po ukrcaju pritišće sve katove, a gosti se iskrcavaju svatko na svom katu.
Tovi nam ukratko objašnjava židovske običaje i blagdane.
– Osim Šabata svaki tjedan, Židovi imaju i blagdane koji se računaju ne po suncu, nego mjesecu. Na primjer, naša Nova Godina nije u prosincu, već početkom rujna, Roš Hašana. Tada jedemo med kako bi nam godina bila slatka. Imamo i blagdan Hanuka, kad palimo svijeće. Potom i Purim, što je nešto blizu američkog Halloweena… – kaže Tovi, a Yosef je prekida objašnjenjem:
– Svaki blagdan tijekom godine podsjeća nas na neki događaj iz naše povijesti. Također nam ti blagdani govore i o našoj budućnosti, premda ne znamo što nam budućnost donosi. Svaki put kad je židovski narod bio u nekom ratu, izlazio iz Egipta ili nekoj drugoj opasnosti iz koje je izašao, slavimo to Božje čudo i zahvaljujemo Mu svake godine, premda se dogodilo prije tri tisuće godina. Nismo bili tamo tada, ali svake godine održavamo tradiciju – govori Yosef. Pitamo ih što misle o pripadnicima njihove vjere koji ne drže baš strogo do običaja i tradicije.
– Postoje obitelji koje se ne pridržavaju običaja židovskog naroda, jer nisu rođeni u takvoj tradicionalnoj obitelji. Oni su neortodoksni. Naši roditelji, djedovi, pradjedovi, su ortodoksni, i nama je tradicija vrlo jednostavna. Kad bih vam rekao da s nama održite jedan Šabat, vi biste poludjeli. Bez telefona, interneta, veze sa svijetom, cigareta, sve ostavite. Bilo bi vam teško! Čak i kad putujemo svijetom, što je malo teže kad održavate Šabat, mi održavamo tradiciju – ističe Yosef.
Ne smatraju da oni Židovi koji ne drže do običaja ne poštuju tradiciju. Jednostavno nisu u tome rođeni, odgovaraju nam.
– Puno putujem po svijetu, srećem puno ljudi koji sa mnom ne govore ni hebrejski ni jidiš, čak ih ne bi prepoznao da su Židovi, jer su obučeni kao i svi ostali. Pa i mi smo obučeni kao i svi ostali, osim što nosimo jarmulke. Ne mogu to nazvati nepoštivanjem. Ali blagdan poput Pesaha, svi ga slave i obilježavaju. Mislim da čak i u najneortodoksnijem dijelu Izraela nećete naći kruh, već ljudi poštuju Pesah. Pesah je najekstremniji blagdan, kad molimo triput na dan, na glavu stavimo Tfilin (kutijicu s citatom iz Tore, op.a.), kao i oko ruke. Cijelo vrijeme se sjećamo čuda koja je HaShem, Bog za nas učinio. Uglavnom se tijekom molitve prisjećamo izlaska iz Egipta. Židovski narod rođen je Abrahamovim rođenjem, ali je trenutak Paseha jako važan jer smo izlaskom iz Egipta 40 godina prolazili pustinju da bismo stigli u Izrael, Obećanu zemlju. Osim Mojsija, kojem je Bog u pustinji rekao da mora razgovarati s kamenom kako bi dobio vodu za šesto tisuća ljudi. On je to zaboravio, udario je kamen i bio je kažnjen i nije mogao ući u Izrael. Sve je u detaljima, jer treba brinuti o svakoj riječi, poruci, blagdanu, strogim pravilima – ističe Yosef.
Zanima nas i Izrael danas, kako žive stanovnici te zemlje burne, ali i zanimljive povijesti.
– Izrael nije baš velika zemlja. Od jednog do drugog kraja svega je 500 kilometara udaljenosti. Imamo svoje probleme s Arapima i Palestincima. Ali moram reći da kad se o sukobima u Izraelu čuje ili gleda negdje daleko, kao na primjer u Hrvatskoj, zvuči puno gore nego što zaista jest. Život u Izraelu teče mirno. Prije mjesec dana bio sam za Šabat u Jeruzalemu i išao sam se moliti na Kotel, Zid plača, zid koji je nekad bio dio hrama koji je izgorio. Na putu do Kotela, dok hodate starim dijelom Jeruzalema, morate proći kroz arapski dio, veliku placu. I kad prolazimo tuda nemamo nikakvih problema, normalno se javljamo jedni drugima, trgujemo. Izvana sve izgleda kao podjela. Naravno, postoje sukobi u Pojasu Gaze, postoji vojska na granicama. Ali u Jeruzalemu možete normalno hodati, imamo puno turista. Kao i ovdje, gdje smo došli zbog turizma. Slično sam se osjetio na granici prema Crnoj Gori, gdje je bila malo stroža kontrola. Ali čim prođete granicu, opet je sve isto – zaključuje Yosef.