Svaki put kad razgovaramo s novim festanjulima, najčešće nam ističu kako im nova ‘životna uloga’ predstavlja posebnu čast. Kako i neće jer uistinu se radi o svojevrsnoj tituli koju rijetko tko zavrijedi. Članovi Bratovštine festanjula sv. Vlaha svake godine biraju nove festanjule iz redova pomoraca i obrtnika, a glavno su mjerilo, među ostalim, njihova čestitost i stručnost. Kako god ih zvali, voditeljima svečanosti, svetkovnicima, predvodnicima ili svjetovnim domaćinima Feste, jedno je sigurno – brinu se da jedan od važnijih blagdana posvećenog zaštitniku Grada prođe u najboljem redu. Ta je ‘obveza’ ove godine pripala dvojcu koji se do imenovanja nije poznavao. Unatoč tome, pomorac Perica Baletić i zanatlija Vladimir Buć ‘kliknuli’ su na prvu, a s nama su podijelili detalje ovogodišnje pripreme za ovaj, kako ističu – poseban dan, kako za njih, tako i za naše sugrađane.
Sreća i ponos
‘Mladi ste’, jedna je od izjava koja im se često puta uputila nakon izbora za festanjule uz neizostavne čestitke. No, kako nam kažu, bilo je i mlađih pa nam ističu kako su saznali da je jedan festanjuo u prijašnjim vremenima imao 13 godina. Svakog se dana sve više interesiraju za Festu i sve što se za nju veže, a u njihovim obiteljima osjećaj sreće i ponosa biva sve veći.
—Na prvu mi se to činilo nestvarnim. Bilo je više kandidata, i da su baš mene odabrali, za mene se činilo nevjerojatnim. Sve nas više toga zanima, svaki dan učimo, ne možeš sve znati na prvu. Iz dana u dan, sve više osjećamo posebnu čast jer smo izabrani za festanjule – rekao nam je Buć.
—Što se više približava taj poseban dan, sve je više događanja i obveza. Za mene to predstavlja nešto što je posebno, nešto što je specifično. Stvarno smo počašćeni. Drago mi je da smo se našli u situaciji u kojoj možemo sudjelovati u nečemu tako važnom – naglasio je Baletić.
Trudimo se njegovati tradiciju
Baletić je proveo svoje djetinjstvo u Konavlima do Domovinskog rata, nakon čega se seli u Grad. Poslije dvadeset godina mladosti u povijesnoj jezgri, ‘prebacio’ se na Kono. No, gdje god da je živio ili kuda god plovio, Festa je uvijek imala poseban značaj, kako za njega, tako i za njegovu obitelj. Kad god bi mogao, kao i njegov ‘kolega’ festanjuo te brojni naši sugrađani, pohodio bi Festu sv. Vlaha.
—Svatko od nas na svoj način doprinosi Festi, bilo sudjelovanjem u procesiji, bilo dolaskom u Grad. Smatram kako bi to svatko trebao cijeniti i biti prisutan, ako može. Svake godine budem zapanjen svime što vidim – od nošnji, tradicije, izgledom crkve sv. Vlaha, samog Grada… A kako je tek ljudima koji prvi put dođu na Festu. Sam taj prvi čin Parčeve zastave, otvaranje Feste, za mene je nešto posebno, ali i nešto u čemu sam sudjelovao fizički ili u mislima. Jer, postoje godine kad nisam bio doma za Festu. I ako nisam mogao biti tu, onda sam pokušavao poslati pozdrave s drugog kraja svijeta. Lakše je u posljednje vrijeme jer postoje razni mediji, live streamovi te tako možete biti dio Feste – kazao je Baletić. Na brodu, kako kaže, uvijek bude posebno čašćenje.
—Taj dan se nešto posebno učini, odnosno kuhar nešto napravi. Jer je to ipak Dan Grada, to se festiža. Festa je dan što dolazi jednom na godinu i kad već nismo doma, taj ćemo dan pokušati učiniti posebnijim – rekao je. Buć, koji je iz Orašca, i sam ističe posebnu povezanost s Festom. Bio je sudionik prije dvadeset godina u nošenju barjaka župe Pohođenja Marijina u Orašcu.
—Sveti Vlaho je za mene poseban dan, no nekad ne mogu sudjelovati zbog posla. Kad god sam slobodan i u mogućnosti, tu sam s obitelji! Trudimo se njegovati tradiciju. Neizbježno je ostati kod rodbine u Gradu na objedu. Postoji sigurno malo gradova u nas da se ovako štuje svoga Parca i cijeni tradicija. Postoji dosta festa u Hrvatskoj, ali ovo je u nas, rekao bih dosta specifično. Sveti Vlaho i Badnji dan – to nema nigdje! – naglasio je.
Dobar glas ljudskog i kršćanskog ponašanja
Buć u razgovoru navodi kako izbor festanjula, kako kaže, nije vezan samo uz Festu. Prilikom izbora, vodi se računa o tome da nove festanjule mora pratiti dobar glas ljudskog i kršćanskog ponašanja. Trebaju biti ugledni na poslu, u obiteljskom i osobnom životu te moraju biti vjernici, ne samo po izjašnjenju, nego i po onome što čine, govore i kamo idu nedjeljom.
—Djelovanje u našem mjestu, bilo ono svjetovno ili crkveno, bilo je također važan segment za izbor. Moji su bili uvijek vezani uz crkvu, a pokojni nono je bio crkovinar dugih 30 godina. Tako da sam aktivni sudionik u crkvi i oko crkve te u svjetovnom životu mjesta. Kad se sve to zaokruži, došli smo do svega ovoga – naglasio je. S time se složio Baletić.
—Odrastao sam na Grudi do Domovinskog rata. Živjeli smo do crkve i nama je ona bila svojevrsno igralište. Uvijek smo bili ispred crkve, oko crkve, a časne su nas čuvale. Crkva je isprepletena s našim životom – rekao je Baletić.
To je vaš dan
Taj dan je kad su sve oči uprte u njih. Od puka, do gledatelja na televiziji. Pozitivne treme će sigurno biti, ali smatraju da neće biti problema.
—Vrijeme je pripreme, taj dan dolazi. Rekli su nam: ‘Vi morate uživati, to je vaš dan. Vi ste predvoditelji. Morate biti ponosni. Glavu gore i predvodite Festu na najbolji mogući način’. To je nešto za što se jednom dobije prilika i predstavlja ogromnu čast. Imamo pomoć od svih – od naših prijašnjih festanjula, članova bratovštine, svećenika, prijatelja, rodbine i novinara. Svi razumiju kako smo pod povećalom! – naglasio je Baletić koji s Bućom ističe kako se trebamo ponositi svojim zaštitnikom sv. Vlahom te kako je naša Festa, ovaj Grad nešto posebno. Nešto što moramo cijeniti i čuvati. A oni će isto tako cijeniti i čuvati prijateljstvo za koje je zaslužan naš Parac koji tisuću ljeta u moćnoj ruci drži naš Grad…
POMORAC
Perica Baletić
Perica Baletić, sin Marka Baletića i Pavice rođene Uhodić, rođen je 1978. godine u Dubrovniku. Odrastao je u župi Presvetoga Trojstva na Grudi u kojoj je primio sakramente. Perica je u braku sa Sanjom rođenom Maltarić s kojom se vjenčao 2006. godine. Imaju dvoje djece, kći Leu i sina Marka. Trenutno živi u župi sv. Petra na Boninovu. Srednju pomorsku školu i pomorski fakultet završio je u Dubrovniku s diplomom inženjera pomorskog prometa. Kontinuirano plovi od 2004. godine, a kapetan je od 2013. na brodovima stranih kompanija.
—Počeo sam na putničkim brodovima i to je kratko trajalo. Odradio sam samo kadeturu. Nakon toga sam prešao na teretne brodove i tu sam ostao dvadeset godina. Dakle, ove godine obilježavam dva desetljeća života na moru. Nije lako definitivno, što kažu – to je kruh sa sedam kora. Fališ familiji, fališ roditeljima, prijateljima. No, izabrali smo to te uz Božju pomoć i svetog Vlaha idemo naprijed. Svakako, drago mi je da sam pošao ovim putem. Mladima bih preporučio da probaju jer ovaj posao, osim tih teških stvari kao što je odvojenost, nosi i neke dobre stvari. Vidi se svijet, vide se sličnosti i razlike… – naglasio je Baletić.
ZANATLIJA
Vladimir Buć
Vladimir Buć, sin Miha Buća i Boje rođene Parić, rođen je 1977. godine u Dubrovniku. Svete sakramente je primio u župi Pohođenja Marijina u Orašcu, gdje i danas živi. Vladimir se oženio 2005. godine s Irenom rođenom Ban s kojom ima troje djece, dvije kćeri Niku i Anu te sina Luku. Srednju školu je završio u Dubrovniku, smjer elektromehaničar. Po završetku srednje škole radio je do 2001. godine u GP Dubrovnik na održavanju elektropostrojenja i instalacija. Nakon toga dodatno se obrazuje za vatrogasca te se zapošljava u Javnoj vatrogasnoj postrojbi ‘Dubrovački vatrogasci’ gdje radi do danas.
—Po završetku srednje škole, smjer elektromehaničar, počeo sam raditi u jednoj građevinskoj tvrtki. Tu sam proveo jedno razdoblje da bih 2001. godine prešao u JVP Dubrovački vatrogasci gdje djelujem i danas. To smatram pozivom i to je nešto što me oduvijek zanimalo, otkad sam bio dijete. Volim svoj posao! – rekao je.
Iz tiskanog izdanja od 17. siječnja 2024.