Grad

Ovo su riječi koje su biskupu Roku Glasnoviću uputili vjerski vrhovnici i ljudi iz dubrovačkog puka

Nakon svečanog ređenja uslijedile su poruke čestitki i podrške brojnih ‘kolega’ našeg novog biskupa. Prenosimo ih!

Pozdravni govor metropolita mons. Marina Barišića

Dragi brate biskupe Roko!

Sjećam se 60.-ih godina prošlog stoljeća kako su gospari i gospođe znali pitati: „Oće li biti pontifikô? U koju uru će biti pontifikô?“ A 20.-ih godina ovog stoljeća i naša pitanja su poput njihovih: „Kada će biti i tko će biti novi dubrovački biskup?“

Pontifiko je biskupska svečana misa u katedrali. Danas u radosti slavimo pontifiko – događaj Tvoga biskupskog ređenja i Tvoj prvi pontifiko u dubrovačkoj katedrali, događaj Božje providnosti koja je, po odluci pape Franje, dala odgovor na naša očekivanja i pitanja. Već na početku adventa, grad Dubrovnik i Dubrovačka biskupija dobili su božićni dar – Tvoje imenovanje dubrovačkim biskupom. A s današnjim ređenjem Ti postaješ članom apostolskog zbora Kristove crkve.

Brate biskupe Roko! Prije svega, dobro došao u „mladi“ zbor biskupa Splitske metropolije: nadbiskupa koadjutora Dražena, biskupâ Tomislava, Ivana, Ranka, među kojima sam i ja, na pragu mira. Čestitkama i radosti Tvoga biskupskog ređenja, koje ti je povjerio jedini pravi i trajni pastir svoje Crkve – Krist Gospodin – pridružuju se i umirovljeni biskupi Splitske metropolije: Slobodan, Ilija i Ante. Svima nama i svim Tvojim svećenicima, redovnicima, redovnicama, Kristovim vjernicima laicima, mladima i starima, domaćima i gostima, na dobro došao Tvoj pontifiko!

Riječ pontifiko dolazi od pons, pontis – most. Po svom pozivu i poslanju biskup je doista onaj koji okuplja, povezuje, otvara prostore suradnje i zajedništva. Grad Dubrovnik ima ponosne povijesne zidine koje su memorija i turistička atrakcija, ali i mostove koji su budućnost Crkve i biskupije, Grada i našega društva. Da bismo mi, biskupi, mogli iskreno slaviti pontifiko, prije svega potrebno se sagnuti i uhom se približiti oltaru gdje ćemo susresti Krista raspetoga i uskrsloga u njegovoj pashalnoj ljubavi i srcem osluškivati njegovu riječ i potrebe braće i sestara. U svjetlu i žaru ove božanske pashalne ljubavi možemo tražiti i graditi Kristovu crkvu mosta na sinodalnom hodu s Emanuelom i nas međusobno s njime. Na tom zajedničkom putu moći ćemo prepoznati duhovsku dinamiku apostolske izvornosti: postojanosti u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2, 42), duhovsku mladu svjedočku Crkvu, Crkvu kvasca i svjetla, društva i svijeta, zajedništva vjere, nade i ljubavi, o čemu govori i tvoje biskupsko geslo.

Ujedno danas, u ime braće biskupa Splitske metropolije, zahvaljujem dosadašnjem dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću, a sada riječkom nadbiskupu koadjutoru, na plodnoj i uspješnoj suradnji, želeći mu obilje Božjega blagoslova kako bi njegovo pastirsko djelovanje u Riječkoj nadbiskupiji bilo isto tako plodno i uspješno.

Dragi Roko! Danas je Tvoj pontifiko, važan i radostan događaj, ne samo za vjernike i građane Dubrovačke biskupije, već je osobito svečan i velik dan za Tvoju obitelj, rodbinu i za sve Janjevce koji su na tragu svojih predaka, a posebno na tragu vjere, nade i ljubavi tvog pokojnog djeda Tune, ispunili Grad svetog Parca. Svim Janjevcima od srca čestitam radost tvoga biskupskog ređenja!

U očekivanju smo proslave svetoga Vlaha. Neka te prati njegov primjer i zagovor! Živio sveti Vlaho! Živio sa svetim Vlahom!

Mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

______________________

govor mons. Želimira Puljića, predsjednika HBK

Promičite susrete vjere i kulture, te posebice pastoral obitelji i mladih

Preuzvišeni gospar biskupe,

Dragi Roko!

Pozdravljam Vas odmah s ovom „gospraskom titulom“ da se čim prije na nju naviknete. Vi ste dekretom Pape Franje, došli u ovaj Gradu od kamena, za koga vele da je „veličanstveni spomenik uzvišene harmonije“. Njega su gospari stoljećima oblikovali kao živo tkivo običaja, navika, tradicije, politike, privatnog i javnog ponašanja. Istina, tu nema više Senata i Vijeća umoljenih, nema ni vlastele, ni pučana. Ali, tu je „Božji puk“ koji Vas srcem prima i kliče „neka je blagoslovljen naš novi gospar biskup koji dolazi u ime Gospodnje“. Današnjim svetim redom i pomazanjem ovlašteni ste predvoditi sveti zbor krštenih koji se nalaze u položaju „dostojanstva i slobode sinova Božjih“ (Rim 8,21). Kršćanstvo je, naime, ovdje prisutno od davnih vremena. Povijest bilježi da je već u 7. stoljeću organizirana zajednica s biskupskim sjedištem. Ovaj grad čvrstih tvrđava i bedema, strmih ulica i poznatih palača, crkvenih tornjeva i velikih zidina koje miluje sunce i bura, a obliva Jadransko more, od danas je Vaš grad i sjedište biskupijskih ureda. Ne dvojim kako ćete se brzo obiknuti jer on Vas podsjeća na grad Vašeg djetinjstva i mladosti, na Krešimirov grad, u koji ste doselili iz Janjeva. A Janjevo je bilo jedna od brojnih hrvatskih kolonija u vrijeme procvata Dubrovačke Republike.

Ova pak katedrala, koja je zbog potresa i požara u nekoliko navrata nanovo građena, bit će odsada Vaša katedra s koje ćete učiti i poučavati. U okružju vrijednih djela Tiziana, Santia, Pordenonea i osobito poznatog moćnika riznice ove katedrale, s oko 160 svetih relikvija, među kojima i one od svetoga Parca, Vi ćete pozivati vjernike neka ne zaborave da je Krist u središtu, „jučer, danas i sutra, uvijek isti“. Sa svetim Leonom Velikim ponavljat ćete im neka kao „kršćani budu svjesni svoga dostojanstva“. Naime, kultura i tradicija ovog podneblja prožete su duhom kršćanskih vrjednota od samih svojih početaka. A ovaj Grad divan je spomenik uspješnog i harmoničnog prožimanja vjere i kulture. Istina, mi smo bili dulje vremena svjedoci krize koja je nastala kad su određene ideologije pokušavale stvarati znanost, tehniku, društvo i kulturu bez Boga, bez transcendencije. No, devedesetih godina prošlog stoljeća, kad ste Vi odlučivali što studirati, brze promjene u Istočnoj Europi s poznatom „revolucijom svijeća“ otvorile su prozore duhovnim vrjednotama koje su desetljećima bile potiskivane, iako su stoljećima bile utkivane u tradiciju narodnog bića. Te promjene iz devedesetih ugodno su nas iznenadile i iskreno obradovale. Jer, otkriće i prepoznavanje arhetipova transcendencije, te uočavanje bitne veze koja postoji između „tradicije i religije“ (AG, 16), bude nadu i zalog zdravije i sretnije budućnosti. Vaša zadaća, dragi biskupe Roko, u ovom osobitom Gradu kulture bit će između ostalog kako pomagati čovjeku ovog podneblja, koji je stasao u sjeni kršćanskih spomenika da putem kulture i u tradicijama svoje prošlosti otkriva „dio svog duhovnog i božanskog blaga“, kako ističe konstitucija Vatikanskog Sabora, „Radost i nada“ (GS, 86).

Kao promicatelju pastorala obitelji poznato Vam da će u svibnju biti susret hrvatskih obitelji u Ludbregu, a u rujnu susret mladih u Bjelovaru. Obitelj i mladi draga su ostavština svetog Ivana Pavla II., počasnog građanina Dubrovnika, koji se nije umarao ponavljati roditeljima neka budu „intimna zajednica ljubavi koja se ne plaši života“ (GS, 48). Jer, obitelj kao „prva životna stanica društva“ (FC, 47) u „službi je izgradnje kraljevstva Božjeg i poslanja Crkve“ (FC, 49). A mladima, koje nazivao „uzdanicom i nadom Crkve i naroda“, neumorno je ponavljao Kristove riječi, „neka se ne boje“ i neka „imaju povjerenja u dobro“. Pozivao ih je i poticao da „ulože svoju snagu i mladenačke snove u izgradnju boljega svijeta u kojem će vladati mir, ljubav, pravda i sloboda“. Sokolio ih riječima svetog Klementa Aleksandijskog neka se „odvaže prebjeći na Božju stranu, pa će i Gospodin biti s njima“.

Vi ćete se, poštovani gospar biskupe, suočavati s tim pastoralnim izazovima kao nadglednik ove partikularne Crkve koju Vam je Sveti Otac povjerio. Ali, Vi ćete to činiti i u zajedništvu s drugim hrvatskim biskupima. Jer, biskupsko služenje nije osobno, već sakramentalno i utkano je u tajnu službe koja stvara „školu biskupskog zajedništva“. Zato Vam izričem srdačnu dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije sa željom da u zajedništvu s drugim biskupima ostvarujete ono što Gospodin danas i ovdje od Vas očekuje. Budite dobar suradnik i mudri savjetnik u kolegiju naše konferencije. A svijest o sakramentalnom zajedništvu neka vam dadne dostatne snage, hrabrosti i povjerenja. Ne bojte se izazova i problema. Niste sami. Puno je onih koji će Vas pratiti svojim molitvama i savjetima: od Vašeg predšasnika Mate, Vaših dosadašnjih biskupa Tomislava i Ante kojima ste uzorno i vjerno služili, do svećenika ove biskupije, redovnica i redovnika. Tu su i članovi raznih vijeća i bratovština, crkovinari, pjevači, ministranti, radnici i zemljoradnici, mornari i ribari, te osobito zauzeti vjernici laici koji će Vas pratiti svojim molitvama i žrtvama. Ne gubite, dakle, daha, već poput Petra na Isusovu riječ „bacajte mrežu“ (Lk 5, 5) i „svu svoju brigu povjerite njemu“ (1 Pt 5,7). Neka Vam je sretno i blagoslovljeno, dragi gosparu biskupe Roko. Gospodin koji Vas je odabrao u časnu službu biskupstva neka Vas blagoslovi i neka Vas čuva. Živjeli!

mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Predsjednik Hrvatske Biskupske Konferencije

____________________________

Pozdrav don Hrvoja Katušića uime svećenika

Nakon godine dana molitve, vremena iščekivanja, nestrpljenja pa i preispitivanja, ponovno su u našoj Biskupiji zazvonila zvona, najavljujući novog pastira.

Dragi Roko, danas ste u ovom slavlju rođeni za biskupa, a s nama svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i s cijelim Božjim narodom dubrovačke Crkve, postajat ćete iz dana u dan pastir i učitelj. Na tom hodu mi ćemo vas pratiti svojim molitvama, ljudskom i vjerničkom spremnošću, a vi, jer nam je potreban pastir s očinskom brižnošću i majčinskim srcem, nama budite oslonac i svjedočanstvo iskrena Kristova vjernika.

Biskupska služba nije sama sebi svrhom niti se može plodonosno živjeti izolirano od naroda, prostora i vremena. Pozvani ste zajednički graditi sinodalno povjerenje, a njega će biti kada se damo na put obraćenja pameti i srca i otvorenosti vizijama koje u nama Duh Sveti potiče.

Ubrzo ćete uvidjeti da je Grad sv. Vlaha više od samoga kamenoga grada, a dubrovačka Crkva, koja baštini naslijeđe epidaurskih i potom raguzejskih biskupa, dubrovačkih metropolita, nadbiskupa i biskupa kao i korčulanskih i stonskih biskupa, nije samo vjerna čuvarica tradicije, nego ona koja je pozvana voljeti, oblikovati i u svakom vremenu izgrađivati grad, a i svakog svoga člana od Vitaljine do Vele Luke, od Lastova do Stona. Neka se po Vašoj predanosti, svi ljudi dobre volje, osjete ponukani živjeti život kao poziv.

Svećenici dubrovačke Crkve radovat će se čvrstoći vašega stava i ljubaznosti vašeg ophođenja, strpljenju i odlučnosti, jasnim i umirujućim riječima, izdržljivosti, osmjehu.

Uvijek vrijedi načelo da se ništa dobro ne može napraviti na brzinu i da se rušenjem ništa ne gradi. Zato ustrajte u strpljivom i hrabrom zalaganju. Kad u nama ili u našem pastoralnom radu zamijetite obmane, nemar ili zaslijepljenost lažima, neka Vam ne bude teško pomoći nam osloboditi se iluzija, jer povijest nam svjedoči da Bog ima načina kako da svakog čovjeka urazumi i vrati. Otajstvo spasenja u Kristu je božanska stvarnost, ali i naša, jer smo mi u nj uključeni i ono se hoće dogoditi za nas, da nas uvijek iznova izvlači iz mraka i tame.

Kako je govorio Bonaventura Duda, evanđelje je za sve, ali za odbačene ponajprije. Ne smijemo se zatvarati u sebe ili se pouzdavati u zidove. Sigurnost nije u odvajanju od drugoga, nego u brižnosti za druge. Treba nam moć povezivanja u služenju. Tu nas Krist šalje i čeka.

Oče biskupe, kao što se ova katedrala iz temelja podizala nakon Velike trešnje, a svoje postojanje zahvaljuje briljantnom umijeću i nastojanju domoljuba opata Stjepana Gradića, obnovitelja grada i slobode, u ime svećenika, redovnika i redovnica naše biskupije želim Vam da Vam, po uzoru na njega, ne pomanjka snage, volje i umijeća u izgrađivanju žive Crkve kako bismo svakim novim danom sve više postajali Crkva zajedništva, sinodalnog sudjelovanja i poslanja najmanjima.

Dragi Roko, biskupe dubrovački, hvala Vam na spremnosti služenja na ovoj Dubrave hridi. Čestitam Vama i svom puku dubrovačkom. Neka Vas prati moćni zagovor naše nebeske zaštitnice Gospe od Porata, svih svetaca i svetice čije se relikvije čuvaju u katedralnome Moćniku  našega parca svetoga Vlaha koji evo već 1050 godina štiti ovaj Grad i Biskupiju!

Kako ono i ‘oće ako Bog da! Amen, da Bog da.


Benedictus qui venit in nomine domini! Ad multos annos!

________

Pozdrav Slavice Batina uime vjernika laika i obitelji

Poštovani oče biskupe Roko, u ime obitelji i svih laika Dubrovačke biskupije, čestitam Vam na Vašem današnjem biskupskom ređenju i uvođenju u službu dubrovačkog biskupa.

U svom govoru na svečanosti objave imenovanja dubrovačkim biskupom 30. studenoga 2021. godine u Šibeniku, posebno ste istaknuli jednu skupinu vjernika u našoj Dubrovačkoj biskupiji. Tada ste, između ostalog, izrekli i sljedeću rečenicu: „Moje misli, srce i molitve idu u prvom redu do svih obitelji – majki, očeva i djece.“ Od novoimenovanog biskupa bi se možda očekivalo da u prvom redu spomene svoje buduće najbliže suradnike: svećenike, redovnike i redovnice, ili djelatnike Ordinarijata. No, Vi prvo spomenuste nas obitelji – majke, očeve i djecu. Nama, vjernicima laicima Dubrovačke biskupije, bilo je to jako drago čuti.

Jedna od stvarnosti naših obitelji, s kojom ste se vjerujem i vi sami tijekom vašeg pastoralnog rada u šibenskoj biskupiji susretali, je ona obitelji pomoraca. Poput mnogih drugih, i moj suprug je u ovim trenucima na brodu, te vam prenosim kako njegove, tako i pozdrave svih naših pomoraca.

Poštovani biskupe Roko, imamo velika nadanja i veliko povjerenje u Vas. Nadamo se da će naša mjesna Crkva i pod vašim vodstvom, u zajedništvu sudjelovanja i poslanja, nastaviti stavljati naglasak upravo na nas vjernike laike.

Vi ste naš novi pastir. Predvođeni Vama, želimo živjeti vjeru na ovom konkretnom području i u ovom konkretnom povijesnom trenutku. No, Vi niste samo pastir. Zajedno s nama, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama, dio ste Božjeg stada. U duhu sinodalnog hoda, želimo svi zajedno koračati za onim jedinim savršenim i jedinim pravim Pastirom, onim kojega kršćanska tradicija naziva Dobrim pastirom. Jer jedino zagledani u Njega, zajedno kao braća i sestre hodeći za Njim u vjeri, nadi i ljubavi, možemo koračati prema ostvarenju Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, ne ostavljajući ostvarenje tog Kraljevstva tek za vječnost.

Živimo godinu posvećenu obitelji. U svijetu i društvu u kojima živimo obitelj je suočena s brojnim izazovima. Nećemo kukati i govoriti da nam je teže nego prethodnim generacijama, jer nije, budući da svako vrijeme nosi svoje poteškoće i svoje radosti, svoje velike petke i svoja uskrsnuća. No kao i prethodnim generacijama, potrebna nam je Crkva koja nas razumije. Drugi vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes piše da „radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu“. Može li se to primijeniti i na biskupa u odnosu na povjerene mu vjernike? Svakako da može. Stoga bismo ovu poznatu koncilsku misao mogli i ovako izraziti: „Radost i nada, žalost i tjeskoba vjernika Dubrovačke biskupije, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba i našeg novog pastira, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njegovu srcu“.

Želeći vam da u svom biskupskom služenju i poslanju to i ostvarite, nudimo vam našu pomoć, suradnju i zajedništvo u molitvi. Pratila nas na našem zajedničkom hodu zaštita nebeske majke, Gospe od Porata, i zagovor svetog Vlaha. Nek’ Vam je, tj. nek’ nam je blagoslovljeno!

Pročitajte još

‘Ljeto u Lazaretima’ počinje uz klapu Cambi

Dulist

Sanitat počinje sa zaprašivanjem, evo gdje i kad!

Dulist

PO MJERI GRAĐANA Tjedni pregled gradskih projekata

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija