Autorski projekt Pavlice Bajsić Brazzoduro, ‘Orfej sluša radio’, odnosno predstava radiofonijskog teatra, svoju premijeru imat će ovog četvrtka, 15, lipnja, u 21 sat.
Izniman iskorak u produkciji i radu Kazališta Marina Držića zaista je hvalevrijedan projekt, a u njemu sudjeluju glumci Frano Mašković i Marija Šegvić kao Orfej i Euridika, Zdeslav Čotić, Helena Kovačić / Nika Burđelez ali i poseban, ‘autohtoni’ dubrovački proizvod – sjajni bend Izae.
Oni koji ne stižu na premijeru ovaj zanimljiv novi projekt autorice i teatra mogu pogledati u repriznim izvedbama od 19. do 23. lipnja 2017., također u 21 sat, a o svemu su nam oni koji su sudjelovali u njemu otkrili na konferenciji za medije ovog ponedjeljka.
– Možda je i malo poznato da je Hrvatska u principu radiofonijska velesila, na svjetskoj razini. sad je vrijeme i prilika za staviti sve argumente na stol, nije dobro valorizirano – kazao je za početak Ante Vlahinić, predstavljajući autoricu i njezinu ljubav i povezanost s Dubrovnikom. Također je dodao kako je ovo prilika za Dubrovnik upoznati se s ovim zanimljivim žanrom, specifičnim radio teatrom.
– Vanjski prostor nije nešto na što je teatar naviknut i znali smo da će biti novonastalih situacija, no bez da se bacimo u probleme, ne bismo imali ni napretka. Prvenstveno, moram zahvaliti Društvu prijatelja dubrovačke starine, čije nam je Vijeće, kao i Niko Kapetanić, dalo razriješene ruke. Veliko hvala i Dubrovačkim ljetnim igrama, kao i ‘Domus Christiju’ koji nam je pomogao s jednim dokumentarnim dijelom. Kad smo Pavlica i ja dogovarali projekt, u prvi momenat bio je Bokar na pameti. Uostalom, svi smo se na neki način ovdje kretali, a danas se sjećamo nekih velikih predstava ovdje, poput Areteja. Danas, ovdje se skupila jedna iznimna ekipa. Također, mislim da bi misija svakog kazališta trebala biti i baštiniti naslijeđeno, ali brinuti se i za sadašnjost i budućnost ne samo kazališta, već i šire kulturnoumjetničke scene u Dubrovniku – kazao je Vlahinić, redom hvaleći odličan tim iza predstave, ‘eksperimenta kojeg se ne boje’.
Autorica Bajsić Brazzoduro pobliže je objasnila ‘radio teatar’.
-Radiofonijski teatar kao naziv ne treba mistificirati. Radi se o mojoj ideji spajanja radija i kazališta a za tu ideju je dovoljno zamisliti kako je predstavu i dalje moguće slušati samo na radiju a da vam bude zanimljiva, da možete maštati i prepustiti se zvukovima, a opet da ju možete pustiti u teatru i da za to postoji neko opravdanje. To je putovanje koje smo započeli s predstavom Hoerspiel te i dalje traje i putuje. Kao i svaka definicija, ona se brzo i prazni, pa mogu reći kako je ‘Orfej sluša radio’ najdalji iskorak u kazalište – kazala je Bajsić Brazzoduro. Autorica se na neki način vodila filmom Jeana Cocteaua ‘Orphée’.
– Ovdje je Orfej pjesnik i komunicira sa svijetom podzemlja kroz šifrirane poruke koje sluša na radiju u svom autu. Dakle, postoji ta mistična veza između radija i smrti, koju možemo gledati s dvije strane, činila mi se zanimljivom i jakom da mogu izmaštati taj svijet koji se u Bokaru smješta u ‘predsoblje podzemlja’ Bokara – dodala je autorica, kazavši kako je sve ‘zamišljeno kao putovanje za publiku koji na kraju ostavlja tračak utjehe’. Inače, priča počinje u trenutku kad Orfej silazi u podzemni svijet i uspijeva dobiti Euridiku.
-Zamislili smo priču kao opraštanje od Euridike. Vidjet ćete poetičnu radijsku igru na temu oproštaja, uz puno glazbe i nešto plesa – zaključila je autorica, prepustivši riječ glumcima, Orfeju i Euridiki, odnosno Franu Maškoviću i Mariji Šegvić.
– Sretna sam zbog poziva u ovaj projekt, a u Dubrovnik rado dolazim od 2013. na Igre i ovo mi je prva suradnja s KMD-om. Divno mi je ovdje i dobro smo radili, a stvari koje smo radili i teme kojih smo se dotakli me duboko zanimaju. Počeli smo od ničega, gledanje filma kojeg je Pavlica spomenula, te se priča nadograđivala u asocijativnom nizu stvari koje su nas svih zajedno gurale naprijed. To je inače tip kazališta kojeg volim i mislim da se kroz ovakve projekte razvijamo – kazala je Šegvić, dok je Mašković dodao kako ga je prvo privuklo što se radi o eksperimentu, a kako ga ujedno zanimaju neuobičajeni projekti kazališta i do kud kazalište ide.
– Mislim da je tu Pavlica potegnula s ‘Hoerspielom’ i ‘Eterom nad Berlinom’, jer kazalište u klasičnom smislu smo svi navikli gledati i pretpostavljamo ako bi trebalo izgledati, a ovo je pak nešto gdje si pionir, istraživač – kazao je Mašković, istaknuvši ljubav prema radiju gdje funkcionira još od Akademije.
Za kraj, ravnatelj Vlahinić pojasnio je ‘zarazu’ Orfejom i Euridikom.
– Svi ti mitovi prežive tolike stotine i tisuće godina samo zato što u principu odgovaraju milijardama naših istina i situacija. Svi mi koji se bavimo nečim kreativnim u Dubrovniku smo neki Orfej. U Dubrovniku se teško baviti kulturom a da nemate taj teret zaljubljenosti u dušu Dubrovnika. Sve su to naše Euridike u koje smo svi mi Orfeji zaljubljeni, nalazeći se u situaciji gdje žalimo za tom nekom ‘Euridikom naše duše Dubrovnika’. Treba vjerovati da je ona iza nas i raditi dalje kao da je iza nas, bez nesigurnosti se okretati. Moramo biti sigurni da nas duša Dubrovnika slijedi. Zašto to govorim? Zato mitovi funkcioniraju i to mi svi osjećamo. Na kraju krajeva, vraćamo važnu radiofoniju tamo gdje ona pripada – zaključio je Vlahinić, dok je autorica Pavlić Brazzoduro za kraj pročitala i recital koji otvara premijeru.
Tim iza predstave:
glazba: IZAE
dizajn zvuka i ars acustica: Dino Brazzoduro
filmovi: Dalibor Barić
dramaturgija: Pavlica Bajsić Brazzoduro i Marija Šegvić
dramaturški savjetnik: Dubravko Mihanović
suradnik za scenski pokret i koreograf: Alen Čelić
fotografija i dizajn vizualnih materijala: Jadranka Katić
kostimografija: Marija Šegvić
dizajn svjetla: Marko Mijatović
video: Nikola Kapidžić