Slušni aparat

Odijelo ne čini čovjeka

Sudite li knjigu po koricama? Film po posteru? Šampon po šarenim sliči­cama voćki ili kremu za lice po kriptič­noj seriji brojki i slova? Tada ste vjero­jatno ne jednom napravili pogrešku i propustili odličnu stvar ili pak kupili potpuno smeće zbog promašenih oče­kivanja. Ali zato ste bili sigurni da je barem metal siguran od takvih zami­jenjenih teza, sve je lijepo posloženo u svoja odjeljenja pa su Dismemberment, Vomitory i Abhorrence očigledno death metal grupe, grupe s nečitljivim logom poput Borknagar ili Krallice defini­tivno sviraju black metal, ako u nazivu imaju oštro napisano Z poput Razor ili Hazzard tada su sigurno speed-metalci. Naravno, ponekad se pojavi mala gru­pica inteligencijom zakinutih padobra­naca koji misle da se grupa nazvana Poljubac bavi sotonizmom (što god da to značilo), ali uglavnom imamo čistu i jasnu sliku stanja na metal sceni. Ili je i to samo privid, generalizacija, stereotip…
Kad sam prije nekoliko mjeseci po prvi put naišao na grupu Depre­ssed Mode i njihov album ‘Decade of Silence’ bio sam siguran da sam slu­čajno naletio na eksperimentalni solo DSBM projekt nekog otkačenog Tali­jana koji je odlučio obraditi Depeche Modeov ‘Enjoy the Silence’ ili možda čak i cijeli ‘Violator’ album, zajedno s ‘Personal Jesus’, ‘World in My Eyes’ i ‘Policy of Truth’. Nakon uvodne minute svirke violinskog kvarteta koja se pre­lijeva u žestoke blastbeatove shvatio sam da možda ipak nisam u pravu, i da je ovaj put naslov uistinu doslovan – band svira iznimno depresivan sim­fonijski doom na tragu Swallow the Sun ili SepticFlesh, a naziv albuma je u stvari komentar na puno desetljeće koje je proteklo od njihovog prethod­nog albuma. Jer je ovaj finski kvartet pod vodstvom bubnjara Ossy Salonena još u dvije-tisućitima izdao dva, kasnije se uvjeravam, izvrsna albuma – ‘Gho­sts of Devotion’ i ‘…for Death…’. Nakon drugog albuma se raspadaju i ponovno sastaju deset godina kasnije u istoj četveročlanoj postavi. Spore deprimi­rajuće stvari poput ‘As the Light Dims’ i ‘Dissociation of the Extinguished Mind’ smjenjuju se s black metaličnim ‘Death Walks Among Us’ i ‘Parasites of Mind’ i prije nego što trepnete i zamislite se nad stanjem svijeta danas prošlo je šez­deset šest minuta albuma i spremni ste za još jednu seansu finskog dooma. Ili pak svejedno pustite ‘Violator’ kad ste se već bili toliko ponadali obradama.
Sljedeća grupa postoji već dovoljno dugo da iza sebe ima čak deset stu­dijskih albuma, no bilo da ste čuli za njih prije petnaest godina na njiho­vom debitantskom albumu ‘Downtown Battle Mountain’ ili pak tek danas na njihovom najnovijem ‘Jackpot Juicer’, prva asocijacija na ime Dance Gavin Dance zasigurno je suradnja članova Frankie Goes to Hollywood i Right Said Fred za najnoviji DJ projekt u nekom elitnom londonskom noćnom klubu jer tko bi razuman prvo pomislio da je to ime kalifornijskog emo math-core banda. No, odgovor B je ipak točan, a ‘Jackpot Juicer’ koji se u javnosti poja­vio proteklog vikenda još jedan je kvali­tetan ovogodišnji post-hardcore album, iako bi prošlomjesečne Alexisonfire i RXPTRS ipak stavio barem jedan skalin više. Album bi mi se sigurno više svi­dio da je grubi vokal Jona Messa više zastupljen, jer čisti vokal Tilliana Pear­sona za mene zvuči nekako previše boy-bandovski. Druga zamjerka je dužina, jer iako sam sa zadovoljstvom preslu­šao 66 minuta Depressed Modea skoro bez treptaja, isto trajanje razbijeno na čak osamnaest stvari znači da se nakon četrdesetak minuta sve pjesme poči­nju stapati u jednu amorfnu masu, pa je ‘Polka Dot Dobbins’ lako mogla biti posljednja stvar i u nekih četrdesetak minuta ispričati potpuno istu priču bez gubljenja fokusa. No cijela priča o ‘Jackpot Juiceru’ završava dvostrukim crnjakom. U travnju ove godine, nakon snimanja albuma dugogodišnji basist Tim Feerick umire od predoziranja Fentanilom, otrovom koji je ubio više mladih Amerikanaca od Covida, pro­metnih nesreća i raka zajedno. A samo par mjeseci kasnije pjevač Tillian Pear­son dobiva ekspresni otkaz nakon više­strukih optužbi za spolno zlostavljanje.
Ako vam ovi crnjaci neće u potpuno­sti pokvariti doživljaj, preporučam da bacite uho na ‘Jackpot Juicer’, ali naša zvijezda tjedna je ipak album obrada Depeche Mo… Odbacite predrasude, dajte depresiji šansu nakon dekade tišine.

FOTO:

Depressed Mode — Inverse Records

Gavin — Rise Records

Pročitajte još

Trideset godina samoće

Ivan Jelčić

[SLUŠNI APARAT] Tri nesavršeno savršena

Petar Ipšić

Dvije čašice ‘razgovora’

Ivan Jelčić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija