Slušni aparat

Novi albumi starih favorita

Prvi vikend svibnja donio je čak sedam novih albuma vrijednih spo­mena u ovoj kolumni, a prostorne restrikcije natjerale su me da primije­nim selektivnije kriterije. Izbor je tako sužen na tri nova naslova bandova koji su me bili iznimno oduševili svo­jim prethodnim albumom i plasirali se pri vrhu godišnjih top-lista, a bilo je zabavno dubinski uroniti u glazbu i ustanoviti hoće li se i ovi novi uratci na kraju godine nalaziti na sličnim pozi­cijama ili je to bio samo proizvod spe­cifičnog vremena i prostora.

Na samom početku pandemije i općenarodnog lockdowna višak slo­bodnog vremena potaknuo me da malo dublje zaronim u meni do tada nepoznate izvođače nemetalne pro­venijencije, a jedan od albuma na koji sam nabasao u travnju 2020. bio je ‘Eupnea’ britanskog prog-rock tria Pure Reason Revolution.

Do tog tre­nutka meni potpuni misterij, to je bio četvrti album te grupe, ali prvi nakon punog desetljeća njihove neaktivnosti. Album me osvojio već na prvo sluša­nje, melodični progresivni rock dije­lom je podsjećao na Pink Floyd, dije­lom na Porcupine Tree, s prstohvatom Musea, a ugodni glas pjevačice Chloë Alper bio je prava stvar za opuštanje i zaboravljanje svih svjetskih problema. Da kojim slučajem još uvijek koristim kompakt diskove, taj specifični komad plastike već bi odavno postao neupo­trebljiv od mnogobrojnih preslušava­nja albuma. Mojem oduševljenju nije bilo kraja kad sam u petak preuzeo njihov najnoviji album ‘Above Cirrus’, i danas, nakon dvoznamenkastog broja preslušavanja mogu odgovorno tvrditi da je ovo moj apsolutni album godine, i bit će potrebno čudo da ga netko u sljedećih sedam mjeseci svrgne sa pri­jestolja. Fantastična mješavina metala, rocka i elektronike najbolje se osjeti u plesno-metalskoj ‘Phantoms’, ‘Dead Butterflies’ i stvarno psiho-somatski izazivaju leptiriće u utrobi, dok na ‘Cruel Deliverance’ u duetu s Jonom Courtneyom svjedočimo konačnoj transformaciji Chloë Alper u modernu inačicu Kate Bush.

Jedno od ugodnih otkrića 2019. bio je britanski hard rock band Puppy sa svojim debitantskim albumom ‘The Goat’. Često spominjani kao grupa koju se mora čuti uživo, u žižu javno­sti dospjeli su kao predgrupa space-rockerima Monster Magnet, a hit-pjesme ‘Black Hole’, ‘And So I Burn’ i ‘World Stands Still’ podsjećale su na čudan spoj Black Sabbatha i Teenage FanCluba. Novi album naziva ‘Pure Evil’ nastavlja u istom stilu, uz žestoke gitarske Metallica riffove i milozvučne Dinosaur Jr. vokale, od uvodne ‘The Kiss’, preko ‘My Offer’ koja kanalizira duh Kurta Cobaina, ‘Wasted Little Heart’ kao vrhunskog rock ostvarenja osamdesetih, i odličnih hitova ‘…And Watched It Glow’ i ‘Sacrifice’ svih tri­naest stvari spretno balansira ozbiljnu tematiku sa tipičnim britanskim crnim humorom. Ako još niste čuli za Puppy, obavezno u kompletu odslušajte oba albuma, i pripazite da i vas Google i Deezer uporno ne pokušavaju uvjeriti da zapravo želite slušati američku roc­kericu Poppy.

Stuck Mojo je početkom devedesetih bio jedan od prvih revolucionara koji su koristili rap vokale na heavy metal glazbenoj podlozi, no nisu bili poznati izvan svoje rodne Atlante sve dok Body Count nije rap-metalu širom otvo­rio kapiju. Nakon tri odlična albuma u devedesetima (‘Snappin’ Necks’, ‘Pigwalk’ i ‘Rising’) band prolazi kroz mnogobrojne iteracije postava, a osni­vači gitarist Rich Ward i bubnjar Frank Fontsere u slobodno vrijeme pod nazi­vom Fozzy Osbourne po lokalnim klu­bovima sviraju obrade metal pjesama u karaoke stilu sa bilo kojim pjevačem koji bi se tu slučajno zatekao. Jednu večer na scenu izlazi poznati američki profesionalni hrvač Chris Jericho, kemija je bila očigledna i ubrzo nji­hovo slučajno prijateljstvo izrasta u Fozzy.

2017. izdaju svoj sedmi studij­ski album ‘Judas’, jedan od najboljih hard rock albuma te godine sa hito­vima ‘Painless’, ‘Weight of My World’ i ‘Three Days in Jail’. Nakon punih pet godina ovaj vikend dobili smo i njihov novi album ‘Boombox’ koji nastavlja u svojstvenom heavy metal stilu pri­lagođenom mainstream radijskom izvođenju. Jericho je za jednog hrvača odličan pjevač, sigurno bolji nego je The Rock glumac, a uvodna ‘Sane’, ‘I Still Burn’ i ‘Army of One’ su stvari koje ćete definitivno uvrstiti na vašu heavy playlistu. Jedina zamjerka albumu je potpuno suvišna obrada pjesme ‘Relax’ grupe Frankie Goes to Hollywood, no ostalih jedanaest stvari više nego nadoknađuju taj kiks.

U novim albumima nagužvanom tjednu ova tri albuma definitivno su vrijedna vašeg vremena i pažnje, a svaki od njih ima sebi svojstvenu spe­cifičnost kojom će vas uvući u svoj svi­jet i zadržati vaš interes tjednima, ako ne i mjesecima. Tri albuma, tri čiste preporuke.

Foto:

PRR – InsideOut Music

Puppy – Rude Records

Fozzy – Sony Music

 

Pročitajte još

Stare pjesme koje ‘ubijaju’ nove

Petar Ipšić

Svemirske džukele u novom mračnom dobu

Ivan Jelčić

Pokušavam ti slomiti srce

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija