DuList INUrednički izbor

Nikša Ipšić: Vinil nije potpuno nestao, ali ga je digitalija dobro prizemljila

niksa ipsic

Međunarodni sajam gramofon­skih ploča i ostalih nosača zvukova ‘Dubrovnik Vinyl Fair’ održat će se u subotu, 19. kolovoza u Uvali Lapad. Svi zainteresirani moći će pogledati i kupiti ploče već od podne pa sve do 22 sata. Organizator sajma je Udruga 33/45 uz pokroviteljstvo Turističke zajednice grada Dubrovnika i Grada Dubrovnika. Predsjednik udruge Nikša Ipšić aka DJNiki Ramone rekao nam je više deta­lja o nastanku događaja. Naime, od samog pokretanja udruge i nekoliko sajmova po Gradu na raznim lokaci­jama, kaže nam kako tinja ideja organi­zirati jedan ili dva godišnja okupljanja, koja bi dovela kolekcionare i ljubitelje gramofonskih ploča iz drugih krajeva Hrvatske, ali i okolnih zemalja, bilo kao izlagače, bilo kao posjetitelje. Ovaj put, izbor je pao na Uvalu Lapad, toč­nije njen gornji dio, preko puta teniskih terena u hladovini, tako da ne škodi ni njima ni pločama.

Navodi se kako je već sada odaziv izlagača izniman. Koliko ih se dosad prijavilo za sudjelovanje, odakle sve dolaze? Koga biste od izlagača voljeli istaknuti?
I sami smo bili pozivani i sudjelovali na okolnim sajmovima, tako da imamo izgrađena poznanstva, a ujedno i želimo sugrađanima ponuditi širi izbor ploča nego što je bio slučaj do sada.
Čim smo izašli s datumom vani, pri­jatelji i kolege su najavili svoj dolazak. Za neke gradove smo možda nezgodni za jednodnevnu posjetu, ali dogodine se nadamo festivalskom obliku pa i samim time bogatijem programu. Još nam je otvorena mogućnost prijave pa ne možemo dati točan broj, ali raču­namo da će biti preko deset različitih izlagača sa svojom odličnom ponudom. Svakako bismo izdvojili ljude koji će potegnuti iz Sarajeva, Podgorice, Splita, a i jako nam je drago da ima i naših lokalnih umjetnika i kreativaca koji su se odazvali. Sigurni smo da naši sugra­đani doma skrivaju fine artikle, koji bi bili zanimljivi za izložiti, stoga bi nam bilo najdraže potaknuti upravo njih da uz goste izlagače baš oni čine veći dio ponude.

tup jadran104

Isto tako, navodi se kako je sajam zamišljen ponuditi i audio tehniku, stripove, knjige, vintage robu… Je li već postoje zainteresirane osobe koje bi voljele sudjelovati?
Tako je, htjeli bismo da uz nosače zvuka, ovaj međunarodni sajam nudi i sve vezano za glazbu, tako da posje­titelji mogu naići na razne gramofone, CDplayere, zvučnike i slično, ali evo ne znam hoćemo li ih osigurati za ovaj susret. Knjiga, stripova, robe će sva­kako biti. U suradnji s domaćim ben­dovima i prijateljima, bit će organizi­ran i Dubrovnik vinyl kutak, gdje će se moći naći i albumi naših sugrađana na pločama, Embassy 516, Ivan Bonačić, Silente i Izae. Također ćemo ih slušati tijekom popodneva, jer će tijekom cije­log sajma ići i muzika s gramofona. Od 18 sati će članovi udruge svojim glazbe­nim izborom nastojati ovaj dan učiti još ugodnijim.

Što za Vas znače gramofonske ploče? Kako je zapravo počela Vaša priča s ‘prikupljanjem’ vinila i kada? Koliko ih sada imate i gdje ih sve držite?
Uopće prvo upoznavanje s muzikom i slušanje albuma bilo je s gramofonskih ploča. Naravno, u to vrijeme, krajem 80-ih, bile su i audio kasete na koje su se neke posuđene ploče i presnimavale, tako da tu očito vrijedi ona da se prva ljubav pamti. Došla je era CD-a, koje sam objeručke prihvatio, ali u isto vrijeme, ploče su imale svoje mjesto u policama dok zadnjih godina opet nisu iskočile u prvi plan. Trenutno ih bro­jim oko 1500 i pokušavam ih držati na okupu u istoj prostoriji složene abeced­nim redom, čak i žanrovski. Nastojim ih reducirati, ali kako god se nekih oslobo­dim, pojave se nove. Prva mislim da je bila neki Magazin ili Madonna, a kao najdražu bih izdvojio Kud Idijoti – Boli­via RnR jer svakim slušanjem vraća u neka bezbrižnija vremena. ­

Zbog čega je došlo do sve veće (i ponovne) popularnosti gramo­fonskih ploča? Tko ili što je tome ‘krivac’?
Vinil kao medij nije nikad potpuno nestao, ali ga je ‘digitalija’ dobro prize­mljila. Veliki broj kolekcionara, DJ-eva nisu nikad ni prestali nabavljati ploče, ali činjenica je da su se novija izdanja mogla nabaviti isključivo na CD-ima. Možda su se ljudi jednostavno zasitili ovog ‘skipanja’ pjesama po raznim glaz­benim servisima pa žele izdvojiti uru vremena dnevno i posvetiti se nekom dragom albumu u cijelosti. Vraća se potreba za analognim zvukom, većim formatom, ponovnim kupovanjem fizičkog nosača zvuka. I sam koristim Spotify i slično za neke potrebe preslu­šavanja, ali glavni medij za konzuma­ciju je naravno ploča i sve što ide s njom u paketu, od vizualnog, umjetničkog izražavanja do same glazbe.

lazareti vinil05

Postoji li u Gradu mjesto gdje se mogu kupiti ploče? Može li Dubrov­nik uskoro očekivati butigu s plo­čama? Gdje ste prije kupovali ploče, a kako ih sada nabavljate?
Za sve one koji žele kupiti ploču, CD ili bilo koji drugi medij već dugo vre­mena u Gradu je jedina opcija online shopping. Evo i sam sam bio vodi­telj CD shopa (Aquarius, nakon toga i Dallas Records) i već u to vrijeme je pored fizičke butige rastao broj online kupovine, a da ne pričamo o downloadu, danas streamingu. Nedavno su upravo kolege iz Splita i Osijeka otvorili svoje prve second hand vinyl shopove u svojim gradovima, koje smo do sada mogli jedino posjećivati u Zagrebu ili u inozemstvu. Bilo bi sva­kako lijepo da imamo i mi jedan takav kutak. Vidjet ćemo što će vri­jeme donijeti.

Smatrate li kako ste održavanjem ovakvih sajmova potaknuli ljude na veću ljubav prema glazbi i stvorili nove lju­bitelje gramofon­skih ploča? Imate li neke povratne komentare? Što Vam je zapravo i cilj?
Apsolutno, primjetan je veliki broj mladih ljudi na sajmovima koji razgledaju, kupuju, informiraju se. Neki nabavljaju svoje prve ploče iako još nemaju gramofon. I u tom pogledu pokušavamo pomoći s nekim savjetom. Druženja, raz­govor, promocija i širenje lju­bavi prema vinilu i jesu razlozi ovih sajmova. Održavanjem ovakvih sajmova u našem gradu, a i u većini gradova Hrvatske i odličnim odazi­vom sve mlađe populacije kupaca gra­mofonskih ploča, pokazuje se da ploče ipak nisu prošlost kao što se govorilo. Pokušavamo prvenstveno mlade nau­čiti ljubavi prema glazbi u nekom opi­pljivom formatu, koji osim glazbe ima i svoju vizualnu priču i ljepotu. Uz to želimo i Dubrovnik staviti na mapu sajmova gramofonskih ploča jer on to zaslužuje svojom bogatom glazbe­nom tradicijom. Nadamo se i nekom zajedničkom prostoru gdje bi čla­novi i svi zainteresirani češće mogli dolaziti i upoznavati se s pločama, preslušavati, održavati ih, raditi s opremom te pokazi­vati svoju kreativnost na neki način.

ČLAN UDRUGE SRĐAN ĐUKIĆ
‘Ljubav iz mladosti koja se produžila u odraslu dob’
Ljubav prema gramofonskim pločama je ljubav iz mlado­sti koja se produžila u odraslu dob. Priča o prikupljanju je počela u srednjoj školi, krajem 80-ih, pod utjecajem društva, prijatelja i ljubavi prema muzici. Inače su ploče u to vrijeme bile važan dio odrastanja. Ne znam točan broj u kolekciji, ali broj se kreće između 300 – 500 i još nekoliko stotina izdvojenih za zamjenu i prodaju koje baš ne slušam više. Držim ih u nekoliko prostorija gdje žena dozvoli (smijeh). Prve ploče se teško sjetiti, a kao najdražu bih izdvojio Ramones – Halfway To Sanity, koju je bilo jako izazovno nabaviti u ta vremena.

DOPREDSJEDNIK UDRUGE IVICA MASLAĆ
‘Ploča ima posebnu toplinu i šarm’
Kao dijete sedamdesetih nekako je normalno da se s muzikom upoznaš preko ploča. U kući smo imali gra­mofon od kad znam za sebe, a kako sam bio najmlađi, prvu ploču ‘U razdjeljak te ljubim’ grupe Žetva (prvi bend Đorđa Balaševića), kupio mi je pokojni otac na moje inzi­stiranje. Jednostavno, kad si okružen muzikom i plo­čama od ranog djetinjstva, skupljanje i posveće­nost muzici je prirodan put. Mogli bismo reći da je sve to išlo negdje do 1991. kada u ratu strada 90 posto kolekcije. Nakon nekoliko godina kupovanja CD-a kao novog medija, početkom ovog milenija ponovo se vraćam na vinile iz jednostavnog razloga, a to će vam potvrditi svi ozbiljni diskofili, da ploča ima tu posebnu toplinu i šarm u zvuku koji CD nema. Trenutno sam na nekih 1000 komada, a kao najdraže bih izdvojio našu Crnu Udovicu i Iron Maiden – Fear of the dark u izdanju Cro­atia Records iz 1992. godine, koja se jako teško danas nalazi i vrlo je cijenjen primjerak među kolekcionarima.

Pročitajte još

Paul Oakenfold stigao je u Dubrovnik!

Dulist

IZAŠAO JE TRAILER Pogledajte kako su Kupari i Trsteno izgledali u filma ‘Lee’

Dulist

Pogledajte bogat glazbeni program ovog vikenda!

Dulist