Članovi FA Linđo poslali su novo pismo Upravnom vijeću, te gradonačelniku i gradskim čelnicima zaduženima za kulturu.
U tom pismu iznose loše uvjete u kojima su odradili ovu sezonu, kao i lošu komunikaciju s ravnateljicom Dubravkom Sarić, koja je sve probleme ignorirala.
Pismo prenosimo u cijelosti:
"Cijenjeno Upravno vijeće FA Linđo,
Želja i namjera nam je bila ovo pismo napisati kao čestitku te Vas pozdraviti u ime amatera i zaželjeti Vam dobrodošlicu u naš ansambl. Međutim, situacija je kulminirala u neželjenom smjeru te Vam se direktno obraćamo za pomoć pri rješavanju postojećih problema u FA Linđo. Prije sve naglašavamo kako je najveći problem upravo komunikacija te nemogućnost iste sa ravnateljicom gđom Sarić, koja nas, iz nama nepoznatih i nedokučivih razloga uredno sasluša, ali potom isto tako uredno ignorira, te joj je jedini argument – „tako nam je kako nam je“ uz priču da je dostupna 24 data dnevno i da uvijek možemo doći u kancelariju na razgovor. Što je istina. Ono što uslijedi iza razgovora je nažalost uvijek jedno veliko NIŠTA.
Ne znamo koliko ste upoznati sa sezonom 2013. godine, ali nije bila lijepa. Plesali smo od siječnja u sklopu zimskog turizma te nismo imali nikakav odmor od sezone 2012. Nastupi i probe 2-3 puta tjedno zimi, a potom i sezona koja je krenula u svibnju sa najavljenih 140 nastupa. Znali smo da nemamo Lazarete, ali ono što nas je dočekalo u ljetnom kinu Jadran moglo se mjeriti sa pomno osmišljenom Kućom strave u Disneylandu. Premalen i preskučen prostor, nekadašnji magazin, prepun gljivica i smrada tufine, prljav, glibast pod tek na mjestima prekriven daskama, puževi, tarantule i razno-razni kukci u izobilju, prostor bez prozora i ikakvog zraka za nas šezdesetak i peglu s konjem, usred ljeta..ali nije važno, zbili smo se. Nošnje su padale po prljavom podu, vraćale se nazad znojne i prljave u kufere i tako stale po par dana. Zamolili smo ravnateljicu za sastanak te joj ukazali potrebu za par polica, ogledalom i ventilatorima, te zamolili da se prostor periodično počisti jer je u tako derutnom stanju da to nije humano. Sve su to bile najosnovnije stvari a kako bismo mogli izaći na pozornicu. Dani i nastupi su prolazili a mi ništa od traženog nismo dobili (15.05. – 15.10.2013.). U kakvom je stanju prostor bio najbolje govori činjenica kako su novinari došli posnimiti prostor, a objavljivanje fotografija, kao i članka je bilo spriječeno te se digla opća panika kako to ne smije izaći u javnost. Ukratko – do zadnjeg nastupa u Jadrana ništa osim ventilatora nismo dobili, a uvjereni smo da su neki roditelji mlađe djece došli u taj prostor da bi to rezultiralo time da bi im roditelji zabranili da dolaze više na Linđo. Ako Vam opis nije dovoljno detaljan, svatko od amatera ima barem po par fotografija toga užasa, pa smo u mogućnosti te fotografije i pokazati. Neki od nas su puževima i imena dali, jer su ih počeli osjećati kao svoje kućne ljubimce…
Objašnjenje koje smo dobili od ravnateljice je bilo da određene osobe nisu izvršile svoje zadatke te da se ona osobno ne osjeća odgovornom što se ništa od zahtijeva nije realiziralo. Smatramo da je njeno objašnjenje neprihvatljivo i štoviše vrijeđa nas, jer ne živimo na nekom izoliranom mjestu gdje postoji samo jedna osoba koja se bavi izradom improvoziranog namještaja. Stvar je kompetencije, znanja i volje managera da se određene stvari provedu u djelo, a mi niti jedno od navedenog po ovom pitanju nismo uspjeli detektirati kod gđe Sarić. A i jasno nam je dala do znanja na kojem mjestu su joj amateri kad se ništa nije napravilo tokom 5 dugih i jakoooooo vrućih mjeseci.
Osim što je sezona bila užasna po pitanju uvjeta, bilo je ovo razdoblje od 2011. i dolaska gđe Sarić, u kojoj je bilo organizirano par turneja. Organizirano? E to je teško reći da to ima ikakave veze s organizacijom. Uzmimo za primjer putovanje u Salzburg 2012. – turneja na koju su plesači išli u ponoća autobusom, odmah iza redovnog nastupa (bez tuširanja), te se vozili bez prestanka do dolaska u Austriju i sa spavanjem u autobusu, te ravno tako iz autobusa, s puta imali nastup. Gđa Sarić je doletila avionom. Molimo da se to više ne ponovi, niti ovo s avionom, a niti ovo sa ovakvim putovanjem. Ako netko ne zna, pola ansambla na putovanju su djevojke koje u određenim danima u mjesecu itekako moraju imati na raspolaganju wc svako par sati, ne radi obijesti, nego radi zdravstvenih razloga. Isto tako molimo da nam se na turnejama osigura obrok, a ne danima suhomesnata hrana jer to nije obrok, pogotovo ne za plesače. Na ponovnoj turneji u Austriju ravnateljica ponovno dolazi i odlazi avionom, a mi autobusom. Čeka nas motel sa 2 wc-a na nas pedeset. Ravnateljica spava u novom dijelu motela sa vlastitom kupaonicom. Kasni dolazak u hotel (oko 1 po noći), smještanje po sobama, te tuširanje (na koje se čekao red i po sat i po vremena jer su bila svega 2 tuša na nas sve) te su neki legli oko 4 ujutro, ali u 7 je buđenje te se u 8 ide na 6-satni pregled grada po mećavi. Samo ćemo napomenuti kako nama treba dovoljno sna i hrane da bismo plesali, jer su plesanje i pjevanje zahtijevna fizička aktivnost. Nikad prije u ovakvim uvjetima nismo putovali, te odgovorno tvrdimo da u ovakvim uvjetima niti ne možemo kvalitetno odraditi promotivne nastupe radi kojih putujemo. Nikad prije ravnatelj nije pravio razliku između sebe i nas, štoviše, uvijek je bilo kako nama tako i njemu. Avion im nije bio na kraj pameti…
Costa Rica 2012., turneja kojom se toliko hvalimo, je pak (horror) priča za sebe – spavanje na garažnom podu na madracima i s posteljinom koju su stanovnici donijeli, bez klime, dovoljno hrane i vode, na +40 i više. Dva improvizirana tuša na nas četrdeset, na te klimatske uvjete. Daleka turneja bez plana i programa, bez unaprijed podijeljenih informacija, sve po principu šuti, putuj, pleši. Turneja bez pregleda znamenitosti, neplanirano putovanje čiji se itinerer rješava neuspjelo u hodu jer 70% stvari nije organizirano i dogovoreno. A nisu dogovorene osnovne stavri – tuš i hrana. Jeli smo po šaku riže i jednu fetu pomadore po glavi. Ako se neke stvari ne mogu i ne znaju, predlažemo da nam Grad Dubrovnik organizira kroz protokol ta ista putovanja ili da se angažira neka turistička agencija. Također molimo ubuduće kompletan itinerer turneje, a sa menijima (to do 2011. nikad nismo imali niti potrebu pitati), ako već neke stvari iz bilo kojih razloga nisu osigurane, da se znamo unaprijed pripremiti, pa nositi npr. svoje ručnike ili malo više novaca te jednostavno da znamo u kakve uvjete idemo, pa da imamo pravo odlučiti želimo li pod tim uvjetima putovati, a ne da nas se dovodi pred gotov čin. Za svaku turneju se izostaje iz škole, fakulteta i s posla, iako se to izgleda uopće ne uzima u obzir.
Iz ovog svega smo trenutačno sretni jer do kraja ove 2013. godine ne putujemo nigdje.
Nego vratimo se na tekuću godinu. Nakon završetka ove sezone, obajvljeno nam je da je Turistička zajednica Grada Dubrovnika Linđo angažirala da svaki četvrtak u 19,30 sati ima nastup u sklopu zimskog turizma. Nastupi koje je Turistička zajednica unaprijed platila FA Linđo u iznosu od 100.000,00 kuna. Nastupi su u potpunosti neposjećeni, te su se već 4 za redom otkazala jer nije prodana niti jedna karta, a mi smo, suprotno svim dosadašnjim praksama uskraćeni za hranarine za nastup na koji dođemo u 18,30, odredimo se tko će ćšto plesati, cure naprave frizure i našminkaju se, pokupimo nošnje i pripremimo se za nastup (obučemo za prvi ples) u 19,30, no budući da se niti jedna karta ne proda, nastup biva otkazan, mi sve raspremimo i idemo doma, bez ikakve naknade. Smatramo da je to neprihvatljivo iz razloga što dođemo i pripremimo se za ples te se u ovom slučaju treba honorirati izgubljeno vrijeme i pripremu (preskače se škola, fakultet, mijenja se smjena na poslu radi nastupa), a pogotovo jer je taj nastup već plaćen FA Linđo. Glavni argument koji gđa Sarić cijelo vrijeme amaterima ističe zašto nam se ne bi trebali platiti nastupi jest taj da se za neodrađeni posao (iako naglašavamo da smo mi pola posla uredno odradili) ne može dobiti honorar. E pa shodno tome ljubazno Vas molimo da pitate gđu Sarić kako onda po toj njenoj logici FA Linđo može zadržati novce od TZ grada Dubrovnika za nešto što nije odradio? Nekako nam to sve izgledaju dvostruka mjerila odnosno neutemeljen argument da nam se nastupi jednostavno ne plate te da ostanu novci u Linđu za možda još jedan forum/znanstveni skup/tiskanje promo materijala. I kad smo kod skupa, ljubazno Vas molimo da nam se pismeno obrazloži i dostave relevantne reference, znanstveni radovi, biografija i dostignuća sestara Muhoberac koje su glavne u programskom dijelu organizacije FEB-a, a u okvirima važnosti u hrvatskoj etno i folklornoj baštini? Previše je angažmana koji nam upućuju na nepotizam i zapošljavanje po rodbinskim i prijateljskim vezama. Shodno tome amateri traže da se, kao što je to bila praksa prije dolaska gđe Sarić, sva statiranja stave na Facebook grupu ili se pitaju direktno na nastupu sve plesače, a ne isključivo njene dvije kćeri koje plešu, od kojih je jedna cijelo ljeto bila zaposlena u Linđovoj garderobi i pomagala je jetrvi (kunjadi) gđe Sarić, koja je tu dovedena i zaposlena također. Nije FA Linđo ničija obiteljska tvrtka.
Najavljeno nam je i neplaćanje nastupa od Elite-a za 2014. kada smo „višak“. O čemu se radi? Naime, Eilte je ove godine ugovorio nekih 17 nastupa s FA Linđo i to u 9,00 ujutro u kinu Sloboda. Za taj nastup treba doći u 8,15 ujutro u Stari grad. Na programu su samo dva plesa – linđo i bunjevac. Par puta (dakle ne svaki nastup, postoji točna evidencija) se dogodilo da nas je bilo više nego što je potrebno za nastup, pa bi jedno, dvoje ili najviše jednom troje otišlo doma bez da išta pleše, a da im je nastup bio plaćen. Ravnateljica nam je na zadnjem sastanku s nama (ponedjeljak, 02.12.2013., a prije toga je s nama cijelu sezonu pričala jednom u srpnju) svečano objavila da toga više nema, te da su se potrošili veliki novci na nas, pa Vas ljubazno molimo da to revidirate i utvrdite iznos. Mi procjenjujemo da se radi o najviše 6.000,00 kuna cijelu sezonu, a kao nagradu za rano dizanje, izostanak iz škole, mijenjanje smjene na poslu i naposlijetku plaćanja parkinga u starom gradu, jer od cijelog ansambla u Gradu živi 3 plesača, a nama je glavnina nastupa u povijesnoj jezgri cijelu sezonu, do koje treba dosta vremena za doći uslijed gužvi jer mi uvijek plešemo za goste s cruisera, a parkiranje bez plaćanja je apsolutno nemoguće. Ima nas dosta koji živimo i u Zatonu/Lozici/Mokošici. Tu moramo i želimo istaknuti Maria Kristića koji se nesebično zauzeo za nas i koji je sam i došao na ideju da se u ovim situcijama plati nastup, a kako bi se ljude potaknulo da dolaze, jer koliko god mi to krili situacija u „A“ – prvom izvođačkom sastavu je alarmantna te se nerijetko ljudi zovu na mobitel i mole da dođu plesat, jer ljudi jednostavno ne žele dolazit u takve neljudske uvjete. Nikako da se shvati da smo mi amateri i da nam ovo nije posao, te da svi u bilo kojoj fazi u životu imamo prioritet pred Linđom – bilo da je to škola, fakultet ili posao te se ne cijene naši napori da se sve izbalansira te da obaveze na linđu ispunimo što je moguće bolje
Tužna je i činjenica što nam se pod nos stavljaju argumenti tipa nema se novaca, puno se potrošilo na amatere, moramo skupljati za turneju (od kada to????). Nikad više nastupa, nikad manje novaca. Ne želimo polemizirati o novcima, ali ćemo samo reći da znamo koliko Grad izdvaja za FA Linđo (jer je JAVNA ustanova u kulturi) da znamo pomnožiti 140 nastupa sa cjenikom FA Linđo i da znamo svi između sebe kolike su nam hranarine, tako da molimo da nas se prestane lagat odnosno da nam se jasno i glasno kaže na što se to troše novci, a da mi nemamo osnovne ljudske uvjete na nastupima i turnejama. Dosta nas radi u turističkim agencijama, te nerijetko likvidiramo fakture koje dolaze za naše nastupe. Prioritete treba odrediti – dok amateri koji zarađuju velike novce u sezoni za FA Linđo nemaju osnovne uvjete za rad, nepotrebno je i nelogično organizirati razno-razne skupove i konferencije.
Nadalje, zadnja hranarina nam je uplaćena bez da smo na našoj zatvorenoj grupi na Facebooku dobili skeniranu evidenciju koliko je tko bio na nastupima, uz objašnjenje da je to dokument i da se ne smije stavljati na internet. Odjednom je u prosincu 2013. postao dokument koji ne smije na internet, a nakon što nam je cijela ova sezona uredno stavljana na tu istu grupu na internetu. Naravno da nam je evidencija uskraćena bez ikakvog objašnjenja, te tek kad smo razvili diskusiju u našoj grupi dobili smo razlog. Kakav takav, po nama smiješan i neutemeljen razlog, jer se radi o jednoj excel tablici sa datumima i plusićima. I želimo to nazad.
Svakako želimo spomenuti da nam se na kraju ovakve sezone nije niti novčano pomoglo pri organizaciji Linđove večere, točnije nisu se izdvojila sredstva za glazbu, po prvi put u povijesti FA Linđo. To smo isto shvatili kao nagradu za odrađenu sezonu.
Na kraju ovog podužeg pisma želimo istaknuti svoju zabrinutost vezano za web stranicu FA Linđo. Kao prvo, redizajn ansambla je po nama neprihvatljiv i jednim klikom se maklo maestralno djelo našeg velikog i priznatog umjetnika i sugrađanina g. Iva Grbića, čiji je logo – linđo tolike godine ponosno predstavljao ansambl. Nismo protiv modernog, dapače, ali tradicija je upravo nešto čime se FA Linđo diči, pa se moglo jednostavno modernizirati postojeći logotip, jer par boja sa suhoparnim fontom tipa Ariel je daleko od bogatstva FA Linđo.
Čitajući dalje tekstove na web stranici, imate dojam da FA Linđo postoji od dolaska gđe Sarić, a to Vam niti ne moramo objašnjavati da nije točno, jer smo sigurni da čovjeka koji je ovo osnovao i uspješno vodio 47 godina sretnete često po Stradunu, pa bismo najljepše zamolili da se biografija, rad i doprinos g. Sulejmana Muratovića realno i faktografski, te u opširnom obimu koji i zaslužuje, stavi na web stranicu, sa dovoljno prostora i fotografija čovjeka koji je ovo sve stvorio. Možda bi svega toga i bilo da tekstove na stranici nije napisala Ena Soprano, inače kći gđe Sarić. Jesmo li spomenuli da FA Linđo nije ničija obiteljska tvrtka?
Dolazi nam i 50. godišnjica FA Linđo, pa i tu moramo izraziti brigu, jer nakon potpunog fijaska pri organizaciji UNESCO-ovog kongresa, ljubazno molimo i apeliramo da se angažiraju stručni ljudi sa referencama koji mogu odraditi ovu veliku i važnu proslavu da se ne ponove negativni novinski natpisi i krah organizacije kao za UNESCO. Organizacija i komunikacija, odnosno izostanak oboje, jesu ovdje glavni problem. Dvije jako važne stavke koje se očekuju od ravnatelja.
A molimo i da se provjeri tko su autori monografije FA Linđo koja se sprema u povodu 50. godišnjice. Tužno je da za g. Muratović sa 47 godina svoga iskustva u ansamblu nema mjesta među autorima u toj monografiji. A još je tužnije da to saznamo iz njegovih usta prilikom čekanja reda u jednoj banci u gradu ovog ljeta. Iskreno se pitamo tko je kompetentniji i bolji za reći nešto o FA Linđo od čovjeka koji ga je osnovao, vodio 47 godina i toliko dao za Grad Dubrovnik? Smatrate li Vi da g. Sulejman Muratović, kojeg zasigurno svi poznajete jer je jedna od ikona Grada Dubrovnika, nema što za reći u Linđovoj monografiji? Teatar apsurda u najmanju ruku. Dok još ima dovoljno vremena (godišnjica je 2015. u prosincu), ljubazno Vas molimo da to popravite.
Također ovim putem želimo napomenuti kako se naš problem odnosi isključivo na ravnateljicu gđu Sarić, jer ostale profesionalce, koji s nama svakodnevno sviraju, pjevaju i plešu i koji su u identičnim uvjetima kao mi, doživljavamo kao amatere i ovim putem im se zahvaljujemo što su dali sve od sebe da nam pomognu kad god smo koga što zamolili.
Dali smo Vam uistinu puno zadataka za početak i iskreno se nadamo da ćete imati snage i volje riješiti ih.
Mi smo otvoreni i voljni za sve dogovore, sugestije i prijedloga da se problemi riješe, a kako bi nam svima bilo lijepo i veselo.
Željno iščekujemo Vaše pisane odgovore i nadamo se konkretnim djelima napokon.
Predstavnici amatera FA Linđo
Dubrovnik, 10.12.2013. "