Početkom srpnja Nacionalni stožer civilne zaštite Republike Hrvatske i Vlada iznijeli su kako razmatraju uvođenje znatno strožih mjera za one koji ne posjeduju COVID-potvrdu, dakle potvrdu u kojoj je navedeno je li osoba cijepljenja, ima li negativan test na SARS-CoV-2 ili je nedavno preboljela bolest koronavirusa. Spomenuta, prema njihovim riječima, mogla bi biti potrebna za ulazak u bolnice, bilo da je riječ o pacijentu ili zaposleniku. Navedeno, izazvalo je valove nezadovoljstva među hrvatskim pučanstvom koje je ‘na nož’ dočekalo i izjavu ministra rada Josipa Aladrovića kako će ona biti i jedan od uvjeta koji poslodavci trebaju ispuniti kako bi dobili potpore za očuvanje radnih mjesta. Ovakva odluka, iznose nacionalni mediji, vjerojatno će se odnositi i na shopping centre, a već je obveza za događanja koja su procijenjena da nisu niskog rizika pa smo tako bili svjedoci Ceremonije otvaranja 72. Dubrovačkih ljetnih igara uz COVID-potvrdu. Pitali smo stoga što o navedenim najavama misle Dubrovčani.
Situacija je čupava i nezgodna
— Na tu temu još nismo dobili nikakve naputke i za sada vrijedi standardno pridržavanje epidemioloških mjera koje se provode u praksi. Ne mogu komentirati ovaj prijedlog možebitne odluke, međutim treba je promatrati kroz prizmu lošeg iskustva s pandemijom koronavirusa koja utječe na zdravlje svekolikog pučanstva i državnu ekonomiju te mogućnost pojave četvrtog vala – mišljenja je ravnatelj Marijo Bekić u čijoj ustanovi postotak procijepljenih i zaposlenika koji su preboljeli COVID-19 trenutno iznosi 70. Preko 90 posto liječnika je cijepljeno, otkriva nam, te nešto manji broj medinicinskih sestara dok su ostali stekli imunitet pa imaju uvjete za posjedovanje COVID-potvrde. Čitavo testiranje koje su do sada vršili, a kada su ljudi vraćani na posao nakon što su bili bliski kontakt oboljelih ili su bili u samoizolaciji, napravljeni su isključivo na trošak OB Dubrovnik, napomenuo je. Nikolina Trojić, predsjednica Županijske komore Dubrovnik najave itekako podržava, no uz dozu opreza.
— Gledajući s lokalne razine i razgovarajući s našim gospodarstvenicima, strah me da će ponovno krajnje žrtve biti poslodavci, tj. poduzetnici koji za sada nemaju nikakvih mekanizama kojima bi mogli nagovoriti zaposlenike na cijepljenje. Oni na njih mogu apelirati, ali ne postoje nikakvi pravni mehanizmi da ispune taj zadatak. Dok god je tako oni će biti žrtve ovakvog načina dodjeljivanja potpora jer je neće dobiti stopostotnu, nego nešto sniženu. Po meni bi možda bila bolja verzija, ali opet kažem to je sve stvar nacionalnog konsenzusa, donošenje horizontalne mjere koja bi svim građanima, pod jednakim uvjetima, definirala život, odnosno uvjetovala ulaske u kafiće ili trgovine, a ne da se odgovornost prenosi na poslodavce. Razumijem Vladinu želju jer ako proračun izdvaja sredstva za pomoć gospodarstvu, onda im on mora biti partner u višem stupnju procijepljenosti – stava je Nikolina Trojić.
Spomenuto je neophodno, kaže, kako se zbog naše nonšalancije ne bismo ponovno našli u ‘lockdown-u’. Onda je, govori, kasno plakati jer smo izgubili još jednu sezonu i proračun. Razumije pokušaj Vlade RH i agoniju, a još jednom naglašava bojazan da će ako se stvari budu odvijale na način kako je predloženo krajnji teret snositi poslodavci. Neki od zaposlenika, objektivno, tumači, iz zdravstvenih i drugih razloga ne mogu se podvrgnuti cijepljenju pa ići do te granice da im se daje otkaz, kontraproduktivno je. Već godinama gospodarstvenici imaju problema s pronalaskom kvalitetnih radnika. Otpuštanjem njih našli bi se u dodatnom problemu jer adekvatne zamjene nema. Situacija je čupava i nezgodna, poručuje. U Dubrovniku je, saznanja je, većina ugostitelja procijepljena, a u nekim hotelima ona je i stopostotna, međutim bez obzira na te podatke sve ovisi o pojedincu koji će to prihvatiti.
— Danas to možemo mjeriti s nacionalnom sviješću. Jesmo li svjesni da nam je pandemija koronavirusa životna ugroza, nego i ekonomska jer u konačnici koje god mi mišljenje o cjepivu imali, naprosto ako postoji veliki broj ljudi na koje virus može prijeći, velika vjerojatnost je da će nam se dogoditi četvrti val prije nego bi željeli – iznosi. COVID-potvrde nužne za ulazak u shopping centre ili masovnija događanja, pozdravlja kao odličnima. Kad ogolimo stvar, napominje, one jesu diskriminirajuće, ali diskriminirajuće je i, ističe Nikolina Trojić, davanje žmigavca dok vozite. Zašto bi netko morao znati kuda mi idemo, ali ga opet zbog tuđe i vlastite sigurnosti dajemo. Svakodnevno imamo puno reduciranja ljudskih sloboda, podvlači, koje su tu kako bi nam u totalu omogućile lagodniji život. Priča s cijepljenjem zadire u ljudska prava, slaže se, no ljudsko pravo je i da zarađuje za život te da ne bude zdravstveno ugrožen.
— Naprosto smo između dvije vatre. Oni koji se cijepe ne znaju što u sebe primaju, ali idu s vjerom u stručnjake da ih ono štiti. Nitko do kraja ne zna što je istina. Pokušavamo napraviti nešto da se spasimo zdravstveno i ekonomski – donosi predsjednica ŽK Dubrovnik. U kojoj mjeri je navedeno kršenje ljudskih prava, ističe za DuList doktorica međunarodnog prava Ivana Mijić- Vulinović, za početak treba shvatiti njihovi osnovni koncept prema kojem su gotovo sva, izuzev tzv. krunskih ljudskih prava, relativnog, a ne apsolutnog karaktera. Ona su sukladno svim globalnim, regionalnim i nacionalnim pravnim aktima, dakle konvencijama UN-a, Vijeća Europe, Europske Unije, Ustava RH i zakonima… podložna ograničenjima. Ta ograničenja moraju biti ‘nužna u demokratskom društvu’, a opravdava ih više razloga. Po pitanju pandemije taj je razlog primarno zaštita javnog zdravlja, komentira.
Nužne zbog zaštite prava ‘višeg’ ranga
— Tako da kad netko priča o zadiranju u ljudska prava kao nečem protupravnom, a ne daje istovremeno konkretno obrazloženje što je u konkretnom slučaju protupravno – najčešće ne zna zapravo o čemu priča. U ljudska prava se ne samo smije nego mora zadirati zbog zaštite ‘viših’ interesa, ali to zadiranje mora biti učinjeno prema pravilima koja su utvrđenja i razrađena na međunarodnoj razini. Europski sud primjerice pri ispitivanju slučajeva u kojima je sporno zadiranje u određeno ljudsko pravo provodi tzv. trodijelni test. Kako sam naziv upućuje odgovara se na tri pitanja. Prvo je je li određeno pravo uskraćeno ili ograničeno, drugo je li ta uskrata ili ograničenje bila nužno i treće je li bila razmjerno. Zbog pandemije brojna ljudska prava su nam ograničena. To ograničenje, procijenila su nadležna tijela na globalnoj razini, je bilo nužno zbog zaštite prava ‘višeg’ ranga – prava na zdravlje i život – kategorična je Mijić-Vulinović.
— Nadležna državna tijela kontinuirano, s obzirom na to da razvoj situacije, odnosno pandemije, procjenjuju navedenu treću komponentu – razmjernost. I u tim procjenama i odlukama donesenim temeljem njih mi nalazimo sporne elemente. Meni prvoj nema nikakve logike da npr. kafići rade do 11 ili ponoća. Kao da korona zna koliko je sati?! Tu ne nalazim nužnost pa onda jasno ni razmjernost. Po mom sudu takva odluka ne prolazi trodijelni test i trebala bi biti izmijenjena jer je, naglašavam, po mom rezonu suluda. Međutim to je moja procjena i koliko god sam ja uvjerena da je ispravna to ništa ne mijenja u pogledu pravne valjanosti takvih odluka. Jer ja ni vi ni ostali nismo tijelo vlasti nadležno za donošenje tih odluka. Pitanje opravdanosti ograničenja ljudskih prava u javnosti je postalo aktualno uslijed pandemije, ali u pravnoj znanosti i praksi to je inače jedno od najdelikatnijih pitanja – nastavlja naša sugovornica.
Ono je uvijek prisutno na svim razinama – kad se donose konvencije, zakoni, sudske presude. Pa svi mi imamo pravo na slobodu izražavanja, napominje, ali svi imamo i pravo na dostojanstvo, ugled i čast, pravo na privatnost… S obzirom na užasne posljedice koje pandemija koronavirusa posijala, kaže Mijić-Vulinović, svakodnevno je potrebno stavljati ljudska prava na vagu i donositi nimalo lagane odluke koje pravo u kojem trenutku preteže. Postoji, napominje, opasnost da se pandemija proširi, da bude još smrti, ljudi na respiratorima, da se na jesen pozatvara još tvrtki, obrta i još dosta ljudi ostane bez posla te da djeca ne idu u školu, podvlači pa ako pričamo u kontekstu ugroze ljudskih prava, dodaje, užasno puno je toga na kocki – pravo na život, pravo na zdravlje, pravo na pristojan životni standard, pravo na obrazovanje…
— Svjetska zdravstvena organizacija, koliko mi je poznato, dala je zeleno svjetlo cjepivima. Što znači da argument da cjepiva ugrožavaju pravo na zdravlje ne stoji. Jasno da ima nuspojava, ali ima i običan Lekadol, Normabel, Max Flu… pa se ljudi njima zasiplju doslovno. U svakom slučaju procjena na razini globalnih institucija ovlaštenih za te procjene i odluke je da omjer nuspojava cjepiva i njegova dobrobit u zaštiti zdravlja i života apsolutno preteže u korist potonjeg. I tu je kraj svake daljnje rasprave, jasno ove pravne. A naravno da civilno društvo, građani, imaju pravo postavljati pitanja, kritizirati, poticati javni pa i pravni diskurs. Situacija jest zabrinjavajuća i zbunjuća, ali o nelegalnosti, nema govora – zaključuje za DuList dubrovačka doktorica međunarodnog prava Ivana Mijić-Vulinović.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 14. srpnja 2021.