Aktualno

‘NEMA GOVORA O NELEGALNOSTI’ Dubrovčani o COVID-potvrdama za ulazak u bolnice i shopping centre te za Vladine poticaje

Početkom srpnja Nacionalni sto­žer civilne zaštite Republike Hrvat­ske i Vlada iznijeli su kako razmatraju uvođenje znatno strožih mjera za one koji ne posjeduju COVID-potvrdu, dakle potvrdu u kojoj je navedeno je li osoba cijepljenja, ima li negativan test na SARS-CoV-2 ili je nedavno prebo­ljela bolest koronavirusa. Spomenuta, prema njihovim riječima, mogla bi biti potrebna za ulazak u bolnice, bilo da je riječ o pacijentu ili zaposleniku. Nave­deno, izazvalo je valove nezadovoljstva među hrvatskim pučanstvom koje je ‘na nož’ dočekalo i izjavu ministra rada Josipa Aladrovića kako će ona biti i jedan od uvjeta koji poslodavci trebaju ispuniti kako bi dobili potpore za oču­vanje radnih mjesta. Ovakva odluka, iznose nacionalni mediji, vjerojatno će se odnositi i na shopping centre, a već je obveza za događanja koja su pro­cijenjena da nisu niskog rizika pa smo tako bili svjedoci Ceremonije otvaranja 72. Dubrovačkih ljetnih igara uz COVID-potvrdu. Pitali smo stoga što o navede­nim najavama misle Dubrovčani.
Situacija je čupava i nezgodna
— Na tu temu još nismo dobili nikakve naputke i za sada vrijedi standardno pridržavanje epidemioloških mjera koje se provode u praksi. Ne mogu komentirati ovaj prijedlog možebitne odluke, međutim treba je promatrati kroz prizmu lošeg iskustva s pandemi­jom koronavirusa koja utječe na zdrav­lje svekolikog pučanstva i državnu ekonomiju te mogućnost pojave četvr­tog vala – mišljenja je ravnatelj Marijo Bekić u čijoj ustanovi postotak proci­jepljenih i zaposlenika koji su prebo­ljeli COVID-19 trenutno iznosi 70. Preko 90 posto liječnika je cijepljeno, otkriva nam, te nešto manji broj medinicin­skih sestara dok su ostali stekli imu­nitet pa imaju uvjete za posjedovanje COVID-potvrde. Čitavo testiranje koje su do sada vršili, a kada su ljudi vra­ćani na posao nakon što su bili bliski kontakt oboljelih ili su bili u samoi­zolaciji, napravljeni su isključivo na trošak OB Dubrovnik, napomenuo je. Nikolina Trojić, predsjednica Županij­ske komore Dubrovnik najave itekako podržava, no uz dozu opreza.
— Gledajući s lokalne razine i razgovarajući s našim gospodarstvenicima, strah me da će ponovno kraj­nje žrtve biti poslodavci, tj. poduzetnici koji za sada nemaju nikakvih mekani­zama kojima bi mogli nagovoriti zapo­slenike na cijepljenje. Oni na njih mogu apelirati, ali ne postoje nikakvi pravni mehanizmi da ispune taj zadatak. Dok god je tako oni će biti žrtve ovakvog načina dodjeljivanja potpora jer je neće dobiti stopostotnu, nego nešto sniženu. Po meni bi možda bila bolja verzija, ali opet kažem to je sve stvar nacionalnog konsenzusa, donošenje horizontalne mjere koja bi svim gra­đanima, pod jednakim uvjetima, defi­nirala život, odnosno uvjetovala ulaske u kafiće ili trgovine, a ne da se odgo­vornost prenosi na poslodavce. Razu­mijem Vladinu želju jer ako proračun izdvaja sredstva za pomoć gospodar­stvu, onda im on mora biti partner u višem stupnju procijepljenosti – stava je Nikolina Trojić. ­
Spomenuto je neophodno, kaže, kako se zbog naše nonšalancije ne bismo ponovno našli u ‘lockdown-u’. Onda je, govori, kasno plakati jer smo izgubili još jednu sezonu i proračun. Razumije pokušaj Vlade RH i agoniju, a još jednom naglašava bojazan da će ako se stvari budu odvijale na način kako je predloženo krajnji teret sno­siti poslodavci. Neki od zaposlenika, objektivno, tumači, iz zdravstvenih i drugih razloga ne mogu se podvrgnuti cijepljenju pa ići do te granice da im se daje otkaz, kontraproduktivno je. Već godinama gospodarstvenici imaju problema s pronalaskom kvalitetnih radnika. Otpuštanjem njih našli bi se u dodatnom problemu jer adekvatne zamjene nema. Situacija je čupava i nezgodna, poručuje. U Dubrovniku je, saznanja je, većina ugostitelja pro­cijepljena, a u nekim hotelima ona je i stopostotna, međutim bez obzira na te podatke sve ovisi o pojedincu koji će to prihvatiti.
— Danas to možemo mjeriti s naci­onalnom sviješću. Jesmo li svjesni da nam je pandemija koronavirusa životna ugroza, nego i ekonomska jer u konačnici koje god mi mišljenje o cjepivu imali, naprosto ako postoji veliki broj ljudi na koje virus može pri­jeći, velika vjerojatnost je da će nam se dogoditi četvrti val prije nego bi željeli – iznosi. COVID-potvrde nužne za ula­zak u shopping centre ili masovnija događanja, pozdravlja kao odličnima. Kad ogolimo stvar, napominje, one jesu diskriminirajuće, ali diskriminirajuće je i, ističe Nikolina Trojić, davanje žmi­gavca dok vozite. Zašto bi netko morao znati kuda mi idemo, ali ga opet zbog tuđe i vlastite sigurnosti dajemo. Sva­kodnevno imamo puno reduciranja ljudskih sloboda, podvlači, koje su tu kako bi nam u totalu omogućile lagod­niji život. Priča s cijepljenjem zadire u ljudska prava, slaže se, no ljudsko pravo je i da zarađuje za život te da ne bude zdravstveno ugrožen.
— Naprosto smo između dvije vatre. Oni koji se cijepe ne znaju što u sebe primaju, ali idu s vjerom u stručnjake da ih ono štiti. Nitko do kraja ne zna što je istina. Pokušavamo napraviti nešto da se spasimo zdravstveno i ekonom­ski – donosi predsjednica ŽK Dubrov­nik. U kojoj mjeri je navedeno kršenje ljudskih prava, ističe za DuList dokto­rica međunarodnog prava Ivana Mijić- Vulinović, za početak treba shvatiti nji­hovi osnovni koncept prema kojem su gotovo sva, izuzev tzv. krunskih ljud­skih prava, relativnog, a ne apsolut­nog karaktera. Ona su sukladno svim globalnim, regionalnim i nacionalnim pravnim aktima, dakle konvencijama UN-a, Vijeća Europe, Europske Unije, Ustava RH i zakonima… podložna ogra­ničenjima. Ta ograničenja moraju biti ‘nužna u demokratskom društvu’, a opravdava ih više razloga. Po pita­nju pandemije taj je razlog primarno zaštita javnog zdravlja, komentira.
Nužne zbog zaštite prava ‘višeg’ ranga
— Tako da kad netko priča o zadiranju u ljudska prava kao nečem protuprav­nom, a ne daje istovremeno konkretno obrazloženje što je u konkretnom slu­čaju protupravno – najčešće ne zna zapravo o čemu priča. U ljudska prava se ne samo smije nego mora zadirati zbog zaštite ‘viših’ interesa, ali to zadi­ranje mora biti učinjeno prema pravi­lima koja su utvrđenja i razrađena na međunarodnoj razini. Europski sud primjerice pri ispitivanju slučajeva u kojima je sporno zadiranje u određeno ljudsko pravo provodi tzv. trodijelni test. Kako sam naziv upućuje odgo­vara se na tri pitanja. Prvo je je li odre­đeno pravo uskraćeno ili ograničeno, drugo je li ta uskrata ili ograničenje bila nužno i treće je li bila razmjerno. Zbog pandemije brojna ljudska prava su nam ograničena. To ograničenje, procijenila su nadležna tijela na globalnoj razini, je bilo nužno zbog zaštite prava ‘višeg’ ranga – prava na zdravlje i život – kate­gorična je Mijić-Vulinović.
— Nadležna državna tijela kontinui­rano, s obzirom na to da razvoj situacije, odnosno pandemije, procjenjuju nave­denu treću komponentu – razmjer­nost. I u tim procjenama i odlukama donesenim temeljem njih mi nalazimo sporne elemente. Meni prvoj nema nikakve logike da npr. kafići rade do 11 ili ponoća. Kao da korona zna koliko je sati?! Tu ne nalazim nužnost pa onda jasno ni razmjernost. Po mom sudu takva odluka ne prolazi trodijelni test i trebala bi biti izmijenjena jer je, nagla­šavam, po mom rezonu suluda. Među­tim to je moja procjena i koliko god sam ja uvjerena da je ispravna to ništa ne mijenja u pogledu pravne valjano­sti takvih odluka. Jer ja ni vi ni ostali nismo tijelo vlasti nadležno za dono­šenje tih odluka. Pitanje opravdanosti ograničenja ljudskih prava u javnosti je postalo aktualno uslijed pandemije, ali u pravnoj znanosti i praksi to je inače jedno od najdelikatnijih pitanja – nastavlja naša sugovornica.
Ono je uvijek prisutno na svim razinama – kad se donose konven­cije, zakoni, sudske presude. Pa svi mi imamo pravo na slobodu izražava­nja, napominje, ali svi imamo i pravo na dostojanstvo, ugled i čast, pravo na privatnost… S obzirom na užasne posljedice koje pandemija koronavi­rusa posijala, kaže Mijić-Vulinović, sva­kodnevno je potrebno stavljati ljudska prava na vagu i donositi nimalo lagane odluke koje pravo u kojem trenutku preteže. Postoji, napominje, opasnost da se pandemija proširi, da bude još smrti, ljudi na respiratorima, da se na jesen pozatvara još tvrtki, obrta i još dosta ljudi ostane bez posla te da djeca ne idu u školu, podvlači pa ako pričamo u kontekstu ugroze ljudskih prava, dodaje, užasno puno je toga na kocki – pravo na život, pravo na zdrav­lje, pravo na pristojan životni standard, pravo na obrazovanje…
— Svjetska zdravstvena organizacija, koliko mi je poznato, dala je zeleno svjetlo cjepivima. Što znači da argu­ment da cjepiva ugrožavaju pravo na zdravlje ne stoji. Jasno da ima nus­pojava, ali ima i običan Lekadol, Nor­mabel, Max Flu… pa se ljudi njima zasiplju doslovno. U svakom slučaju procjena na razini globalnih institu­cija ovlaštenih za te procjene i odluke je da omjer nuspojava cjepiva i njegova dobrobit u zaštiti zdravlja i života apso­lutno preteže u korist potonjeg. I tu je kraj svake daljnje rasprave, jasno ove pravne. A naravno da civilno društvo, građani, imaju pravo postavljati pita­nja, kritizirati, poticati javni pa i pravni diskurs. Situacija jest zabrinjavajuća i zbunjuća, ali o nelegalnosti, nema govora – zaključuje za DuList dubro­vačka doktorica međunarodnog prava Ivana Mijić-Vulinović.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 14. srpnja 2021.

Pročitajte još

Radionice za odgajatelje koji u izazovnim vremenima brinu o djeci ranog i predškolskog uzrasta

Dulist

ŠTO SE KRIJE IZA MISTERIOZNOG NESTANKA HARISA METHADŽOVIĆA? Majku je izgubio kao dječak, bolest ga je odvela u ovisnost. Svaki trag gubi mu se 2018.

Leona Rašica

Osnovana inicijativa TUP – urbana četvrt, zatražili sastanak s gradonačelnikom

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija