Aktualno

‘Neboderko’ će voziti do gruških zgrada zahvaljujući Tatjani Puljizević!

tatjana puljizevic

Neboderko mini bus od 2024. godine trebao bi povezati gruške nebodere, odnosno Ulicu od Gaja i Ulicu Janka Bobetka s placom. Sve kako bi se olakšao život naših starijih sugrađana koji žive u ovom izuzetno nepristupačnom dijelu Dubrovnika. Za ovu veliku novost zaslužna je naša sugrađanka Tatjana Puljizević, koja već 11 godina živi u jednom od gruških nebodera. Prepoznala je važnost kvalitetnog povezivanja gornjih dijelova Gruža s ostatkom grada te svoj projekt do u detalje razradila kako bi se realizirao u okviru Proračuna Grada Dubrovnika kroz participativno budžetiranje.

Posebno je teško starijim ljudima
‘Neboderka’ je razradila do detalja, tražila je ponude za kupnju dva mini busa, uspoređivala putnički kombi s onim poštanskim koji svakodnevno zalazi u ovaj dio Gruža, u sve je uključila i plaće vozača, troškove goriva, registracije, pripreme vozila, čak i troškove servisa u prvoj godini. Dakle, napravila je budžet cijelog projekta. Željela ga je pripremiti na način da ne može dobiti odbijenicu.
—Tu s obitelji živim 11 godina te smo uočili koliko je teško starijim ljudima donijeti do doma spenzu. Brojni primaju i socijalnu pomoć pa često na taksi moraju dati ‘zadnji cent’, a nemaju novca za kupiti spenzu. Stoga smo već ranije počeli razmišljati o javnom prijevozu kombijem koji bi vozio do gruških nebodera, ali sve je ostalo na ideji – priča nam Tatjana Puljizević. Tada je kroz Udrugu Bonsai, u kojoj i sama djeluje, čula za participativno budžetiranje. No, kako se kasnilo s uključivanjem građana u kreiranje gradskog proračuna, u međuvremenu se sa susjedima uključila i na platformu Dajmo ruke na prošlim kotarskim izborima.

Sve se posložilo u Italiji
—Željeli smo kao vijećnici riješiti neke goruće probleme kao što su parking, prijevoz i slično, no nismo uspjeli dobiti većinu u Vijeću. Većina nema sluha za ideje, a kroz kotar bismo mogli dobro surađivati s Gradom i s gradskim odjelima koji su spremni pomoći. Nisu ljudi nespremni pomoći, ali naši većinski vijećnici u Gružu to jednostavno ne prepoznaju – priča nam dalje. Iako je i ona sama u početku imala sumnje oko uvođenja javnog prijevoza u ove dvije gruške ulice, sve joj se razbistrilo nakon posjete talijanskom gradu Materi, koji je strmiji nego Gruž. K tome ima kamene popločane ulice, no njima bez problema građane vozi kombi.
—Probijaju se kroz te male ulice koje su gore nego ove gruške i tad sam shvatila da se to može ostvariti i kod nas. Kad sam čula da kreće participativno budžetiranje, odlučila sam to prijaviti kao projekt. Vjerovala sam da će građani prepoznati njegovu važnost – ističe dalje Puljizević. Imala je kratak rok za pripremiti projekt, no zahvaljujući susretljivosti svih od kojih je tražila podatke, kao što su Centar za vozila, Signalizacija, Libertas… Sve što je tražila, dobila je u roku – odmah!

Dobro osmišljen poslovni plan
—U sklopu participativnog budžetiranja provedene su i radionice, no i prije njih sam sve pripremila. Znala sam da će mnogi misliti, kao što sam i ja sama prije mislila, kako je to neizvedivo i da će prvi odgovor biti: Ne! Zato sam se toliko dala u taj projekt, razradila sam sve do u detalja da odgovor ne može biti ne. Sve je razrađeno, pribavila sam razne ponude, uključila sam i troškove plaća, a usporedila sam i duljinu poštanskog kombija, koji svaki dan ide gore, s putničkim kombijem. Sve sam to prezentirala kao projekt, a u tome su mi puno pomogle edukacije kroz udrugu Bonsai te DURA-u. Na njih sam išla jer želim neku svoju poslovnu ideju realizirati te sam naučila kako napraviti poslovni plan i kako to sve uobličiti, što mi je jako puno pomoglo za ovo – objašnjava nam Tatjana Puljizević. Tako dobro osmišljen poslovni plan nitko nije mogao odbiti pa se ‘Neboderko’ našao među projektima o kojima su građani glasali. Ni tu nije prošlo sve glatko, no naša sugrađanka nije se predala do zadnjeg trena, čak je provela i svojevrsnu kampanju kako bi ‘Neboderko’ dobio potreban broj glasova za financiranje iz gradskog proračuna.

gruz janka bobetka

‘Građani još ne shvaćaju moć ovog alata’
—Jako malo ljudi prepoznaje participativno budžetiranje i ne znaju koja je moć tog alata. Htjela bih i da kroz ovu moju priču ljudi prepoznaju koliko je ovo važno jer se na taj način mogu riješiti razni problemi građana. Zapravo, oni sami mogu rješavati probleme u svom susjedstvu. No, kako je riječ o novom projektu, ljudi nemaju povjerenje i za ovo nikoga baš nije bilo puno briga. Glasovanje je trajalo 14 dana, a negdje 3, 4 dan sam vidjela da to ide jako slabo i da malo ljudi glasa – rekla je te napomenula kako su gotovo izjednačeni bili Neboderko te po njoj još jedan odličan projekt – projektno rješenje parkinga.
—Meni se činilo da je prijevoz u ovom trenutku za građane hitniji te sam sama sebi rekla da ću dati sve od sebe da projekt prođe. Iako, i ovaj drugi projekt je odličan jer nudi rješenja gdje bi sve mogli biti parkinzi. Kad sam vidjela da malo ljudi glasa, krenula sam zvati susjede i prijatelje, ali to još uvijek nije bilo dovoljno. Potom sam napravila plakate i oblijepila ih na dno svake ulice, na sve nebodere i zgrade – rekla je naša sugovornica. Na tim je plakatima sugrađanima do u detalje objasnila i kako će glasovati. No, ističe, problem je jer dosta ljudi ne koristi sustav e-Građani putem kojega se i glasovalo o projektima. Njena kampanja je ipak urodila plodom te je ‘Neboderko’ uvršten u proračun za 2024. godinu. Pitali smo je i kojom bi rutom vozio.
—Kretao bi od drugog nebodera, Ulicom Janka Bobetka gdje bi na dva mjesta također kupio građane te ih vozio do gruške place. Ona je točka koja je dobro povezana s ostalim dijelovima grada autobusnim linijama, a i točka je druženja, posebno naših starijih sugrađana. Njima je to druženje jako važno, no ne mogu svi platiti taksi svaki dan pa se to za mnoge svede na jednom tjedno – objašnjava dalje Puljizević te napominje kako bi ‘Neboderko’ vozio više puta dnevno. U svom se obrazloženju projekta, naša sugrađanka pozvala i na Strategiju urbanog područja Dubrovnika, u kojoj, kaže nam, piše kako Gruž treba dobiti više sadržaja kako bi postao kao gradsko naselje.
—Danas smo odsječeni, kao selo smo, nemamo dječje igralište, butigu, prijevoz… Nemamo ništa, a usred grada smo – smatra naša sugovornica, koja vjeruje i nada se da će se iduće godine više građana uključiti u participativno budžetiranje.
—Kad ljudi vide da taj kombi vozi i da su ga građani uspjeli dobiti, mislim da će krenuti razmišljati o projektima – smatra. Za kraj je zahvalila svima koji su doprinijeli ovom projektu, od susjeda i prijatelja koji su za njega glasovali do svih onih koji su joj izašli u susret s podacima koje je trebala kako bi zaokružila cijelu priču i dobila kvalitetan projekt koji nije mogao dobiti odbijenicu.

OBJAŠNJENJE PROJEKTA
Stanovništvo je sve starije, treba im omogućiti povezanost
Kvaliteta života u ovom dijelu grada je puno lošija od ostalih dijelova te mladi ljudi mahom ‘bježe’ u druge dijelove grada ili izvan grada. Rezultat toga je da je većina stanovništva sve starija. Potrebno je povećati kvalitetu života i mobilnost građana ovog dijela grada, kako ne bi bio poput sela, bez mogućnosti prijevoza u druge dijelove grada. Učiniti im dostupnim javni prijevoz kao i ostalim građanima. (…) Građani bi trebali imati prijevoz do tržnice u Gružu gdje mogu obaviti kupovinu, popiti kavu s prijateljima (društveni život), kupiti odjeću, hranu, a odatle mogu dalje postojećim linijama do svih ostalih dijelova grada. Mlađi su navikli svaki dan pješačiti uzbrdo i nizbrdo (kao da žive u nekom selu, a ne u urbanom podruju), a starijima ovo hodanje predstavlja uglavnom nepremostiv fizički problem pa ostaju kod kuće i izlaze tek ako moraju u bolnicu ili nešto važno obaviti. Tada moraju uzeti taksi, pa i građani koji žive od socijalne pomoći. Lako je pretpostaviti da im neće ostati za hranu – napisala je Tatjana Puljizević, između ostaloga, u objašnjenju svog projekta.  

Iz tiskanog izdanja DuLista

Pročitajte još

‘ZAŠTO DOPUŠTAJU DA UNIŠTAVAJU KAMEN’ Gradske ulične igre započele vožnjom karića

Dulist

Napad poskoka u Konavlima! Imamo li dovoljno doza protuotrova?

Andrea Falkoni Račić

Igor Legaz: Zahvaljujući Niku Srabotnaku nemamo granicu pomorskog dobra na Belvedereu

Dulist