Radno zakonodavstvo na međunarodnoj razini stalno se mijenja, odnosno razvija u smjeru sve veće
zaštite radnika, naročito onih posebno osjetljivih kategorija koje trebaju veću razinu protekcije od prosjeka. To su: djeca, osobe s invaliditetom, trudnice, majke, a sve više i očevi. Što je logično s obzirom na globalni pravni konsenzus izjednačavanja žena i muškaraca u pogledu roditeljske skrbi. Izmijenio se tako ove godine i naš Zakon o radu, uskladivši se s dvije vrlo značajne europske direktive: Direktivom Europske unije o ravnoteži izmeđuposlovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi te direktivom EU o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima. S obzirom na opseg i značaj odredbi novog Zakona u više ću se navrata njima pozabaviti. Ovaj put posvetit ću se, po mom sudu, najznačajnijoj promjeni koja se odnosi na regulaciju ugovora o radu.
Ugovor na određeno je iznimka od pravila
Kao što svi znamo veliki broj poslodavaca zazire od ‘davanja’ stalnog posla. A svi znamo, iako ćemo puno puta reći kako stalni posao nije što je nekad bio i u principu ne znači ništa, osim ako ste se ‘uhljebili’ u državne skute, da nam on donosi puno beneficija. Počevši od osjećaja da smo cijenjeni, preko osjećaja određene sigurnosti koliko god i iluzoran bio, pa sve do kreditne sposobnosti i jamstva da za slučaj bolesti nećemo biti prepušteni na milost i nemilost… U suštini u modernom demokratskom društvu, u 21. stoljeću,
ne možemo ni govoriti o beneficijama, već sve navedeno možemo podvesti pod pravo na dostojanstven život koje nam jamče svi međunarodni dokumenti. Koliko je praksa manipulacije ne samo radnika, već i čitavog sustava, kroz potpisivanje brojnih ugovora o radu na određeno vrijeme duboko ukorijenjena, opće prihvaćena i štetna, ponajbolje se vidi u našim hotelima.
Čovjek radi na recepciji, u baru, kuhinji svake sezone. I on je zapravo stalni zaposlenik. Međutim, svake godine iznova uprava s njim potpisuje ugovor o radu na određeno vrijeme da bi ga po isteku sezone poslali na berzu rada 3 mjeseca. Sve u milimetar iskalkulirano da ti ugovori traju točno 9 mjeseci kako bi se ostvarila prava na naknadu od države. To je bilo sustavno varanje i radnika i države. I nema više! Barem
tako kaže Zakon, a što kaže praksa vidjet ćemo nakon sezone.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sada je Zakonom o radu propisan kao pravilo, a ugovor o radu na
određeno vrijeme kao iznimka istog. Smije se sklopiti za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena. Može se sklopiti u najdužem trajanju od 3 godine i za to mora postojati objektivan razlog, a to je: zamjena privremeno nenazočnog radnika ili obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. Da ne bude zabuna, rok od 3 godine ne odnosi se samo na jedan ugovor, već i više njih uzastopno sklopljenih.
Ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti na razdoblje neprekidno dulje od tri godine ako je to
potrebno zbog: zamjene privremeno nenazočnog radnika, dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova EU ili nekih drugih objektivnih razloga kada je to dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom.
Pismeni obrazloženi odgovor
Nakon 6 mjeseci probnog rada radnik ima pravo zatražiti sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Međutim, ovo pravo de facto ne znači puno samo po sebi jer ovisi jasno o prosudbi i volji poslodavca koji je obvezan radniku u roku od 30 dana dostaviti obrazloženi pismeni odgovor. Za poslodavca koji zapošljava manje od 20 radnika rok je 60 dana. U kontekstu ostalih prava ovo je bitno jer apostrofira pravo radnika
da nakon probnog roka bude stalno zaposlen ako je zadovoljio, a ako nije poslodavac mu se treba zahvaliti. Ova odredba za primarnu svrhu ima dokinuti praksu sklapanja ugovora na određeno vrijeme nakon probnog rada. Jer ugovor na određeno vrijeme se, podcrtat ću ponovno, kao iznimka može sklapati samo u opravdanim slučajevima, a ne jer se nekom tako prohtijelo.
Ako poslodavac i radnik sklope ugovor o radu na određeno vrijeme protivno odredbama Zakona o radu ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatrat će se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. I što onda? Tko će to smatrati? Za pretpostaviti je onaj koji nadzire, a jasno nam je da u nas nadzor itekako ‘šteka’.
Tako da smo svjedoci i dalje manipulacija radnim zakonodavstvom, samo što se sada treba malo više potruditi za doskočiti strožim odredbama. Ali uz pomoć dobrog knjigovođe i to je, naravno, moguće. Ali niste nemoćni! Bitno je da znate svoja prava. Kada ih znate onda je veća vjerojatnost da ćete ih uspjeti i zaštititi. Tko će ako nećete vi?! Kako? Putem sindikata ako ga ima, ako ne putem prijave inspekciji ili tužbom.
Probni rad
Osim ugovora o radu značajne je izmjene doživio institut probnog rada i svakako ih je korisno znati. Naime,
propisana je mogućnost produljenja razdoblja probnog rada u slučaju opravdane odsutnosti radnika s posla,
i to razmjerno duljini trajanja odsutnosti, tako da ukupno trajanje probnog rada prije i nakon njegova prekida ne može biti dulje od 6 mjeseci. U slučaju opravdane nenazočnosti radnika probni se rad produljuje sam po sebi.
Međutim, ako mogućnost produljenja nije bila unaprijed predviđena za produljenje probnog rada potrebna
je suglasnost obiju strana, i to sklapanjem aneksa ugovoru o radu. Ovo nije izričito navedeno u Zakonu pa je
resorno ministarstvo naknadno protumačilo. To nikako nije dobro jer pravo općenito, a posebno delikatni pravni odnosi u kojima je jedna strana znatno superiorna u odnosu na drugu, trebaju biti precizno i jasno definirani, a ne da se moraju naknadno tumačiti.
Radi zaštite radnika od moguće zloupotrebe Zakon je propisao nemogućnost ugovaranja probnoga rada u slučaju sklapanja ugovora o radu koji je poslodavac ponudio radniku prilikom otkazivanja ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te nemogućnost ponovnog ugovaranja probnoga rada u slučaju sklapanja novog ugovora o radu za obavljanje istih poslova. Ipak, s istim radnikom se može ponovno ugovoriti probni rad ako se sklapa novi ugovor o radu ili mijenja postojeći radi obavljanja drugih poslova, ali u slučaju otkaza toga ugovora zbog nezadovoljavanja na probnom radu radnik ostvaruje pravo na otkazni rok te pravo na otpremninu sukladno ukupnom trajanju radnog odnosa radnika kod tog poslodavca. Ovdje je zakondavac zapravo normirao pravilo koje je prethodno uspostavila sudska praksa.
Neplaćeni dopust
Radnicima je zajamčeno ravo na neplaćeni dopust u ukupnom trajanju od 5 radnih dana na godinu za pružanje osobne skrbi, koja podrazumijeva skrb koju radnik pruža članu uže obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu i kojoj je ona potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga. Poslodavac za to vrijeme ne smije radnika odjaviti iz obveznih osiguranja. Jasno, poslodavac od radnika ima pravo zatražiti dokaz o navedenome.
NAČELO NEDOSTUPNOSTI U PROFESIONALNOJ KOMUNIKACIJI
Poslodavac vas ne smije zvati u slobodno vrijeme!
Lako je prije bilo torbu na rame i svoj put, kad nije bilo mobitela, mailova, vibera i Whats app-ova. Danas se veliki broj radnika grozi kad zapišti nova, još jedna u nizu, poruka od poslodavca ili druge nadređene osobe vezana za posao. Zakon je pokušao tome doskočiti, e sad hoće li uspjeti već je drugi par rukava. Naime, u svrhu sprječavanja prekomjernog rada te stalne dostupnosti putem informacijsko-komunikacijskih sredstava, a što može imati štetne posljedice za zdravlje radnika, propisana je obveza obiju ugovornih strana da vode računa o ravnoteži između privatnog i poslovnog života i načelu nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji. Ovo tzv ‘Right to disconnect’ ni u drugim europskim državama još nije zaživjelo pa čisto sumnjam da ćemo mi biti pioniri.
Jasno da se vatrogasac neće pozvati na ‘Right to disconnect’ ako plane…
Logično je da se ovo načelo neće primjenjivati ako se radi o prijekoj potrebi kao i kada se zbog prirode posla komunikacija s radnikom ne može isključiti. Također, nevezano za prirodu posla, kada je kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu ugovoreno drukčije.