Moramo imati na umu da apsolutne sigurnosti nema, ali važno je naglasiti da ćemo mi ovaj izazov savladati – poručio je načelnik PUdubrovačko-neretvanske Ivan Pavličević na naš upit hoće li epidemija koronavirusom COVID-19 policijskim službenicima dodatno otežati posao u sezoni pred nama. Poznato je, naime, kako je čitava Hrvatska suočena s nedostatkom policijskog kadra. Kakvo je stanje u u našoj policijskoj upravi te smatra li da su potplaćeni s obzirom na rizike posla, ispričao je za čitatelje DuLista.
Koliko, konkretno, je neupražnjenih policijskih radnih mjesta u PU dubrovačko-neretvanskoj?
O brojkama neću govoriti, ali je činjenica kako značajan broj policijskih službenika nedostaje i to u svim rodovima – temeljnoj, prometnoj, interventnoj, krim i graničnoj. Posljednjih nekoliko godina otkad je Hrvatska krenula u pretpristupne i pristupne pregovore za Schengen, granica je bila ta koja se najvećim dijelom popunjavala. Gotovo 50 posto zaposlenih u PUdubrovačko-neretvanskoj radi upravo tamo ili posluju usko vezano uz granicu. Zadnje dvije godine mi smo boljom promidžbom te približavanjem policijskog zvanja ljudima koji ovdje žive, a imaju ispod 28 godina, uspjeli privući dosta njih. Riječ je o čak 200 osoba s mjestom prebivališta u PUdubrovačko-neretvanskoj. Polovica njih je lani završila prekvalifikaciju, dakle tečaj za policajca. Oni su nakon 10-ak mjeseci nastave došli na raspored, odradili staž i položili državni ispit te su se sad spremni zaposliti. Također, oko 90-ih ih je na školovanju na Policijskoj akademiji. Od 2. ožujka do 15. kolovoza otvoren je natječaj za popunjavanje radnih mjesta – zanimanje policajac.
Situacija je osobito nezavidna u Dalmaciji, na prvom mjestu zbog troškova života. Kako vi svojim zaposlenicima izlazite u susret?
Nastojanjem MUP-a i povlačenjem novaca iz Europskih fondova u ovoj policijskoj upravi prije tri godine otvoren je objekt za smještaj policijskih službenika koji ga nemaju na području Dubrovačko-neretvanske županije. To je tzv. ‘Mladost’ u Kuparima koja je u potpunosti obnovljena i reprezentativna je zgrada gdje policajci samci mogu biti gratis. Tamo postoji i restoran gdje uz simboličnu naknadu imaju tri obroka dnevno. On je prvenstveno namijenjen za graničnu policiju. Drugi smještaj je baza interventne jedinice policije koja, naravno, nije kvalitete i sadržaja kao ovaj te treći je Dom Ivica Rilović na Grudi. Ako neki odaberu živjeti u drugim uvjetima to je o njihovom vlastitom trošku. No, i oni se pomažu iz drugih izvora, a to je prvenstveno zahvaljujući ugovoru kojeg smo sklopili s Gradom Dubrovnikom o financijskoj potpori tj. sufinanciranju određenog iznosa za one koji nemaju prebivalište ovdje, a rade u Gradu. To su uglavnom pripadnici Policijske i prometne postaje Dubrovnik. Također, Zakonom o policiji i odlukom Ministarstva pomažu se i oni koji prebivalište nemaju na teritoriju Županije. To se odnosi na službenike koji su zaposleni na otocima ili s otoka dolaze raditi na kopno. Sad smo u situaciji da ljudima možemo nešto ponuditi, možete samo zamisliti kako je bilo kolegicama i kolegama iz unutrašnjosti kojima nismo mogli pružiti apsolutno ništa.
Sindikat policajaca često ističe kako ste potplaćeni u odnosu na ostale uniformirane djelatnosti. Slažete li se s tom tvrdnjom?
U politiku plaća ne mogu ulaziti. Policajac sam već 28 godina. U posljednja dva desetljeća je plaća zadovoljavajuća. Svi smo mi manje-više opterećeni kreditima, bilo stambenim ili automobilskim zaduženjima i veliki dio naših primanja odlazi na režije, a to je pogotovo izraženo kod kolega koji nisu iz Dubrovačko-neretvanske županije. Naravno, da su dalmatinske policijske uprave i Istra u specifičnom položaju zbog turizma i mogućnosti koje se nude u tom sektoru pa je često ta opcija nekima primamljivija nego biti u odori gdje su izloženi pogibeljnim situacijama.
Kako motivirati onda osobe da se odluče za policijsko zanimanje?
Na način da im na vlastitom primjeru pokažemo da je, mada grubo zvuči, biti policajac zanat. On je prepun izazova. Osobe se imaju mogućnost pronaći u različitim segmentima npr. krim ili interventnoj policiji. Različiti rodovi privlače drukčije tipove ljudi. Odora je sama po sebi privlačna. Postoji sigurnost primanja koja možda nisu najbolja, ali su garantirana. Dosta prednosti raditi ovaj posao. Prije svega zanimljiv je.
Mada opasnost od ilegalnih imigranata nad našom glavom visi već neko vrijeme, hoće li nam radi potkapacitiranosti policijskim kadrom ona u budućnosti stvarati dodatne poteškoće?
Ja mogu samo ponoviti ono što naš ministar Božinović često ističe, a to je kako koliko god nas ima i koliko god smo, kako ste vi rekli, potkapacitirani, niti jedan građanin ni stranac ne smije osjetiti da policije nema. Mi radimo takvu preraspodjelu posla, procjenjujemo što bi se moglo dogoditi i shodno tome usmjeravamo službu. S problemom ilegalnih migranata smo suočeni već par godina. Naša županija na svu sreću je minimalno zahvaćena njihovom pojavom. Nismo im zanimljivi zbog daljine zapadnoeuropskih granica susjednih zemalja pa izbjegavaju ovo područje kao mjesto gdje bi je mogli prelaziti. Tome je osobito izložen potez Karlovac-Lapac-Gospić jer je granica ondje najtanja i velika je blizina Slovenije. Ipak, i tu, uz svu potkapacitiranost, kako ste naveli, pružamo ispomoć kolegama kako bi ona zaista bila čvrsta.
Pred nama je turistička sezona. Posljednih godina nam dolaze u ispomoć policajci iz unutrašnjosti RH, ali i stranih država. Koga možemo očekivati ove godine?
Taj koncept ‘Sigurne turističke sezone’ koji je osmišljen prije gotovo 15 godina se iznova proširuje sve češćim dolascima policijskih službenika iz inozemstva. Po prvi puta smo tako prije neko vrijeme imali Kineze, Južnokoreance, tu su bili Talijani, Francuzi, Crnogorci te Albanci, a postoji naznaka da dođu i oni iz SAD-a. Bitno je napomenuti da kad je intervencija pravovremena i zakonita nije važno je li posrijedi strani policijski službenik ili mi. Nama njihov dolazak olakšava situaciju jer uspijevamo brže savladati jezičnu barijeru, dakle djeluju u neku ruku kao prevoditelji te se turisti uz njih osjećaju dodatno sigurno.
Jeste li primili posebne naputke od resornog ministarstva nastavno na epidemiju koronavirusa?
Mi ih dobivamo svakodnevno. Oni koji se prvi s njima upoznavaju su pripadnici granične policije jer su u stalnom kontaktu sa stranim državljanima i potencijalnim nositeljima virusa. Čak je ovih dana Hrvatski zavod za javno zdravstvo organizirao i edukaciju graničnih sanitarnih inspektora. Oni su nam od velike pomoći jer mogu u trenutku prepoznavanja simptoma bolesti odmah intervenirati. Naime, ovlasti policije su tu ograničene. Ako policijski službenik tijekom razgovora utvrdi da je osoba došla s područja zaraze, on informaciju prenosi graničnim sanitarnim inspektorima koji preuzimaju daljnju nadležnost i tu naša zadaća završava. Ono što mi možemo napraviti kako bi zaštitili preostale građane, ali i sebe je koristiti osnovna sredstva kojih imamo u dovoljnim količinama. Ministarstvo se pravovremeno njima opskrbilo. Također, ona ne odlažu bilo gdje. Možete primijetiti žute kante u našem prizemlju namijenjene za infektivni otpad gdje ih mogu baciti pripadnici naše temeljne i prometne policije u slučaju kontakta sa stranim državljanima.
Primijetili smo da pojedini granični policajci nose zaštitne rukavice, drugi ipak ne. Je su li one doista obvezne ili su stvar izbora pojedinca?
Službenici granične policije bi se doslovno trebali pridržavati ovih mjera. Mi smo, međutim, specifično područje. Konkretno, strani državljanin koji je došao na GP Zaton Doli je prije toga prošao barem jednu graničnu kontrolu. Za njega se onda smatra da je u tranzitu i od njega prijeti znatno manja opasnost. No, kad netko dolazi iz smjera Crne Gore ili Albanije onda su naši prijelazi poput Brgata prvi izloženi pa bi tamo policijski službenici morali voditi računa o samozaštitnom ponašanju radi sebe, ali i kolega te turista koje pregledavaju. Službenicima u Zračnoj luci Dubrovnik je situacija utoliko lakša jer do 1. travnja imaju sve najave putnika. Policija zna da je netko kupio kartu i dolazi, recimo, iz Rima. Tamo je, također, na snazi samozaštita i prisutan je granični sanitarni inspektor. Sve je pod kontrolom. Eto za primjer prije koji dan imali smo jednog japanskog državljanina koji je nakon što su uočeni simptomi koronavirusa, odmah izdvojen u karantenu, dakle posebnu sobu u zgradi Zračne luke odakle je prevezen u OB Dubrovnik te se srećom utvrdilo da njegov nalaz nije pozitivan na virus.
S obzirom na to da su u tako čestom i bliskom dodiru s potencijalnim zaraženima, postoji li u redovima dubrovačko-neretvanskih policajaca bojazni od oboljenja?
Iskreno, strah nisam primijetio. Možda je on podsvjestan. Na našem području nema zaraženih pa većina razmišlja kako ni oni nemaju od koga dobiti bolest. Ja nisam medicinar, no svi znamo da koronavirus još uvijek nije dovoljno istražen, nema cjepiva, još nismo sigurni kako se prenosi te koliko dugo na otvorenom prostoru može preživjeti, tako da potencijalna opasnost postoji, ali to je tek jedna u nizu onih s kojima se mi svakodnevno suočavamo.
Hoće li vam epidemija koronavirusa predstavljati poseban izazov prilikom sezone? Situacija kako stvari stoji neće biti nimalo laka. Eto već je otkazan prvi cruiser koji je trebao u Gruž uploviti 24. ožujka.
Mi smo ove godine već imali cruisera na našem području. Doduše, manjih s par desetaka putnika koji su dolazili u Dubrovnik i Korčulu gdje su prepušteni postupanju graničnim sanitarnim inspektorima. Tu, također, postoji sustav gdje je opet poznato otkuda putnici pristižu. Ipak može se dogoditi da je netko tko se ukrcao u Rijeci prethodno boravio u Trstu. Velika odgovornost, dakle, leži na pojedincu koji ne bio smio zatajiti takve informacije jer tim u opasnost dovodi sebe i sve koji ga okružuju. On je uostalom odgovornost posade te liječnika kojeg ima na svakom brodu.
Objavljeno u tiskanom izadnju DuLista, 11. ožujka 2020.