Na današnji dan 26. svibnja 1992., u sklopu provođenja do tada najveće oslobodilačke operacije Hrvatske vojske, postrojbe Zapovjedništva obrane općine Dubrovnik, nakon djelomičnog povlačenja neprijatelja, izlaze iz okruženog Grada i oslobađaju prostor Župe i Rijeke dubrovačke.
Ovo je tekst objavljen na Facebook stranici našeg Muzeja Domovinskog rata, i kojeg prnosimo u cijelosti…
Tog utorka u 18 sati 1. pješačka bojna, s dijelom snaga PU Dubrovnik, kreće u napadna djelovanja na glavnom pravcu: Belveder – Bosanka – Žarkovica – Brgat, i pomoćnim pravcem od petlje iznad Grada prema Dubcu. Istodobno 2. pješačka bojna napreduje glavnim pravcem: Luka Gruž – Stara Mokošica – Loško brdo – Petrovo selo – Osojnik, i pomoćnim pravcem od Nuncijate i Strinčjere prema Komolcu. Zajedno s njima idu i specijalne snage MUP-a koje preko Komolca ulaze u Novu Mokošicu te Zaton i Orašac. Do 17 sati 27. svibnja naše snage su ušle u Osojnik i zauzele prostor do Grabovice, kao i Brgat, Postranje i Plat, čime je Dubrovnik ostao izravno ugrožen od strane agresora samo na prostoru od Golubova kamena do Ivanice. U narednih nekoliko dana kroz žestoke borbe 2. bojna 163. brigade HV učvrstila je obrambenu crtu od sv. Ane preko Velike gomile do Vukovića, a 1. bojna od Brgata i Postranja do Plata.
Između ostalog u ratni dnevnik Centra za obavješćivanje, 26. svibnja upisane su i dvije gotovo osam mjeseci s nestrpljenjem iščekivane bilješke: 15,40h – hrvatski barjak vije se u Mokošici (na zgradi opskrbnog centra); 16,00h – neprijateljska vojska skida svoju zastavu sa Žarkovice.
U spomen na te dane danas će se svečano otkriti i spomenik u Komolcu poginulim hrvatskim braniteljima na području Rijeke dubrovačke.
Premda ove godine slavimo 25. obljetnicu oslobađanja hrvatskoga juga, iznova je propušteno na primjeren način obilježiti početak ove velike operacije Hrvatske vojske, koju je omogućila herojska obrana Dubrovnika 1991. i njegovi branitelji.
Napadna djelovanja snaga Zapovjedništva Južnog bojišta, osnovanog 10. travnja 1992. pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, otpočela su 18. svibnja, kada 1. i 4. brigada ZNG kreću u nezaustavljivo prodiranje s crta obrane zapadnog dubrovačkog ratišta prema okruženom Dubrovniku. Ukupno angažirane snage HV iznosile su oko 5300 vojnika dok je Zapovjedništvo obrane Dubrovnika raspolagalo s njih oko 2500. Ostvarujući potrebnu dubinu prostora 4. brigada prodire rubom Popova polja prema Ravnom i Zavali, dok 1. brigada kreće priobalnim smjerom prema Slanom. U napadnim djelovanjima pridružuju im se MOMP Pelješac, Stonska satnija, Primorska satnija i ONB Dubrovnik, te 115. i 116. brigada HV.
Nakon uspješnog oslobađanja Dubrovačkog primorja i opisanog izlaska 163. brigade HV iz Grada, oslobađanje hrvatskog juga nastavljeno je operacijama „Tigar“ i „Oslobođena zemlja“, a završeno istodobnim operacijama „Vlaštica“ i „Konavle“ kojima je do 24. listopada 1992. oslobođen cijeli jug hrvatske i HV izašla na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske. Prema opsegu i težini borbenih djelovanja, vođenih na Južnom bojištu, svjedoči više od 250 poginulih i više od 1100 ranjenih pripadnika Hrvatske vojske.
Vrijeme Dana pobjede ostat će zapamćeno i po novim rušilačkim napadima agresora na Grad. U vremenu od 26. svibnja do 30. lipnja 1992., COB je 14 puta oglasio opću opasnost na užem gradskom području, s tim da je zbog težine napada uzbuna u vremenu od 29. svibnja do 16. lipnja trajala neprekidno 414 sati. Oko ponoći 3. lipnja Dubrovnik je iznova ostao bez struje, koja će doći tek nakon 39 dana. Te godine, po prvi put u svojoj povijesti izostalo je svečano otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, a potpuno zamračeni Grad obasjan je svjetlošću svijeća upaljenih za poginule u obrani Domovine.
Veliku dubrovačku „Festu slobode“, održanu 29. listopada 1992. u gruškoj luci svojom je nazočnošću uveličao i hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je tom prigodom odao priznanje Hrvatskoj vojsci i policiji, te stanovništvu dubrovačkog područja. Uspješnim završetkom vojnih operacija na Južnom bojištu oslobođen je prostor od preko 1200 km² i omogućen povratak u svoje domove za više od 20000 prognanika i izbjeglica.
Naslovna slika: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, naši tenkisti, svibnja 1992.