Kultura

MIKROKOZMOS AKADEMSKE SLIKARICE Zahvaljujući Jasmini Runje, mnogi su u sebi pronašli umjetnika

jasminja runje

Rodom Splićanka, nakon zavr­šetka Akademije likovne umjetno­sti u Širokom Brijegu te postdiplom­skog studija Ars Sacra, Jasmina Runje dolazi u Dubrovnik koji joj postaje dom. Muzejska je pedagoginja u Domu Marina Držića koja je je osmi­slila i vodila brojne radionice za djecu i odrasle, a sve je počelo crtanjem na svili. Brojne sugrađanke i sugrađani, mali i veliki, zahvaljujući Jasmininom predanom angažmanu inspiriranju i prenošenju znanja tehnika kreativ­nog izričaja, pronašli su u sebi umjet­nika. I ‘iščupali’ ga vanka. Imali smo tako prilike vidjeti prekrasne izložbe po završetku ciklusa tih radionica, a priča se nastavlja… Samozatajna umjetnica, kad ne obavlja svoje obveze u sklopu posla muzejske pedagoginje posvećena je svom primarnom pozivu – slikarstvu, ali i istraživanju raznih formi izražavanja sebstva u među­odnosu s okolinom i vječitim materi­jalno-duhovnim dilemama.

Ovo ljeto niste samo uživali, odma­rali, već ste ga proveli vrlo aktivno. Posljednje je bilo crtanje u pijesku u sklopu 3. Festivala Sand Art Neretva. Što ste crtali i kako je bilo?
Ove godine sam prvi put sudjelovala u projektu Sand Art Neretva festival koji se održava treću godinu za redom, a pokrenuo ga je akademski kipar Nikola Faller. Ideja crtanja na pješča­nim dinama za vrijeme oseke mi je bila izrazito zanimljiva, ali i izazovna. Naime, crta se na ogromnim površi­nama, a jedini alat za to su grablje i drveni štapovi. Konačan rezultat je moguće vidjeti tek na snimci dronom zbog perspektive koja je tijekom pro­cesa nedostupna. Motiv je anatomsko srce koje je prožeto granama sa listo­vima. Željela sam prenijeti poruku kako su čovjek i priroda kompleksni sustavi koji zapravo čine neodvojivu cjelinu koja bi trebala bivati u harmo­ničnoj simbiozi. Proces rada je trajao puna 4 sata i završen je malo prije no što je naišla plima i sve odnijela, a svo­jim dolaskom potaknula na razmišlja­nje o životnim mijenama i prolazno­sti svega. Tu pješčanu površinu sam kratko posudila od prirode, a ona ju je potom vratila sebi i na taj način otvo­rila mjesto za nekoga drugoga koji će možda ponoviti postupak ili jedno­stavno tu prošetati, okupati se, dru­žiti… Drago mi je da je prostor ušća Neretve sve više prepoznat jer uistinu plijeni svojom jedinstvenošću.

jasmina runje

Prije toga sudjelovali ste na Festi­valu soli u Stonu? Što ste sve tamo radili i kakvi su dojmovi?
Uz likovnu radionicu koja se održi svake godine, unazad tri godine započeo je i projekt likovne kolonije Komarda Art Park koja okuplja likovne umjetnike koji žive na području Pelješca i Dubrovnika. Ove godine predstavila sam se slikom Ston gdje sam prikazala svoje viđenje zidina i kule Malog Stona, poznate stonske fortifikacije. Smješteni su na neutralnu pozadinu, a tušem iscrtano mnoštvo linija poput mantre predstavlja protok vremena koje neumoljivo teče, pritom ostavljajući veliki trag na čovjeka, za razliku od ovog velebnog zdanja koje će nadamo se, vremenu još dugo odoli­jevati. Nastala djela su prezentirana na završnoj izložbi i umjetnici su ih poklo­nili u trajno vlasništvo grada Stona. Pod okriljem zajedništva umjetnici stvaraju, druže se, razmjenjuju ideje, rađaju se nova poznanstva i prijatelj­stva unutar te kreativne atmosfere.

Početkom ljeta svoje radove objedinjene pod nazivom ‘Gdje je duša?’ predstavili ste i zagrebačkoj publici i to u jednom vrlo spe­cifičnom ambijentu. Kako je došlo do ove izložbe i kakvi su dojmovi? ­
Ciklus crteža ‘Gdje je duša?’ djelo­mično je izlagan više puta, na sku­pnim žiriranim izložbama ‘Začarana šuma u HMI – podružnica Dubrovnik’, izložbi ‘Animus’ u sklopu manifestacije ‘Splitski cvit’ u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu i izložbi ‘One su tu’ u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima. Cjelokupan ciklus je izlo­žen u galeriji ‘Flora’ u Dubrovniku prošle zime, a nakon toga u ‘Botani­čaru’ u Zagrebu. Izložba je realizirana u suradnji sa Ivicom Ivčevićem, jednim od partnera u Botaničaru, fotografom i organizatorom različitih kulturnih događanja poput izložbi, književnih večeri… Kafić se nalazi u blizini Držav­nog arhiva i stare Nacionalne knjižnice te Botaničkog vrta, što daje posebitost njegovom eksterijeru i odiše spoko­jem, iako se nalazi na frekventnom dijelu grada. Interijer je prepun biljaka, zanimljivih lončanica, uporabnih predmeta, restauriranog autentičnog namještaja koji ondje ima svoju novu svrhu. Izložba je bila dosta posjećena, radovi su se odlično sjedinili sa prosto­rom, zaživjelo je sve skupa kao cjelina.

U sklopu rada u Domu Marina Držića vodite brojne besplatne radionice na kojima naši najmlađi, ali i odrasli sugrađani, amateri, uče razne tehnike kroz koje se kre­ativno izražavaju, ali i druže i opu­štaju. Kada je sve krenulo i što je u planu za iduće razdoblje?
Rekla bih, i uvijek ističem kako je zapravo sve krenulo od Majčinog sela, ustanove za predškolski odgoj i soci­jalnu skrb djece i mladeži, djece koja su iz bilo kojeg razloga ostala bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Nakon toga slijedi niz različitih ustanova u Splitu i Dubrovniku, koji se zausta­vio na Domu Marina Držića. Odradilo se uistinu puno radionica, prošli smo različite likovne tehnike, bilo da se radi o slikarskim, kiparskim, grafičkim, ili kombinacijama istih. Sretni smo zbog toga što su se uspjele realizirati i više­mjesečne radionice za odrasle koje su imale odličan odaziv. Prva radionica je radionica slikanja na svili. Krenuli smo od slika, a završili oslikavanjem uporabnih marama. Dugi niz godina uspješna je suradnja s Gimnazijom Dubrovnik gdje se održava projekt ‘Držić u očima gimnazijalaca’. Svaka godina ima tematsku zadatost i gimna­zijalci ju uspješno savladavaju, što se najbolje vidi na završnoj izložbi koja se održi u vrtu Gimnazije povodom Međunarodnog dana Muzeja u petom mjesecu. U planu su novi projekti, drago nam je što za njih ima sluha te se nadamo da će biti uspješno realizirani. jasmina runje

Banner 300x250 DU 1

S jedne strane podučavate, obav­ljate brojne aktivnosti u Domu Marina Držića, a s druge imate i taj jedan samo svoj svijet u kojem stva­rate duboko introspektivna djela kroz koja propitujete i istražujete najintimnije dijelove svoga bića, ali i kolektivnog podsvijesnog… Kako te dvije Jasmine koegzistiraju? Kako se dogovaraju kada je mome­nat da jedna ustupi vrijeme i pro­stor ovoj drugoj? Sukobe li se kad?
Sve je to jedna Jasmina, samo balan­siram i nastojim kvalitetno odvojiti i utrošiti vrijeme koje mi je dato. Pri­marna preokupacija je moje slikar­stvo, to je ono što nastojim živjeti. Sve što radim nastojim odraditi temeljito i najbolje što mogu u određenom tre­nutku, nesebično podijeliti znanje koje imam, ali se naravno i otvoriti za nova učenja.

Koliko je svakome od nas, neovi­sno o talentu za umjetnički izričaj, potrebno naći želju i vrijeme za pre­pustiti se kreativnom dijelu sebe, izbaciti vanka ono što je unutra?
To naravno ovisi o pojedincu i njego­vim afinitetima. Za nekoga pojedini izbor može biti kreativan čin, za dru­goga ne. Mislim da je važno ljudima dati priliku. Prilike često stvaramo i sami, makar se radilo samo o prihva­ćanju istih, naravno, ukoliko naiđemo na nešto što pobuđuje naše zanimanje. Lijepo je vidjeti kako primjerice pola­znice radionica svile nose ili pokla­njaju marame koje su same oslikale. Posebno me veseli kada se i kasnije zanimaju gdje i kako kupiti boje, kao i za druge tehničke detalje oko nabave materijala potrebnog za rad. Ljudi se iznenade koliko je toga potisnuto u njima, a meni je drago sudjelovati i svjedočiti tom procesu. Početni strah od prazne površine na kojoj se radi, vrlo brzo kod većine zamijeni nestr­pljivo iščekivanje što će slijedeće nastati. Izaberemo li put kreativnosti u konačnici, ta potreba nam postane poput emocionalne hrane.

Dom Marina Držića i ostale kul­turne ustanove Grada otvorile su se građanima. Trend je to koji smo preuzeli iz Europe, svijeta… I poka­zao se punim pogotkom? Puno je napravljeno za naše najmlađe koji se kroz igru upoznavaju i s našom kulturnom baštinom, uče se kre­ativno izražavati, ali i razvijaju odnos i ljubav prema kulturnoj sferi pa je za očekivati da će navika obilazaka kulturnih ustanova i sudjelovanja u njihovim djelatno­stima ostati ukorijenjena u njiho­vom sistemu i za daljnji život?
Ustanove u kulturi Grada su otvorene ljudima svih generacija i mislim da je to pohvalno. Što se tiče najmlađih, važno je učiti djecu da je to prostor u kojem se mogu i trebaju ugodno osje­ćati, prostor u kojem se mogu zabav­ljati kao i učiti, kreativno se izražavati, i što je jako važno, taj prostor osjećati svojim. Na taj način stvaramo publiku za budućnost, publiku koja će rado posjećivati i uživati u ponuđenim sadr­žajima. Nikad ne znamo hoće li, i tko će od malenih kreativaca, upravo zbog ovakvih aktivnosti prepoznati u sebi želju i probuditi iskru da jednog dana i sam krene putem umjetnosti. Važno im je za to dati priliku.

Foto Dom Marina Držića/Privatna arhiva

Pročitajte još

‘FOTOGRAFIJE’ Otvorena izložba kojom Mara Bratoš obilježava 30 godina stvaralaštva

Dulist

U Krapini otvorena izložba ‘Dva u jedan’ Lucije Perojević i Biserke Orešković

Dulist

[FOTO] GALERIJA FLORA Izložba ‘Hell is empty’ češke fotografkinje

Dulist