Naša svestrana sugrađanka Marjana Batinić između ostaloga i piše, a njezine pjesme su neizmjerno tople ali i duhovite. Nerijetko ni najmanje pretenciozno, upravo kroz humor, otvaraju i one teške, delikatne teme. Kao što je primjerice činjenica i nemali problem koji nas istovremeno jako rastužuje i jako ljuti, da usprkos svim pravnim aktima po kojima su more i morska obala opće dobro, mnogi ih faktički privatiziraju. Ali da mi ne duljimo pročitajte Marjaninu pjesmu…
P L A Ž A
Jednom sam
Bila u poziciji
Da kažem
“Ja nemam svoju plažu”
Ne valja ljude dovoditi
U poziciju
da ti moraju reći
Kako nešto nemaju
Recimo,
tu plažu
Nikada prije mi nije
Na pamet ni palo
Da bih trebala imati
Svoju plažu
Ali u trenutku kad sam to
Izgovorila
Osjetila sam to nemanje
Duboko
I
Široko
U grlu
U grlu mi je zapela
cijela ta plaža
Koju nemam
I koju čak nikad i nisam
Željela imati
I onda sam
Mjesecima iza
Morala izvlačiti
Tu plažu
Iz grla
Kamen po kamen
Pa stakalca
Pa pijesak
Pa opet kamen
I naposljetku
jednu gromadu
Ispljunula sam, konačno,
Cijelu tu plažu
I sad više nisam sigurna
Da se to nemanje
Isplati
Morala sam ju
Vući sa sobom
Iako je
nemam
I to tako
Da mi ometa
gutanje
(A gutati mi je
često)
Razmislim još
Možda
sljedeće ljeto
Posvojim Danče.