Tri godine sam imao kad sam spavao u istoj kamari gdje su stavili postelju Marinu Držiću. Neki zvuci su dolazili s one strane zida. Mene je to kao malo dijete plašilo, što bi to moglo biti? Majka me tješila: ‘To ti gospar Šapro, profesor glazbe, sklada na crkvenom harmoniju na balaturu svoje kompozicije’. Niti sam znao u to doba što je harmonij, ni što je balatur, a kamoli što je profesur, ali majka me smirila – prisjetio se umjetnik Ivo Grbić svojih najranijih dana u svojoj kući koja je danas Dom Marina Držića gdje je otvorio svoju izložbu ‘Marin Držić i Ivo Grbić: 70 godina zajedno na Dubrovačkim ljetnim igrama’.
Otvorenju izložbe i višestruke obljetnice, osim samog Grbića prisustvovali su i ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić, kustosica izložbe Anita Ruso i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
– Nije slučajno večeras ovdje Ivo Grbić. Otvaramo izložbu našeg najstarijeg živućeg dubrovačkog umjetnika. Vjerujem kako se davne 1950., kad je na Gracu gospodin Ivo bio na prvoj dramskoj predstavi uopće izvedenoj na Dubrovačkim ljetnim igrama, nije nadao da će s nama i on i festival doživjeti 70 godina. Poveznica između Dubrovačkih ljetnih igara, Marina Držića, njegova Doma i Iva Grbića je doista neraskidiva – otvorio je Matić.
Atmosferi otvorenja pridonio je i gudački kvartet Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
– Radove za večeras nije bilo lako odabrati jer gospar Ivo zaista ima jedan nevjerojatan broj crteža koje je radio tijekom 70-ih godina kad je posjećivao predstave na Igrama, ali mi smo odabrali posebno one koje se tiču predstava Marina Držića. Tako imamo cijelu postavu iz 1995. godine Dunda Maroja, imamo Skupa iz 1997., imamo čak Tirenu iz 1965. i 1967. godine. To su bitni punktovi koji se baš tiču Držića jer je ovo njegova kuća – istaknula je Ruso.
Prisutnima se obratio i sam Grbić.
– Dragi prijatelji, drage gospođe i gospari, ljudi nazbilj. Sretan sam da vidim poznata lica. Ista ona lica koja su zajedno bila na izložbi u spaljenoj kući prije 25 godina. I sad, pored ploče Marinu Držiću koje sam ispisao ručno, kad nije bilo današnje tehnologije. To se pisalo više da bi klesar točno prenio svoju viziju u kamen. Cijela jedna knjiga Matice hrvatske izdana je 1967. na simpoziju o obljetnici Marina Držića. To je početak slavljenja Marina Držića u ovoj kući gdje se pretpostavlja da je stanovao Marin Držić – kazao je.
Izložbu je službeno otvorio gradonačelnik Franković, naglasivši Grbićevu ulogu ne samo na kulturnoj, već i povijesnoj sceni Dubrovnika i Hrvatske.
– Dubrovačke ljetne igre, 70 godina ovog velikog kulturnog festivala. Mnogi kažu, najdugovječniji europski kulturni festival. Zamislite, od tih 70 godina da je jedan umjetnik od prvog do današnjeg dana pratio te Dubrovačke ljetne igre. To uistinu pokazuje koliko je velik gospar Ivo, što je sve napravio za naš grad. Kroz njega prolazi, osim povijesti Dubrovačkih ljetnih igara i jedna novija povijest grada Dubrovnika. Ovaj grad se, kao što znate, uzdigao iz pepela nakon što je barbarski bio porušen. Na jednak način je gospar Ivo doživio svoju ljudsku sudbinu, kao i brojni naši sugrađani. Razrušena kuća, treba sve krenuti ispočetka. To ga nije pokolebalo i ono što je važno za reći, sa svim onim fotografijama na njegovoj kući podsjeća sve one koji posjećuju naš grad na ono što se dogodilo, i na žrtvu koju je grad podnio da bi mogli reći da živimo u slobodnoj i neovisnoj domovini Hrvatskoj.
Podsjetimo, Ivo Grbić rođen je u Dubrovniku 25. listopada 1931. Pohađao je večernju školu crtanja pod vodstvom Iva Dulčića te potom diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1956. gdje je još dvadeset i dvije godine predavao kao profesor na Grafičkom odsjeku Škole primijenjene umjetnosti. Djetinjstvo i mladost proveo je u kući za koju se pretpostavlja da je u njoj živio Marin Držić dok je bio rektor crkve Svih Svetih (Domino), a koja je 1989. pretvorena u memorijalni muzej, ustanovu u kulturi Grada Dubrovnika – Dom Marina Držića.
Umjetnik se, između ostaloga, istaknuo svojim grafičkim rješenjima službenog grba i službene zastave Grada Dubrovnika koji se koriste od 1993. godine. Autor je brojnih plaketa koje su Grad Dubrovnik i njegove javne ustanove poput Dubrovačkih ljetnih igara koristile u raznim prigodama.
Đivo Glanz