Kristina Kojan Goluža ljubav prema keramici razvila je u najranijem djetinjstvu. Prisjeća se kako je tada s roditeljima u vrtu oblikovala predmete od zemlje. Danas, kao docentica umjetnosti, djeluje na Odjelu za umjetnost i restauraciju, na smjeru Keramika. No, glavni povod za ovu priču bile su njene kikare s čijom je izradom ozbiljno započela tijekom lockdowna u svojoj kreativnoj radionici. Naime, u tom joj je razdoblju jutarnja kava, bez da juri na posao, itekako godila, a s druge strane nedostajale su joj kave s prijateljima.
— Odlučila sam se fokusirati isključivo na kikare, jer je osoba s njima u intimnom kontaktu, dodirujemo je usnama. Stoga bih željela da moje kikare svjedoče isključivo ugodnim trenucima s najbliskijim ljudima – ističe Kojan Goluža. Smatra kako je talent naslijedila i s majčine te očeve strane. Njen je otac svojedobno slikao, ali je nažalost sve izgorjelo u ratu, dok je dundo s majčine strane izrađivao skulpture u glini i gipsu. ‘Međutim, njihov poslovni put krenuo je prema drugim vodama’, naglašava.
Neka vrsta strasti
Svoje radove objavljuje na stranici ‘Eklektik Pottery’. Objašnjavajući zašto se baš odlučila na taj naziv, ističe kako eklektični stil inače opisuje, u jednome dijelu, kombinaciju elemenata iz različitih povijesnih stilova. U helenističkoj filozofiji, eklektici su bile osobe koje su koristile različite elemente interdisciplinarnim pristupom, slojevitim filozofijama, životnim iskustvima i svojim filozofskim idejama. Njihova ideja je da se život sastoji od postojanja, znanja, vrijednosti, razloga, duha i jezika.
— Smatram da sam upravo takva i ja, kao i moje kikare koje su mješavina različitih povijesnih stilova u jednom predmetu – naglašava. Ljubav je bitan segment u izradi kikara, no, kako kaže, pri materijalnom stvaralaštvu – ona nije dovoljna. Smatra kako je u tom procesu ključna kombinacija znanja, iskustva i konačno ideje. Inače, za izradu jedne kikare potrebno je deset dana, no treba uzeti u obzir da većina tog vremena odlazi na procese sušenja gline. Izrađivač mora biti oprezan pri stvaranju jednog keramičkog djela, ali opet, sve zavisi od toga što se izrađuje, odnosno koji tip keramike.
— Na nekim je predmetima vrlo privlačno vidjeti ‘ruku’, dok na nekima to ponekad smeta. Bez obzira na to, mislim da je preciznost u svakome poslu krucijalna – rekla je. Neke kikare koje napravi ne budu joj uvijek po gustu, no većina koja joj se sviđa, zasigurno predstavljaju neku vrstu strasti.
— U kikare uvijek stavljam poruku: ‘Iz mojih ruku u tvoje ruke. Meni na zadovoljstvo, tebi na uživanje!’ – navodi. Posebno drage kikare skriva i dariva ih posebnim ljudima u svom životu.
Logo otisak prsta
Na njenim se kikarama najviše ističu zlatni detalji koji sjaje pa su oku možda najprivlačniji, no postoji i mnogo različitih, uglavnom floralnih motiva te čitav raspon različitih boja. Kad govori o motivima i inspiraciji, naglašava kako u životu sve radi kako joj padne napamet, u trenutku.
— Nisam tip osobe koji previše planira, već prihvaćam stvari onako kako dođu. Isto tako radim i kikare. Jedini razlog iz kojeg sam odlučila raditi uvijek drukčije kikare pa je stoga moj logo otisak prsta, jest čista sebičnost – kao prvo da mi ne bude dosadno, kao drugo da mi netko ne naruči pet istih, a ja ih recimo nemam toliko napravljenih pa budem u stresu da nešto do nekog roka moram napraviti… Željela sam da moje kikare budu poseban poklon, jer svaka je različita i svoja, baš kao i svi mi. Ujedno sam željela unosan hobi, koji uvijek veseli – reći će nam. Ljudi joj često pišu da su ljepše uživo, nego na fotografijama i to je posebno veseli.
— Ono što me najviše veseli je, a često bude vikendom, kada mi ljudi šalju fotografije kikara i kave u kojima uživaju u najužem društvu – kaže. Imala je želju izrađivati još neke zanimljive stvari od keramike, no kako ističe, nema baš previše vremena.
— A i sve što je volumenom veće zauzima više mjesta u peći pa bi osim dodatnog vremena tražilo i povećanje radionice. Ujedno se trenutno nije ni pokazala potreba za širenjem asortimana – rekla je naša kreativna sugovornica. Duboko vjeruje u snagu kulture, beskonačnost mašte i kreativnosti, a one i u najtežim vremenima pronađu svoj put.
— Svjedočimo i da je za vrijeme pandemije kulturna scena najaktivnija. Nemam straha da će ponestati ideja – zaključila je.