Spomenete li starijim Konavljanima Pera Divizića, odmah ćete vidjeti kako je Pero među njima sinonim za vrijednog i uspješnog Konavljanina koji je, kao i mnogi drugi Konavljani koji su u potrazi za kruhom svagdašnjim pošli u Ameriku, tamo u dalekoj zemlji stekao bogatstvo i slavu, te pomogao svoj rodni kraj.
AMERIČKI SAN
Pero Divizić rođen je 26. lipnja 1897. u Radovčićima, te u 23. godini života odlazi u Ameriku gdje ostvaruje pravi američki san i tu će postati poznat pod imenom „Kralj grožđa“. No, mogao bih reći kako je Pero imamo sreće već u svojoj domovini jer je preživio Prvi svjetski rat u kojem su, kako je poznato, sudjelovali i brojni drugi Konavljani. Pero nije stradao ni od španjole, pogubne gripe koja je harala europskim kontinentom nedugo nakon ratnih strahota. Raspad Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje dugoočekivane države nije ublažio te ratne posljedice koje su neimaštinu i loše
gospodarsko stanje učinile još nepodnošljivijim. Mnogi Konavljani suočeni sa teškim životnim prilikama trbuhom za kruhom odlaze u prekomorske zemlje. Među njima je bio i Pero Divizić koji je emigrirao u Sjedinjenje Američke Države.
OBEĆANA ZEMLJA
Kada Pero stiže u tu, njemu i sličnima mu, „obećanu zemlju“ kao i mnogi drugi sunarodnjaci ne zna engleski jezik. U početku je Pero radio kao radnik u raznim građevinskim tvrtkama, pa je tako u Michiganu radio i u kamenolomu. Vjerojatno mu takvi poslovi nisu odgovarali jer Pero je bio seljak, zaljubljenik u zemlju. Pa možda zbog toga odlazi u Kaliforniju i to u Watsonville gdje se nalazi prava konavoska kolonija doseljenika. On se tu osjećao kao kod kuće jer su ga okruživali mnogi drugi Konavljani koji su se kao i on susretali sa svim izazovima daleke zemlje Amerike. No, nemirna
duha Pero se tu dugo ne zadržava, te u proljeće 1923. seli u Južnu Kaliforniju, u Orange County, a potkraj 1924. dolazi u Porterville u san Joaquin Valley i kupuje malo imanje koje postaje njegov početni kapital. Njegov uspon započinje izumom isušivača za voće koji mu omogućuje proizvodnju sušenog voća. Potom započinje izvozom suhih šljiva i grožđica izvan američkih granica, te se na taj način obogatio. Kako pristiže novac tako širio posjed te se 1960-ih njegovo imanje u Delanu i Ducoru sastojalo od pet i pol tisuća jutara (preko tri tisuće hektara ili preko trideset dva kilometra
četvorna) zemlje, uglavnom pod vinogradima. Proizvodio je oko 4000 vagona grožđa.
PODZEMNI CJEVOVODI
Suhu i gotovo neplodnu dolinu pretvorio je u vinogradarsku plantažu, jednu od najvećih na svijetu koju je podignuo jedan čovjek, te je natapao podzemnim cjevovodnim sustavom duljim od sedamdeset milja. Uzgojio je trideset četiri vrste stolnoga i vinskoga grožđa. P. J. Divizich Corporation izvozila je svoje proizvode u Hong Kong, Singapur, Filipine, Venezuelu, Brazil, Kubu, Veliku Britaniju, Nizozemsku i drugdje, a vlasnik kompanije Pero Divizić nazvan je «kraljem grožđa». Duž glavne portervillske ulice podignuo je nekoliko zgrada i trgovačko središte. Pomagao je i rodni kraj. Godine 1950. dao je popraviti krovište mjesne crkve na Grudi, a za drugoga boravka u domovini 1953. na teme ljima crkvice iz 1392. podignuo je novu Sv. Tome. Zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa 1970-ih Delano Earlimart District ograničuje mu opskrbu vodom, što je bilo uzrokom njegova skora gospodarskog pada. Konavljanin Pero Divizić, „kralj grožđa“, umro je u Americi 1. lipnja 1989. u mjestu Delano.