Austro-Ugarska Monarhija više ne postoji. Na teritoriju bivše države vlada bezvlašće. Iako je u Cavtatu konstituiran Mjesni odbor narodnog vijeća on u početku nije imao mogućnost zavesti red jer nije posjedovao oružanu silu. Pokušavala se ustrojiti Narodna garda, no većina se mještana nerado odaziva u njene redove. Narod je bio izmučen i iscrpljen velikim ratnim sukobom te je bilo kakva pomisao na vojsku ili pak oružje kod većine izazivala odbojnost. Uz to je mnogobrojna vojska iz pravca istoka prolazila kroz Konavle i Cavtat. Dok se povlačila iz Albanije austrougarska vojska 13. studenoga 1918. godine došla u Cavtat. Ta je vojska bila pod zapovjedništvom austrougarskog časnika Karla von Pflanzer Baltina koji je izvojevao posljednju pobjedu Centralnim silama 1918. godine. Kako su tada vijesti sporo stizale do fronta, on je za primirje doznao kasno pa je vojsku kojom je zapovijedao saveznicima predao tek 18. studenoga 1918. Toga 13. studenoga u Cavtat je pristiglo 1000 vojnika i 200 konja. Zauzeta je bila cijela riva. Ljudi i životinje nisu imali nikakve hrane. Vojska je bila izmrcvarena i iscrpljena. Vrijeme je bilo hladno i kiša je neprestance padala. Vojnici su se grijali na način da su ložili puške i drvo sa zaprežnih kola. Konji su gladni glodali stabla, a stanovništvo nije moglo pomoći nesretnim vojnicima jer ni samo nije imalo hrane za vlastite potrebe. Bez obzira na takvu glad, nemoć i ostale nedaće na koje je nailazila nesretna vojska, nitko od vojnika nije pokušao do hrane doći pljačkom ili otimanjem od lokalnog stanovništva. Vojska je u miru napustila Cavtat. Iza sebe su ostavili dobar dio konja koji su kupili mještani.
KOMITI DOČEKANI PA UHIĆENI
No, toga istoga dana u Cavtat ulaze 22 komita – pljačkaša. Cavtaćani su bili uvjereni kako je to redovita srpska vojska te su ih trijumfalno dočekali. Za tu su im priliku pripremili govore i okićeni slavoluk. Naime, kako su se nadali da će srpska vojska (zbog ujedinjenja u novu državnu zajednicu) uskoro doći u Cavtat bijaše okićen slavoluk u blizini Bogišićeva spomenika. Ali uskoro se uvidjelo kako se ne radi o redovnoj vojsci, nego o pljačkašima koji su zatražili predaju općinske kase i svih zaliha koje su ostale iza austrougarske vojske. Oni su se predstavili kao prethodnica srpske vojske. Uskoro je u Cavtat došao poručnik Protić koji je sa svojim ljudima uhitio pljačkaše. Oni se nisu htjeli predati te je došlo do pucnjave u kojoj je bilo i ranjenih. I nakon što su bili ranjeni oni su nastavili prijetiti Cavtaćanima da će im se osvetiti. Pojedini su članovi Narodnog vijeća pokušavali smiriti nastalu situaciju te su vjerojatno iz straha uvjeravali pljačkaše kako oni nisu krivi za njihovu pogibelj. Vrlo brzo nakon ovog sukoba 20. studenoga 1918. godine u Cavtat će iz Dubrovnika biti poslana srpska vojska kako bi čuvala red.