HrvatskaUrednički izbor

[KOMENTAR] USTAVNI ZAKON JE JASAN! Jesmo li na rubu puča!?

[KOMENTAR] USTAVNI ZAKON JE JASAN! Jesmo li na rubu puča!?

Dok se HDZ i ostatak desnice zgraža nad Milanovićevim postupcima, ljevičari su dobili ‘vjetar u leđa’ i podržavaju ga. Prvi su kategorični da je ovo što si je dozvolio predsjednik države nečuveno te da krši Ustav. Drugi pak citiraju Milanovića tvrdeći da nigdje u Ustavu nema odredbe koja izričito brani da se predsjednik države kandidira za premijera tako da, zaključuju, može (!), a sve što rade vladajući, skupa s Ustavnim sudom, je zbog straha, a u svrhu sabotaže.

Piše: dr. sc. međunarodnog prava Ivana Mijić Vulinović

U svemu tome ‘običnom’ je građaninu, biraču, teško znati što je zapravo točno. Pa se stajališta i argumentacija, koja je sve samo ne to, zapravo temelje na ideološkim opredjeljenjima i političkim preferencijama. Sve skupa počinje nalikovati nekoj nogometnoj utakmici gdje imamo dvije suprotstavljene navijačke skupine. Prva navija da ga se zaustavi. Druga da mu prođe… Da im pokaže… Dive mu se kako je junački ‘podvezao gaće’, ‘ne da na se’ i oglušuje se na upozorenje Ustavnog suda. Oni drže da je Ustavni sud samo produžena ruka vladajućih koja ga zaustavlja da dođe na čelo države. Jer realno kao predsjednik, koji ima neznatne ovlasti u odnosu na premijera, će biti na čelu države ako postane premijer.
Hajdemo sad ono što sam gore navela, ideološka opredjeljenja i političke preferencije, ostaviti po strani i sagledati kako stvari stoje na jedini mogući, ispravni način u ovoj situaciji koja jest na korak do ustavne krize. A to je – pravno!
Pa idemo redom! Argument da se nigdje u Ustavu izričito ne navodi da se predsjednik države ne može kandidirati za premijera države apsolutno ‘ne drži vodu’. Jer pravni propisi se tumače u cjelini, a iz ustavnih odredbi o ovlasti predsjednika države i trodiobi vlasti nesporno proizlazi da je to dvoje nespojivo, stoga pravno zabranjeno. Ni Kazneni zakon eksplicitno nigdje ne navodi da ne smijete ubiti čovjeka. Pa što to znači? Da smijete? Tek iz odredbe koja propisuje kaznu za ubojstvo iščitava se da je zabranjeno ubiti čovjeka. Jasno kao dan!
Neću ovdje ponavljati odredbe Ustava iz kojih se jednako tako jasno iščitava da predsjednik ne može biti kandidat za premijera jer ih je predsjednik Ustavnog suda na konferenciji za medije na kojoj je, kako Milanoviću tako i sveopćoj javnosti obznanio upozorenje, iščitao.
Osim što se posprdno odnosi prema samom Ustavu i Ustavnom sudu, o ostalim državnim institucijama (predsjedniku Vlade, Vladi, Saboru…) da ne govorim, Milanović demantira, štoviše izruguje se i s komentarima najvećih nacionalnih stručnjaka Ustavnog prava koji su jednoglasni. Od Branka Smerdela nadalje svi su usuglašeni – Zoran Milanović grubo krši najviši pravni akt naše države, ovo je situacija bez presedana i jedini legalni način da sadašnji predsjednik postane premijer je da podnese ostavku na funkciju koju trenutno obnaša. I tu nema dileme! Za to zaključiti ne treba ni biti stručnjak ustavnog prava, to zna svaki student pravnog fakulteta koji položi predmet Ustavno pravo (položio ga je i Milanović) kao i svatko s imalo čak i neformalne pravne naobrazbe. To saznanje spada u domenu onoga što bismo mogli nazvati ‘opća pravna kultura’.
Na dvoje sudaca Ustavnog suda koji su se izjasnili ‘protiv’ uopće neću trošiti riječi. Kategorički tvrdim da su kod njih ideološko opredjeljenje i politička preferencija prevagnuli nad strukom i visokom funkcijom koju obnašaju, a koja bi trebala biti časna. Oni su je, bez truna pretjerivanja, obeščastili!
Osvrnut ću se međutim, na dvoje sudaca koji nisu glasali. Njihovu smo argumentaciju jučer dobili na uvid od Ustavnog suda. Iz nje se iščitava da ni za njih nije sporno da predsjednik ne smije sudjelovati na izborima, a razlog njihovog neglasanja je zapravo formalističke naravi. Naime, oni drže da je Ustavni sud trebao donijeti odluku, a ne upozorenje. Dok Ustavni sud nije objavio njihove argumentacije bio je na udaru kritika u vidu pitanja: ‘A gdje su izdvojena mišljenja sudaca koji nisu glasali?’ Ni oni ni Ustavni sud nisu ga, temeljem odredbi Zakona o Ustavnom sudu, bili dužni dati. Tu bi obvezu imali da je u pitanju bila odluka. Sam Milanović izjavio je, parafraziram, da upozorenje Ustavnog suda ne vrijedi jer je isti trebao donijeti odluku. Netočno!
Da, Ustavni sud, temeljem odredbi Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, donosi odluku kada odlučuje o biti stvari i svi suci su tada obvezni glasovati. Međutim, kada Ustavni sud daje upozorenje, glasovanje svih sudaca nije obvezno. Toliko o kritikama da upozorenje nije valjano jer nisu svi suci glasali.
Upozorenje Ustavnog suda itekako je valjano, odnosno u skladu s Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu, a legitimitet mu daje članak 89. u kojem stoji da kada se postupa protivno Ustavu ili zakonu Ustavni sud o tome obavještava javnost (što je učinjeno na konferenciji za medije) te po potrebi upozorava nadležna tijela. Predsjednik države jest ‘nadležno tijelo’ i upozoren je. Isto je tako legitimno, proizlazi iz istog članka, i poništavanje izbora postupi li se protivno upozorenju.
‘Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba’ – stoji u Zakonu o Ustavnom sudu. Ali Milanović, očito, Ustavni sud ne doživljava i ne priznaje. Pa nije Smerdel na krivom tragu kada kaže da je ovo što aktualni predsjednik radi ‘primjereno bivšem sjevernokorejskom vođi Kim Il-sungu, a ne demokraciji’. Jer demokracija počiva na vladavini prava i trodiobi vlasti. Kada jedna od te tri ‘ruke’ državne vlasti (izvršna, zakonodavna ili sudska) počnu ‘grabiti’ u domenu preostale dvije, demokracija dolazi pod znak upitnika. I da, ukoliko se to na vrijeme ne zaustavi, naravno legalnim mehanizmima, nastaje ustavna kriza. A ustavna kriza je paralelno, jasno, i kriza demokracije.
Pitanje koje su novinari u glas postavljali na konferenciji za medije Ustavnog suda je bilo – što ako Milanović nastavi? E tu je također Ustavni zakon o Ustavnom sudu vrlo jasan. Predviđa, naime, postupak za utvrđivanje odgovornosti predsjednika Republike Hrvatske kojeg je ovlašten pokrenuti Hrvatski sabor (koji je sad raspušten). Ukoliko Ustavni sud utvrdi odgovornost predsjednika za kršenje Ustava donijet će odluku i ovlastiti drugo državno tijelo (nije točno naznačeno koje bi to tijelo bilo) da je provede u djelo.
Osim toga, Ustavni sud ima ovlast utvrđivati i odgovornost za djelovanje političkih stranaka. Tako da, evo za razliku od predsjednika Ustavnog suda koji se suzdržavao odgovarati na bilo koje pitanje koje je sadržavalo ‘hipotetski’ ograđujući se s ‘neću prejudicirati’, evo ja hoću! Nastavi li Milanović kršiti Ustav i oglušivati se na upozorenje Ustavnog suda, a SDP ili više stranaka budu sudionici u tome, hipotetski je po slovu Zakona o Ustavnom sudu moguće da se dovede u pitanje i ustavnost djelovanja te političke stranke ili stranaka. Štoviše, čak se može Ustavnom sudu podnijeti zahtjev za zabranom rada političke stranke koji ovaj, opet hipotetski sukladno zakonskim odredbama, može odobriti. Odnosno donijeti odluku da se zabrani rad političke stranke ili stranaka.
Ma ljudi moji, ovo su preozbiljne stvari. Znatno ozbiljnije od toga jeste li/jesmo li za lijeve ili desne. Ovdje se radi o temeljima na kojima počiva naša država, demokracija. I nema tog argumenta, ama sve i da su ovi na vlasti najgori na svijetu, koji može opravdati ovakvo ‘krčmarsko’ izrugivanje s državnim institucijama i podjarivanje sustava koji se, ne samo kod nas nego u čitavom razvijenom svijetu, gradio stoljećima.
Tako vam stvari stoje pravno. A vi, naravno, i dalje možete navijati. Ali makar evo da ste svjesni da onda navijate za puč, revoluciju, anarhiju, ukidanje trodiobe vlasti odnosno vraćanje vlasti u ruke jednog čovjeka, a to ima svoj naziv. I svi ga znamo!

 

Pročitajte još

Zagrebačke plaće za 170 eura veće nego u ostatku Hrvatske

Dulist

PO MJERI GRAĐANA Tjedni pregled gradskih projekata

Dulist

[FOTOGALERIJA] Svečano otvorena Spomen soba poginulih dubrovačkim braniteljima

Dulist