Kultura

NASTALE U DŽEPNOM IZDANJU Knjižnice otvorile vrata prve međunarodne izložbe minijatura

U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, a u sklopu Dubrovačkog zimskog festivala, u ponedjeljak u prizemlju Narodne knjižnice Grad, upriličeno je otvaranje međunarodne izložbe minijatura. U stvaranju ove izložbe sudjelovalo je šezdeset umjetnika koji su predstavili više od stotinu radova. Radi se o likovnim djelima nastalim u džepnom izdanju. U organizaciji prvog likovnog džepnog izdanja izložbe sudjelovali su slikar i restaurator Robert Kralj, Marta Baće i Anamarija Obradović. Izložbu su otvorili Katarina Palinić, povjesničarka umjetnosti Maris Šišević i Robert Kralj.

– Čast i zadovoljstvo mi je predstaviti ovu likovnu poslasticu koja dolazi pred Božić na blagdanski stol Dubrovačkih knjižnica i u ovo vrijeme se utjelovljuje kao Veliki Stvoritelj, u malom djetetu, u maloj minijaturi koja traži jedan odnos i koja nam se približava. Ponuda likovnih poslastica u Narodnoj knjižnici je kao na svakom blagdanskom stolu – raznovrsna i bogata. Koncentracija je to dobre i zanimljive umjetnosti, čiji su spiritus movens kao što smo rekli Robert Kralj i Marta Baće. U ovom slučaju, minijaturan večeras zasigurno i svakako ne znači skroman, beznačajan ili neznatan. Izložena djela su raznih tema, tehnika i stilova, izazivaju svojom kreativnom intenzivnošću, ljupkošću i ljepotom. Riječ minijatura govori o veličini, o maloj veličini, međutim, njezino izvorno značenje, njezin latinski predak odnosio se na boju – poručila je povjesničarka umjetnosti, Maris Šišević koja je ujedno i napisala predgovor za izložbu.

Koliko je povijest minijature značajna, Šišević je objasnila rekavši:

– Minijatura je jedna od najstarijih umjetnosti tako da možemo reći – u početku bijaše minijatura. Pratimo je već od staroegipatskih rukopisa preko perzijskih, kineskih do najraskošnijih primjera kao ukrašenih u rukopisima Ilijade i Eneide preko 14. i 15. stoljeća imamo francuske minijaturiste koji rade raskošne minijature u rukopisima, do 16. stoljeća kada je zablistao naš najpoznatiji minijaturist renesanse i manirizma, Michelangelo minijature – Julije Klović. Minijatura i Julije Klović su asocijacije, svima se u mislima pojavljuje Julije Klović kada spomenete riječ minijatura. Međutim, kroz 17. i 18. stoljeće minijatura prelazi u portretnu minijaturu, do malih slika na alabasteru i metalu i uglavnom se poklanja kao poklon. I evo, onda imamo minijature koje mogu stati na dlan, mogu se staviti unutar sata i unutar medaljona i nositi kao nakit. Dolazi do bijega minijature iz tog ograničenog prostora knjige gdje ona ukrašava rukopis, gdje želi biti primijećena sama po sebi, ali i želi dati značaj predmeta, rukopisa i za njega se neodvojivo vezuje. Iz tog zavisnog odnosa, ona bježi u gotici i renesansi na predele oltarnih ploča, na male prizore koje prate prizor na glavnoj oltarskoj ploči i kojima se zaista moramo približiti da bi popratili scene koje su prikazane i koje na neki način prate glavni prizor na kojem je posvećenik i opisuju njegov život malim narativnim scenama. Dalje vidimo da minijatura bježi iz te knjige, bježi iz rukopisa na zavjetne pločice koje su, zlatne i srebrne pločice, koje zdravstvene teškoće su pogodavale da ljudi izraze jednu zahvalnost sa malim pločicama na kojima nalazimo izražene urezane dijelove ruku, ljudska tijela pa i narativne scene.

Minijatura kao vrsta umjetnosti se uvelike razlikuje od klasičnih, standardnih formata umjetnosti, iziskuje od gledatelja vrijeme, energiju i koncentraciju.

– Minijatura nas poziva na približavanje, na pogled izbliza, minijatura nas poziva da joj se zagledamo u dušu, zahtijeva da se ponašamo kako ona hoće, zahtijeva poseban položaj tijela i posebno kretanje oka. Moramo se pognuti, nagnuti malo glavu, ulijevo, udesno, oko se više fokusira na detalje, više se zadržava na njima, dakle – minijatura ulazi u naš osobni prostor, u taj ranjivi prostor i poziva nas na jedan intimni osjećaj, traži da se s njom povezujemo. I na taj način tražeći sudjelovanje gledatelja, prostor minijature se povećava, povećava i širi. Kraj male slike ili male skulpture, ne možemo proći ovlaš, pogledati je sa druge strane prostorije, kao što možemo slike velikih formata, velika platna. Moramo joj se približiti i možda ekvivalent minijaturi u ovom vizualnom svijetu, u audio svijetu bio bi – šapat. Moramo se približiti da čujemo što ona nama šapće – poručila je Šišević.

– Minijatura stvaratelju oduzima vrijeme, gledatelju oduzima vrijeme, traži promišljanje, veću koncentraciju, minuciozan rad. Večeras nas minijatura poziva da preispitamo taj relacijski odnos, taj novi odnos intimnosti, da se zapletemo u jedno novo takvo razumijevanje. Ja vas pozivam da se uputite večeras u jedan intiman razgovor, u jednu mini avanturu sa izloženim umjetničkim djelima – ovdje i sad – pozvala je Šišević sve okupljene na pomno razgledavanje izloženih minijatura.

Iako se čini da je umjetnost minijatura u današnje vrijeme nedovoljno cijenjena, UNESCO je 2020. godine uvrstio minijaturu na svoju listu nematerijalne svjetske baštine za područje Azije i Oceanije.

Izložba će biti otvorena do 14. siječnja u prizemlju Narodne knjižnice Grad.

Pročitajte još

USKORO IZLOŽBA Brižno se čuvaju niti ljubavi primorskog veza

Dulist

RADIONICA U VIDRINOM DOMU Sveti Vlaho i Marin Držić zajedno u voljenom Gradu

Dulist

‘JEL’ TAKO ZORANE?’ Na daskama teatra odigrana prva ovogodišnja dramska premijera

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija