Ključ uspjeha Skalina? Red, rad, ali i obiteljske vrijednosti utkane u posao

Zahvalna sam da se naš knjigovod­stveni servis Skalin istaknuo u moru izvrsnih poduzetnika. Stojimo čvrsto iza priznanja koje nam je dodijeljeno jer znamo kako poslujemo i upravo je dugogodišnji trud, zalaganje te muko­trpan rad pridonio da Skalin posljed­njih 10 do 15 godina radi na podiza­nju kvalitete, širenju i povećavanju financijskog dijela te broja klijenata.

Sve obveze prema državi i instituci­jama izvršavamo na vrijeme. Nikada nismo bili blokirani niti dužni. Znamo da novci koje primimo nisu naši i na prvom nam je mjestu podmiriti njihove obveze. Pokazatelji su nam u kontinuitetu izvrsni. Vjerujem da nas je ta angažiranost i točnost pla­ćanja izvela ove godine na više pozi­cije među poduzetnicima – ističe za DuList Petrica Šanje, vlasnica knji­govodstvenog servisa Skalin kojem je Županijska komora Dubrovnik, među ostalima, ove godine dodijelila ‘Dubrovačku vidru’.

Društvo Skalin osnovao je 1990. njezin otac Mato Marić, a tvrtka je s radom službeno započela 1994. godine. Na dodjeli ‘Zlatne kune’ i ‘Dubrovačke vidre’ Skalin je istaknut kao rijedak primjer pozitivne transfor­macije. Naime, Marić je oduvijek radio u privatnom sektoru, položio je i za revizora te stručnog sudskog procje­nitelja. Knjigovodstveni servis uskoro je postao obiteljski ‘biznis’ pa je tako Marića u Skalinu naslijedila njegova kćer Petrica, a nedavno im se priklju­čila i mlađa kći Lukrecia.

Knjigovodstvo kao ljubav

— Da mi je biti 30 posto tate bilo bi super. Kao srednja sestra, zbog finan­cijske strukture i okruženja ostala sam u Dubrovniku i upisala Ekonom­ski fakultet. Željela sam biti učiteljica u vrtiću, ali se taj smjer srednje škole u to vrijeme zatvorio te sam se upu­tila u ekonomske vode. Logičan slijed bio je početi pomagati tati, a on me je pomalo još kroz srednju školu uveo u posao. Tako se knjigovodstvo ispro­filiralo kao moja ljubav. Iako posao izgleda dosadan, on je jako zanimljiv. Društvo sam preuzela 2010. Radila sam jako puno, s brojnim prekovre­menim, radnim vikendima, ali ne zato što me netko tjerao, već jer sam željela da se raširimo, da se za nas zna, da se istaknemo kvalitetom i voljela sam to što radim. Velika mi je sreća što je prošle godine Ekonomski fakultet u Zagrebu završila moja mlađa sestra Lukrecia te je došla s nama raditi. Dosta je mlada, treba joj još vre­mena. Iščitavam iz nje neke moje crte poslovne ambicioznosti i tvrdogla­vosti. Vjerujem da će se s godinama, radom i ona isprofilirati. Polažem nadu da će mi biti desna ruka. Vjeru­jem da će i ona moći jednog dana, ako se odlučim povući ili smanjiti inzen­zitet rada, savjesno voditi našu tvrtku kao što sam to i ja do sada radila – naglašava Petrica Šanje.

Stabilnost dugujemo i ulaganju u vlastite prostorije

Mato Marić, iako u mirovini, još je uvi­jek aktivan te podržava i savjetuje svoje kćeri u poslovanju. Kako sam ističe, uvijek im savjetuje da sve obveze pla­ćaju na vrijeme. Redovito provjerava financijski rezultat tvrtke te prati nje­zin razvoj. Uloge su u Skalinu podije­ljene – dok Šanje vodi računa o tvrtki i zaposlenicama, otac se, među ostalim, isprofilirao u stečajnom pravu. Kao stečajni upravitelj vodio je postupke u mnogim poznatim tvrtkama počevši od Hotela Lopud, pekare Orlando, Hotela Libertas, Mironje pa do Rade­ljevića te Blata d.d.

— To je jako odgovoran posao, treba u njemu biti vrlo koncentriran te dobro poznavati zakon. Ne bih ga preporu­čio onima koji misli da je to lako i da bi bilo dobro položiti za stečajnog upravi­telja kako bi se zaradilo koju kunu. Sve se mora dobro prekontrolirati. Nikada navečer ne šaljem papirologiju koju sam dovršio, već ujutro kad još koji put sve dobro pregledam. Zakoni se često mijenjaju, nadopunjuju, treba biti pažljiv. Ako se ne daš u cijelosti ovome poslu, bolje ga je i ne raditi – naglašava Marić dodavši kako stabilnosti njihove tvrtke dodatno doprinosi i činjenica da su uložili značajna sredstva u vlastite prostore kako ne bi morali ovisiti o naj­modavcima niti se kamo seliti.

Uz knjigovodstveni servis Skalin, 2003. godine osnovana je i tvrtka Revizija Skalin kao posebna tvrtka koja je tada bila isključivo revizorski orijentirana.

— Odradili smo nekoliko revizija, ali više se fokusiramo na manje revizije poput dokapitalizacije ili procjena. Pale su i tarife, a ulaganja su u smislu znanja ogromna, kontrole su velike. Zato smo se ipak opredijelili raditi manje revizije, biti mirniji, posvetiti se jakoj strukturi i onome što nosi naš posao, a to je knjigovodstvo i mislim da smo, bez ikakvog pretjerivanja, u tome vodeći na našem području. Velike revizije financijskih izvještaja društava uzimaju četiri vodeće kom­panije u Hrvatskoj koje drže i primat u svijetu te je pored njih teško uopće doći do posla revizije – ističe Petrica Šanje.

Zaposlenice tretiramo kao blisku obitelj

Dugogodišnje uspješno poslovanje Marić i Šanje duguju svojim zaposle­nicima. Kako sami vole reći, gledaju na njih kao da su im bliska obitelj. Na prvom je mjestu i predanost poslu, stavljanje klijenata na prvo mjesto, a ponajviše, vođenje njihovih poslova kao da je riječ o vlastitoj tvrtki. U oba društva radi 11 djelatnica, dok se broj klijenata kreće od 80-ak do sto i više.

— Jedan od najbitnijih ključeva našeg uspjeha naši su zaposlenici. Uvijek kažem ‘ne pitajte me kakav sam poslodavac, pitajte to moje djelatnike’. Godine staža koje zaposlenice kod nas provode jasno pokazuju kako ih tretiramo. Vrlo smo fleksibilni po pitanju bolovanja, a pogotovo po pitanju djece. Vrlo smo privatno involvirani u njihove živote. Sve nam to one vraćaju višestruko. Najbitnije je da ovu ljepotu koju imamo sada netko ne bi naru­šio. Bitno je da se novi zaposlenici uklope u naš izvanredan tim. Dola­zim na posao zadovoljna s curama i licima koja ću vidjeti i odlazim s posla zadovoljna. ­

Djevojke koje me okružuju pomažu mi da ovo što radimo, radimo odlično i da samo uvijek jedna drugoj podrška. Sa svima smo, pa čak i sa zaposleni­cima koji su nam pošli, ostali u izvan­rednim odnosima. Radnici su ključ posla, a naš tretman prema njima proizašao je iz moje obitelji. Tako su se u mojoj obitelji prema nama pona­šali i to smo prenijeli na naš posao – govori Petrica Šanje dodavši kako se od knjigovodstva ne može živjeti bogato, ali ipak dosta sigurno s izra­zitom većom plaćom od hrvatskog prosjeka.

U knjigovodstvu nema brzog bogaćenja

— Relativno smo sigurni svih 12 mjeseci. Nema nekakvih strašnih šokova. Nema brzog bogaćenja, lijep je to i pristojan život, ništa nam nije poklonjeno, svaki nam se papir i pokret broje. Moramo znati kako sve proknjižiti i savjetovati klijente koji im je potez bolji. Ne volimo one koji ne plaćaju poreze. Takvi klijenti sami otpadnu, ‘vršimo pritiske’ da postanu zdravi. Dosadni smo u podmirivanju. Ne želimo raditi s nepoštenim tvrt­kama, a to se sve vrlo brzo iskristali­zira – govore naši sugovornici.

Zakoni se stalno mijenjaju

Iako im internetizacija uvelike pomaže u poslovanju i ona ima svoje ‘negativne’ strane. Kako sami ističu, nekoć je u knjigovodstvu bilo znatno lakše raditi dok je sada situacija kompliciranija počevši od Zakona koji se konstantno mijenjaju.

— Prije je bilo puno jednostavnije, država nije mogla puno toga kon­trolirati. Sada imamo milijun for­mulara, statistika, brojki. Iako nam je posao olakšan jer je sve dostupno na Internetu, ipak muče nas softver­ski problemu, zaglušenost servera na Poreznoj, Mirovinskome, zbog čega gubimo jako puno vremena. Apso­lutno sam za internetizaciju, ali nekada nam zagorčava život. A, i kli­jenti često ne razumiju prirodu našeg posla. Voljela bih da nekada sjednu do mene i vide koliko je posla potrebno da bi se izradio obični PDV obrazac – govore Marić i Šanje.

Red, rad, disciplina i ‘faktor sreće’

Za dugogodišnji uspjeh potrebni su ‘rad, red i disciplina te poštovanje prema svima’ – naglašava Mato Marić, a Petrica Šanje dodaje i ‘faktor sreće’.

— Uvijek naglašavam da mi je otac dao posao, da je ovo njegov rad i trud. Ne znam bih li bila ovako uspješna da sam sama krenula. Bio mi je veliki vje­tar u leđa što sam počela od temelja koji je otac zadao. Mladim bih poduzet­nicima poručila da nikada ne odustaju i uvijek probaju. Ne bih voljela da nam se mladost orijentira samo na iznaj­mljivanje apartmana što je kod nas u porastu. Ne smiju apartmani biti ‘core’ biznis. To je potpuna pogreška. Vrijed­nosti su nam totalno izokrenute, ljudi misle da će situacija uvijek biti ovako uspješna, ali uvijek se mogu dogoditi šokovi – zaključuje Petrica Šanje.

USPJEŠNI I NA DRUGIM POLJIMA: Od ugostiteljskih objekata do nekretninskog biznisa

Osim knjigovodstva i revizije, dio obite­lji Šanje uspješan je i u poslovanju u brojnim ugostiteljskim objektima kao i nekretninskom biznisu.

— To su objekti moga muža i njegova prvog rođaka. Ne petljam se u njihovo poslovanje, ali volim doći i provjeriti kako lokal izgleda, je li sve na svome mjestu. Sada je u tijeku božićno kićenje pa sam i u tome aktivna. Što se tiče smještajnih jedinica, opet mukotrpnim radom i našim naporima, uspjeli smo uložiti u nekretninske biznise koji su okrenuti iznajmljivanju turistima – ističe Petrica Šanje.

IZ TISKANOG IZDANJA, 12. prosinca 2018.