Dvije dvadeseta ostavila je zanimljiv trag i na svijet country glazbe. Dolly Parton bila je dio tima koji je razvio prvo cjepivo protiv Covida, pri distanciranju od MAGAredneck idiota Dixie Chicks postale su samo The Chicks, a Lady Antebellum samo Lady A. Taylor Swift je na iznenađenje mnogih izdala album atmosferičnog black metala. Istina, već pri prvom slušanju se ispostavilo da je ustvari samo naslovna fotografija u atmo-black stilu, ali u današnjem svijetu svi imamo pravo na svoje osobne činjenice. Ovo je moja. Sturgill Simpson izdao je ne jedan, već dva albuma s bluegrass obradama vlastitih pjesama, a Tyler Childers anti-rasistički album violinskih instrumentala.
Nažalost, ostali smo i bez dosta umjetnika, a posebno bolno je odjeknula pre-prerana smrt Justina Townes Earlea, jednog od najboljih country glazbenika nove generacije, čiji je album ‘Saint of Lost Causes’ iz 2019. bio vrhunac njegove stvaralačke karijere, i teško je povjerovati da je to ujedno bila i njegova oproštajna ploča. Kako bi nam na neki način ova nova godina počela u barem malo ljepšem izdanju od prošle, pobrinuo se njegov otac, legendarni Steve Earle koji je sa svojim bandom The Dukes izdao album obrada sinovih pjesama, jednostavno naslovljen ‘J.T.’ Steve je za album odabrao svoje omiljene stvari i obradio ih u svom karakterističnom buntovnom stilu, od kojih preporučam ‘Far Away in Another Town’, izvrsnu ‘Western Outlaw’, ‘Lone Pine Hill’ i odjavnu ‘Harlem River Blues’, jedan od Justinovih najvećih hitova. Album zaključuje Steveova posveta sinu ‘Last Words’ u kojoj se prisjeća života s Justinom i sa slušateljima dijeli svu svoju neizmjernu tugu. Teško je pjesmu odslušati suhih očiju. Iako je tek prošao prvi tjedan godine, a vjerojatno i malo ponesen sentimentalnošću, bez ustručavanja proglašavam ovaj album jednim od najboljih country albuma izdanih u 2021. godini. Albuma za kojeg bismo svi bili najsretniji da uopće ne postoji.
No ne smijem propustiti predstaviti najbolji album prošle godine, jer iako je dvije-dvadeseta trajala rekordnih dvjesto tjedana (ili se barem stvorio takav dojam), nikako nisam stigao u kolumnama pohvaliti fantastičan ‘Starting Over’ višestruko nagrađivanog Chrisa Stapletona. Naslov albuma odraz je situacije u kojoj je Stapleton već imao potpuno snimljen svoj četvrti po redu album s kojim nije bio u potpunosti zadovoljan, pa je, kad je u ožujku korona u potpunosti eliminirala sve turneje, ponovno ušao u studio i snimio cijeli album ispočetka. I definitivno nije pogriješio jer album je remek-djelo. Osim odlične balade ‘Cold’ i južnjačko-rockerske ‘Arkansas’, Stapletonseu ‘Watch You Burn’ iskreno i gnjevno prisjeća masakra na country festivalu u Las Vegasu 2017., na kojem je jedan kreten iza sebe ostavio 58 žrtava. ‘Whiskey Sunrise’ odiše lako prepoznatljivim zvucima njegovog rodnog Kentuckyja, a za najtužniji trenutak albuma poslušajte ‘Maggie’s Song’. Nakon prvog slušanja i obveznih suza na kraju pjesme pomislio bih da će sljedeći put biti lakše, no sa svakim novim slušanjem suze ustvari dolaze sve ranije i ranije u anticipaciji tužnog događaja (Spoiler alert! Maggie na kraju umre).
Prije par godina, znanstveno je istraživanje pokazalo da je u teškim i tužnim životnim situacijama najbolji lijek slušanje teške, tužne i depresivne glazbe, jer takva glazba, iako kontra-intuitivno, deprimirane osobe opušta i razveseljava, vjerojatno po staroj narodnoj tradiciji izbijanja klina klinom. U današnjim vremenima ‘Starting Over’ i ‘J.T.’ vrlo lako bi se mogli dobiti i u apoteci na recept, no dok čekate da se probiju kroz birokratski aparat HZZO-a, pođite na vašu omiljenu streaming platformu i preslušajte ih odmah za prvu pomoć. A za sljedeću kolumnu možda dobijete i neke DSBM preporuke.
Foto: chrisstapleton.com