Aktualno

KAO DRUŠTVO SE OSVJEŠTAVAMO, ALI… Seksualno uznemiravanje dio je naše (ne)kulture i treba ga iskorijeniti

Seksualno uznemiravanje nije slučajnost. Proizvod je tisućljet­nog mizoginog i opresivnog ponaša­nja, u ovom slučaju, naspram ‘slabijeg’ spola. Sam epitet ‘slabijeg’ dovoljno progovara koliko duboko je u našem društvu ukorijenjeno podcjenjivačko i potčiniteljsko shvaćanje ženskih osoba. Seksualno uznemiravanje ne događa se tek poznatim licima s naslovnica, ono je sveprisutno u našoj svakodnev­nici – na ulici, na radnim mjestima pa nerijetko i u domovima. I dok, naža­lost, pozamašni broj komentatora na Facebook-u i sličnim mrežama poči­nitelje ovih gnjusnih dijela brane riječima ‘kako je ona to tražila’ te tri­vijaliziraju trenutak u kojem su seksi­stičke dosjetke te tobožnji flert prešli granicu dobrog ukusa i zašli u sivu zonu prekršaja, žrtve se posramljuju i stigmatiziraju. Nastaje začarani krug kojeg proteklih nekoliko dana odlučila prekinuti nekolicina hrabrih. Optužbe se množe – od obrazovnih institucija preko nacionalne televizije do tijela državne uprave, a nisu zaobišle ni naš grad. Prljavi veš isplivava na površinu, no, jesmo li dorasli izazovu, odgovara dubrovačka pravnica i novinarka Ivana Mijić Vulinović.
Odgovornost je na svima nama
— Mislim da smo se manje više svi susreli s primjerima seksualnog uzne­miravanja. Seksualno uznemiravanje je, ružno zvuči, ali je tako, dio naše (ne)kulture još uvijek. I to svakako treba iskorijeniti, ali oprezno. Jer tren­dovi koji su krenuli iz Amerike i koje slijedimo,kao i ostatak suvremenog svijeta, prijete brisanju granice između komplimenta, neumjesne šale i seksu­alnog uznemiravanja. Što ne samo da nije dobro već je i opasno s obzirom na to da je riječ o kaznenom djelu za koje je našim zakonom zapriječena kazna do dvije godine zatvora. Kao društvo se uspješno osvještavamo, ali težak je i dugotrajan proces iskorjenjivanja nau­čenih, kroz odgoj usvojenih percepcija i ponašanja. Tu pravo može odraditi samo pola posla. Ostalo je na građan­skom društvu i odgojno-obrazovnom sustavu. Zapravo svima nama. Zaludu zakoni ako se po njima ne postupa. A ne postupa se jer se ne prijavljuje. Ne prijavljuje se iz razloga sto je stigma još uvijek na žrtvi – iznosi za DuList Ivana Mijić Vulinović.
Zakonski okvir je, kako ističe, doslovno odličan. Republika Hrvat­ska stranka je svih relevantnih među­narodnih ugovora koji s nacionalnim zakonodavstvom i strateškim doku­mentima, čini pravni okvir koji za svrhu ima zaštitu žrtava seksualnog nasilja. Od ratificirane Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji – Istanbulske konvencije, preko Zakona o suzbijanju diskriminacije koji definira seksualno zlostavljanje i uzne­miravanje i Kaznenog zakona koji za iste propisuje sankcije, pa sve do Vla­dinih protokola o postupku za seksu­alno uznemiravanje. Ali generalni pro­blem našeg sustava, kaže, odražava se i ovdje, a njega je davno opisao slikar Moše Pijada kada su ga za Ustav SFRJ kojega je sastavljao pitali: ‘Kako ćemo mi sve ovo provesti u djelo?’. Odgovo­rio je: ‘Nećemo, i tako smo ga pisali za Engleze!’. Nažalost i naši su usva­jali konvencije i sastavljali zakone uvelike kako bi zadovoljili uvjete za pristupanje u međunarodne asocijacije poput Europske Unije i Vijeća Europe.
Dvosjekli mač
— I iz tog razloga nije paralelno sa zakonima i u skladu s njima izgra­đen u stvarnosti institucionalni okvir. Inače kod nas je pravosuđe, prema izvješćima mjerodavnih međunarod­nih i domaćih tijela, sporo i korum­pirano. Prema tome, uz činjenicu da su društveno stigmatizirane, žrtve se s pravom boje trajanja i ishoda sud­skih postupaka pa ih u pravilu ni ne pokreću. Dakle, kod nas nema potrebe mijenjati zakone, već raditi na oživo­tvorenju onoga što u njima piše – napo­minje Ivana Mijić Vulinović. Što se tiče pokreta ‘me too’ on je, podvlači, uza sve dobre rezultate koje je polučio, dvosjekli mač. Ohrabrio je žrtve da pro­govore, osvijestio je uvelike društvo ne samo na učestalost seksualnog zlostav­ljanja i uznemiravanja već i njihove dalekosežne užasne posljedice. Među­tim, činjenica da mediji i javnost pre­uzimaju funkciju sudova nikako nije dobra, zaključuje. Vraća nas, priča, u prošla vremena kada se nije poštivalo jedno od temeljnih načela suvreme­nog, civiliziranog prava – pretpostavke nevinosti koja kaže da nitko nije kriv dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne dokaže suprotno.
— Ovo čemu svjedočimo mene uža­sno podsjeća na srednjovjekovni lov na vještice kada su žene bez suđenja bile bačene na lomače. Mediji danas ljude, uglavnom muškarce, bacaju na lomaču javne osude i vješaju na stup srama. Bez da je prethodno sud razmotrio dokaze i presudio je li čovjek zaista kriv ili nije. Tome svakako pogoduje činjenica da su u borbi za prava žena najglasnije koje­kakve glumice i scenaristice koje suve­reno barataju pravnim pojmovima, odnosno one su u toj zabludi pa onda ljudima objašnjavaju posve pogrešno što seksualno zlostavljanje i uznemi­ravanje jest. Jedna, kod nas najglasnija po tom pitanju, na nacionalnoj je televi­ziji u udarnom terminu tako naciji obja­snila da seksualno uznemiravanje pred­stavlja svaka riječ ili radnja za koju nije dat pristanak. Kad pravno prevedemo to njezino tumačenje proizlazi da moj muž mene na večer kad gledamo tele­viziju ne smije, bez da me prethodno pitao i dobio izričiti pristanak, zagr­liti ili mi staviti ruku na koljeno. To je suludo i jasno nije točno – mišljenja je Mijić Vulinović.

TATJANA ŠIMAC BONAČIĆ, POLITIČARKA
Gradska vijećnica SDP-a Tatjana Šimac Bonačić stava je kako se ovim otvo­rilo jedno od poglavlja nasi­lja nad ženama o kojem moramo jasno progovarati i prozivati odgovorne. On se, nastavlja, najčešće događa upravo na radnom mjestu, a prema podacima pravo­braniteljice za ravnoprav­nost spolova Višnje Ljubičić vidimo da je ono poraslo. Događa se i pretakanje pre­kršaja u kazne što podcr­tava njegovu brutalnost. Ono što dodatno zabrinjava je i porast anonimnosti pri­likom prijava. ‘Dobro je da se prijavljuje, ali ta anonimnost pokazuje koje su poruke društva. Postoji sram, strah za posao i od odmazde zlo­stavljača’, komentira Šimac Bonačić.

PERICA MARTINOVIĆ, GLUMICA
U cijeloj svojoj karijeri nisam nešto slično doživjela. Nama su profesori na Akademiji bili kao drugi roditelji – priča dubrovačka glumica Perica Martinović. Kad bi joj se ipak nešto tako dogodilo, komentira, istog bi trena to prijavila. Stoga joj nije jasno zašto se lavina pokrenula tek sad. Prijava ne smije prema njoj biti anonimna jer na takav način daje se prostora osobama koji situaciji mogu zloupotrijebiti u svoju korist. Zgranuta je ovim događa­njima, ipak kaže u poslov­nom ili privatnom životu sa seksualnim uznemirava­njem nikad se nije susrela već isključivo s komplimen­tima. Onaj koji je počinio ovakvo zlodjelo, ističe, zaslu­žuje svaku osudu i kaznu.

MIŠO MIHOČEVIĆ, KULTURNI DJELATNIK
Radi se o općoj pojavi kod ljudi. To dokazuje, barem u mom svijetu kazališta, da školovanje ništa ne mije­nja’, komentira Mihočević. Neki redatelj za kojeg se pretpostavlja da je pročitao hrpu knjiga i zna o životu te je razvio socijalno prihvat­ljivo ponašanje, protivno svemu, padne na sebi. Niti jedan slučaj ne zna osobno. To što je sramota reći da te je netko seksualno uznemira­vao govori o stupnju razvoja čovječanstva.’ Seks je grijeh, od masturbiranja će ti otpa­sti ruka i onda se događaju ovakve stvari koje se teško prepoznaju te čak sankcioni­raju’, tumači.

ĐORĐE OBRADOVIĆ, SVEUČILIŠNI PROFESOR I DUGOGODIŠNJI NOVINAR
Većina medija je, tvrdi, ovom velikom problemu prišla sen­zacionalistički. Sadržaje objav­ljuju isključivo vodeći se time da privuku što veću pozornost. Između ostalog, to rade naslo­vima i objavom fotografija koje nisu prikladne temi. Poslije toga, u anonimnim korisnič­kim objavama dopuštaju da žrtve ponovno proživljavaju nasilje. Objave su pune uvreda i prostota. U ovakvim situaci­jama mediji bi morali postu­pati po etičkim kodeksima jer je u njima naznačeno da žrtve ne smiju patiti dva puta – u stvarnom životu i u medijima, zaključuje Obradović.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 27. siječnja 2021.

Foto: Shutterstock

Pročitajte još

ODLIČNE VIJESTI Lapadska škola dobila Snoezelen sobu za djecu s teškoćama u razvoju!

Dulist

Milan Mustać: ‘Dječji vrtići nisu niti će i jedno dijete ispisati zbog duga’

Dulist

Franković o ispisanom djetetu: Osuđujem takav način djelovanja Dubrovačkih vrtića

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija