U Studiju Let 777 umjetnik Božidar Jurjević organizirao je skup pod nazivom „KULTURA I MJENJANJE NEPRODUKTIVNOG SUSTAVA“.
Na skup koji će se održavati svakog tjedna i ima za cilj djelovati na uspostavljanje produktivnog sustava pozvao je sve kulturnjake, kao i sve zainteresirane na ovu tematiku. Razgovaralo se o kulturnoj slici Dubrovnika, kako unaprijediti kulturnu umjetnost naspram estradne i komercijalne. Organiziranjem ovakvih skupova u svom studiju, Jurjević će pokušati okupljati kulturnjake ne bi li se pronašlo rješenje.
– Pokrenuo sam ovaj skup jer smatram da trošimo maksimum energije, a imamo minimum rezultata u svim oblastima života. Najviše me pogađa kultura u kojoj sam prisutan i ne samo ja, nego svi mi, jer nemamo tržište i dosta mi je toga. Nije mi jasno zašto mi koji imamo proizvod, rad, i karijeru iza sebe moramo živjeti od aplikacija ministarstvu ili Gradu, a to je novac koji se potroši na programe, a mi od toga nemamo ništa. Tragično je da dok se jedno platno Damiena Hirsta proda u Grazu za 13 milijuna eura, dotle se u Dubrovniku već navedeni bofl artikli prodaju u prosjeku po 13 eura, ako ne i manje. Turizam nema nikakvu komunikaciju s visokom kulturom, to nigdje ne postoji u svijetu – mišljenja je Jurjević ogorčen kako kaže „niskom kulturom“ koja vlada u Dubrovniku.
– U nas prolazi niska kultura koja je i niža od najniže jer iza nje stoje ljudi koji nemaju veze s kulturom, nisu obrazovani, o tome odlučuju i meni je dosta jer ne mogu raditi svoj rad,ni materijalno ni životno, i ne mogu reproducirat svoje radove. Ne samo ja, nego i ostali kolege. Ipak, Ured za kulturu izaći će mi u susret i odobriti sredstva za rezidencijalni program. No, svi mi stojimo jer ovakav neproduktivan sustav mora jednom nestati. Mislim da je tržište osnova za to – naglašava. Na pitanje koje je rješenje odgovara:
– Osnovno je da Grad Dubrovnik ne potpisuje ugovore sa osobama u svojim prostorima, a koji prodavaju škart. Ako imamo elitno mjesto i jesmo između 7 bisera svjetske baštine, imamo veliki ego, šarm, onda bi makar jedan Stradun trebao imati ponudu visoke kulture, dubrovačke i hrvatske. U likovmoj umjetnosti imamo autore koji skupo prodavaju svoje radove, no u Hrvatskoj to ne mogu. A da ne govorim da nemamo ni menadžere, ni agente ni kolekcionare. Ne vidim zašto kultura mora biti isključivo financirana državnim i gradskim novcem, kad imamo proizvod koji je produktivan. Ona velik dio novca može zaraditi sama, ali joj je to onemogućeno primitivnim, nestručnim , neznalačkim, političkim, kvazipolitičkim pristupom. Našu kulturu vode ekonomisti. Kako bi bilo da ja budem pročelnik ureda za ekonomiju. Takvi uredi trebaju postojati, dapače, ali pročelnik ureda za kulturu mora biti osoba svestrano obrazovana u tom smislu – zaključuje Jurjević.
Ukorijenjen neproduktivni sustav na kojem počiva funkcioniranje državnog aparata ove zemlje, nije ništa drugo nego parazitski smišljen mehanizam. Mehanizam u kojem največi dio nestručne, primitivne kritične mase moćnih ljudi, političara i njihovih poslušnika, organizirano uništavaju sve mogućnosti kulturološkog i ekonomskog razvoja .Taj nakaradni sustav onemogućio je sva nastojanja za uspostavljanje jednog pravog, efikasnog i vrlo jednostavnog mehanizma koji bi konačno bio plodan.Živimo u sistemu kojem se na staru propalu lozu nakalemio neoliberalni instant kapitalizam iza kojeg najvećim djelom stoje povijesno okoštale partijske i bahate skupine protagonista istog.
Od domovinskog rata do danas u tom se smislu nije promjenilo ništa. Bastioni vlasti preopterećeni su aparatom prekobrojnih: parlamenta, ministarstava, županija, poglavarstava i općina u kojima i posljednje zabiti imaju načelnike i osoblje koje zajedno sa svim nabrojenim dijelovima državnog aparata služi ponajviše iscrpljivanju i osiromašenju svog stanovništva.Proces decentralizacije se zaustavio na gradskim šerifima kojima razni resori i vijeća jesu samo formalne kulise za demonstriranje jednog primitivnog, autokratskog duha koji uništava svoj povijesni i onemogućava sadašnji i budući humus.Ovdje se ne radi o problemu primarne akumulacije kapitala nego o akumulaciji osobnog kapitala najčešće osvojenog devijantnim, kriminalnim ponašanjem kojeg omogućuje neproduktivni sustav.I dok se jedan korov trijebi, drugi nesmetano raste. Razne afere, hapšenja, i pravni procesi najčešće su odraz međusobnih obračuna protagonista takvog sustava.
Grad Dubrovnik je prostor u kojem živim i djelujem.Grad čije se poglavarstvo beskrupulozno i sistematski rješava svih onih koji se opiru njegovoj devastaciji odnosno duhovnoj i fizičkoj razgradnji.Na taj način osiguravaju daljnju duhovnu eroziju i podržavaju najnižu instant potrošačku kulturu, čiji su zaštitni znak cruiseri i bofl suveniri.Bilo kakva mogućnost za uspostavljanjem visoke razine kulture nije poželjna, jer bi to onemogućilo opstanak parazitske pozicije samoproglašenih "božanskih" velmoža.Iste velmože u svojim resorima, odnosno pročelničkim uredima za razne oblasti od društvenog značaja, toleriraju samo nekompetentnost, nesposobnost i poslušnost, generirajući tako političko nasilje nad svima nama.
Što reći kad vam pročelnica ureda za kulturu sa svojim službenicima, kaže da oni svi nemaju pojma o kulturi nego su samo obični činovnici.Tako ni po zakonu o kulturi RH ne mogu napraviti ništa, a ni suprotstaviti se svojim mišljenjem jer će u suprotnom izgubiti posao.Sve bitne odluke o kulturi ipak diktiraju visoko pozicionirani "poltički" moćnici.Urede za kulturu i na gradskoj i na županijskoj razini u Dubrovniku vode ekonomisti/ce bez znanja, stručnosti, biografije i ostvarenja u oblasti kulture.Vijeća za kulturu služe uglavnom za ocjenjivanje programa u kojem je natječaj za javne potrebe u kulturi samo mrtvo slovo na papiru.
Unatoč cijeloj tragično situaciji, kultura ima svoje izuzetne proizvode.Ipak taj je prozvod nevidljiv a time i neprofitabilan jer mu je tržište, sustavom vrijednosti uništeno i svedeno na razinu buvljaka suvenir turizma.
I dok se jedno platno Damiena Hirsta proda u Grazu za 13 milijuna eura, dotle se u Dubrovniku već navedeni bofl artikli prodaju u prosjeku po 13 eura.
Ovakav luzerski mentalitet je poražavajući za sve koji imaju privilegiju živjeti u jednom od povijesno največih baština svijeta.I zato nam ovakav život od materijalnog do kulturološkog pripada u istoj onolikoj mjeri koliko je velika indiferentnost prema kukavičkom sužanjstvu, koje gajimo kao jeftini kapital kojeg se nismo u stanju odreći.
Pozivam sve kulturnjake kao i sve zainteresirane na prvi u nizu razgovora u prostorijama Studia Let 777.Razgovori i diskusije će se održavati svakog tjedna i imaju za cilj djelovati na uspostavljanje produktivnog sustava.