Već sam pisala o oporukama, ali neke su pravne teme neopisivo važne i treba ih ponoviti. Naročito jer je iz prakse očito da ljudi uslijed manjka znanja pogriješe, a posljedice tih grešaka budu ogromne i nepopravljive. Čitam tako prije par dana članak u kojem jedna odvjetnica opisuje s koliko se primjera ‘padanja’ oporuka pred sudom nagledala. Iako je sucima i svima prisutnima jasno da je ono što je zapisano najizglednije bila volja oporučitelja, zaludu! Zakon nalaže da se ta oporuka proglasi ništavom iz razloga što nije zadovoljeno zakonskim uvjetima.
Najčešća greška
Ova je odvjetnica navela najčešću grešku prilikom pisanja oporuke, a to je da se oporučitelj i osoba kojoj je odlučio oporučno ostaviti imovinu potpišu. Čim su dva potpisa to više nije oporuka! I sve pada u vodu. Ali nije to jedina greška koja se može potkrasti prilikom sastavljanja oporuke. Nevažeća je i oporuka kada se za svjedoke uzima bliske srodnike, odnosno osobe koje bi po zakonu trebale nešto naslijediti. Nadalje, problem se često dogodi i kada postoji više oporuka, a nema datuma na njima.
U svakom slučaju ono što bih vam ja, kao i svaki pravnik vjerujem, savjetovala je da angažirate stručnu osobu. Čemu riskirati?! I po pitanju sastavljanja i čuvanja oporuke. A mogućnosti Bogu hvala imate. Ono što svakako trebate znati prije nego se odlučite kako ćete raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti je da oporuka, za razliku od ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne odriče zakonske nasljednike prava na nužni dio.
Pred stručnom osobom
Vi možete sami sastaviti oporuku, zakon vam to ne priječi, ali ponavljam – savjetovala bih ipak drugu opciju. Prva varijanta su privatne oporuke a to su: vlastoručna oporuka i pisana oporuka pred svjedocima. O njima sam detaljno već pisala pa se neću ponavljati. Ovdje ću se detaljnije pozabaviti onim što preporučam – javnom oporukom. Svatko bez ikakve prepreke može valjano oporučiti na ovaj način, dok osobe koje ne mogu ili ne znaju čitati ili se pak ne mogu potpisati mogu oporučivati samo na ovaj način. Osim u izvanrednim okolnostima, a i o njima sam već pisala.
Tko sastavlja javnu oporuku?!
Uglavnom, javnu oporuku na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske. Oni oporuku sastavljaju prema kazivanju oporučitelja. Sastavljenu oporuku ovlaštena osoba pročitat će oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice oporučnog raspolaganja i dati mu da pred njom oporuku potpiše. O navedenome će ovlaštena osoba u samoj ispravi o sastavljanju oporuke sačiniti zapisnik kojim će potvrditi da su sve potrebne radnje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučitelj i ovlaštena osoba. Ako oporučitelj nije u stanju potpisati oporuku odnosno zapisnik, navest će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti na oporuci i zapisniku. Oporučitelj može zatražiti od neke druge osobe da ga potpiše na oporuci i zapisniku. U slučaju da oporučitelj nije u stanju pročitati oporuku koju mu je sastavila ovlaštena osoba, ova će je pročitati oporučitelju u nazočnosti dvaju svjedoka koji razumiju jezik na kojem je oporuka sastavljena, nakon čega će oporučitelj u njihovoj nazočnosti potpisati oporuku ili staviti na nju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegova oporuka. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci.
Svjedoci
Svjedoci javne oporuke mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati. Ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučiteljevu kazivanju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug.
Ništavost
Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje i to se, logično, mora dokazati pred sudom. I česte su takve parnice. Nesposoban za rasuđivanje je onaj koji u trenutku sastavljanja oporuke nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Često navedeno nije lako dokazati. Još jedan razlog koji ide u prilog javnoj oporuci. Naime, kad se oporuka sastavlja pred stručnom osobom teško, gotovo nemoguće, itko može naknadno tvrditi da je oporučitelj bio nesposoban za rasuđivanje. Moguća je možda jedino u tom slučaju kakva malverzacija, kazneno djelo od strane službene osobe što je naravno rijetkost ili pak neki vrlo čvrsti dokazi koji upućuju na nesposobnost rasuđivanja koju službena osoba nije mogla uočiti.
Poništenje
Osim navedenog, ništave su oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba. Oporuka će se pak na zahtjev poništiti ako se pred sudom dokaže da je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. I ovo logično ide u prilog sastavljanju javnih oporuka.