Je li potkornjak stigao do Petke?

Jedan od naših čitatelja poslao nam je fotografije na kojem se vide osušeni borovi na području između Male i Velike Petke te uz to postavio pitanje: ‘Jesu li možda ‘krivi’ potkornjaci?’.

– U području park-šume Velika i Mala Petka pojava sušenja pojedinačnih stabala alepskog bora (Pinus hale­pensis Mill.) uočena je tijekom kasne jeseni 2018. godine – rekla je za tiskano izdanje DuLista v.d. ravnateljice Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije Marijana Miljas Đurašić. No, sušenje za sada nije zabrinjavajuće, istaknula je. U suradnji s Hrvatskim šumarskim institutom u tijeku je provedba projekta kojim će se utvrditi uzročnik sušenja poje­dinačnih stabala alepskog bora.

– Budući da štet­nik nije aktivan tijekom zime, u drugoj polovici veljače 2019. godine ili tijekom ožujka 2019., a ovisno o temperatu­rama zraka, obavit će se utvrđivanje možebitne prisutnosti mediteranskog potkornjaka. Ukoliko se utvrdi prisut­nost štetnika, na temelju preporuka Hrvatskog šumarskog instituta podu­zet će se sve potrebne mjere u cilju njegove kontrole i suzbijanja medite­ranskog potkornjaka u području park-šume Velika i Mala Petka – rekla je Miljas Đurašić.

Ova javna ustanova konti­nuirano prati pojavu mediteranskog potkornjaka u šumama alepskog bora u zaštićenim područjima kojima upravlja. Pojava sušenja pojedinačnih stabala alep­skog bora uočena je tijekom kasne jeseni 2017. godine u park-šumi Ošjak u Veloj Luci i posebnom rezervatu šumske vegetacije Čempresada Pod Gospu u Orebiću ističe nam v.d. rav­nateljice Marijana Miljas Đuračić po pitanju pojave potkornjaka u zaštiće­nim područjima naše županije.

Naime, tijekom ranog proljeća 2018. godine primijećena je pojava izrazito značajnog i zabrinjavajućeg sušenja šume alepskog bora samo u park-šumi Ošjak. Javna ustanova u surad­nji s Hrvatskim šumama, točnije djelatnicima Šumarije Korčula i dr. sc. Milanom Pernekom s Hrvatskog šumarskog instituta iz Jastrebarkog obavila je istraživanje uzročnika suše­nja šume alepskog bora park-šume Ošjak.

— Na temelju prikupljenih uzoraka i laboratorijskih analiza potvrđena je prisutnost mediteranskog potkor­njaka koji je uzrokovao sušenje od više od 20 posto površine šume. S obzirom na potvrđeno, provode se značajne mjere u cilju suzbijanja štet­nika u park-šumi Ošjak na način da je uspostavljen monitoring mediteran­skog potkornjaka postavljanjem fero­monske klopke. Napadnuta stabla su doznačena i srušena. Nakon rušenja stabala uspostavio se šumski red na način da su debla srušenih stabala izvučena iz šume. Nakon uklanjanja kore stabala, ista su stavljena u hrpe te prekrivena insekticidnim mrežama kako bi se zaraza suzbila. Radove su provodile Hrvatske šume d.o.o. – Šumarija Korčula, a koja ujedno gos­podare park-šumom Ošjak sukladno Zakonu o šumama, u suradnji s Jav­nom ustanovom. Važno je napome­nuti da su svi radovi bili izrazito slo­ženi i zahtjevni za provođenje, budući je Ošjak maleni otočić ispred Vela Luke te je pristup jedino moguć manjim plo­vilima – ističe i dodaje kako je sušenje pojedinačnih stabala alepskog bora u posebnom rezervatu šumske vegeta­cije Čempresada Pod Gospu također uzrokovano mediteranskim potkor­njakom, no za sada nije zabrinjavajuće.

— Provodi se kontinuirani monito­ring mediteranskog potkornjaka kori­štenjem feromonske klopke, na teme­lju koje se redovito sakuplja ulov i prati brojnost populacije štetnika, u suradnji s Hrvatskim šumama d.o.o – Šumari­jom Korčula i Hrvatskim šumarskim institutom – govori nam v.d. ravna­teljice. Sušenje alepskog bora uzroko­vano mediteranskim potkornjakom pojavilo se početkom 2017. godine, u šumama alepskog bora od Zadra do Splita, a prvo takvo sušenje je zabiljeu Republici Hrvatskoj po prvi puta ženo u park-šumi Marjan. ­

— Sušenje alepskog bora u ovakvim razmjerima potpuno je nova pojava u Republici Hrvatskoj te su potrebna intenzivna i sveobuhvatna istraživa­nja – istaknula je Miljas. Naglašava kako su ulančavanje nepovoljnih čim­benika, kao što su klimatske promjene, ekstremne suše povezane s monokul­turom te sekundarnim napadom pot­kornjaka, determinirani kao uzrok početnog sušenja šuma alepskog bora tijekom 2017. godine.

— Sušenje je naglo ubrzano u 2017., pa onda u 2018. godini najvećim dije­lom zbog napada potkornjaka koji u takvim uvjetima prelaze u primarne štetnike, odnosno napadaju i potpuno zdrava stabla. Takva pojava dosada je zabilježena na nekoliko lokacija u hrvatskom Mediteranu, gdje je također pronađen i determiniran mediteran­ski potkornjak – ističe v.d. ravnateljice. Još donedavno ova vrsta potkornjaka nije prepoznata kao značajan uzročnik sušenja šuma.

— Tek u posljednje vrijeme klimat­ske promjene pozitivno djelovale za ovog štetnika, te su se stvorili uvjeti u kojima ima veću reprodukciju i više generacija godišnje – rekla je Miljas Đuračić.

Inače, Javna ustanova od 2017. godine uspostavila je suradnju s Jav­nom ustanovom za upravljanje park-šumom Marjan vezano za pojavu medi­teranskog potkornjaka u šumama alepskog bora te razmjenu dosad poznatih znanja i iskustava u kontroli i suzbijanju štetnika koja su se provodila u park-šumi Marjan u Splitu, području gdje je prvi put utvrđena prisutnost ovog štetnika u Republici Hrvatskoj, a gdje se trenutno s njime vodi borba. Prema posljednjim informacijama, na Marjanu će se ukloniti i do 20 tisuća stabala.

Mediteranski potkornjak
Koja stabla najčešće napadaju?
Mediteranski potkornjak (Orthotomicus erosus Wollaston (Coleoptera: Curculionidae: Scolytinae) je kornjaš crvenkasto smeđe boje čiji se hodnici nalaze u živom dijelu kore. Ličinke su bijele i bez nogu, dužine oko 2,7 do 3,5 mm, a izgled se ne mijenja kako rastu. Jajašca su bijele boje, dijelom providna, dužine oko 1 mm. Prirodno je rasprostranjen u Europi, na Bliskom istoku, središnjoj Aziji i Kini. Kukac se pojavio i u SAD – u. Premda je rasprostranjen po čitavoj Europi štete je do sada radio samo u vrlo toplim, mediteranskim predjelima. Na područjima gdje je prirodno rasprostranjen radi štete na raznim vrstama bora (Pinus spp.), a pronađen je i na smreci (Picea spp.), jeli (Abies spp.), čempresu (Cupressus spp.) i cedru (Cedrus spp.). Od alohtonih vrsta domaćin mu je duglazija (Pse­udotsuga spp.). Imaga su snažni letači, sposobni prijeći područje od nekoliko kilometara u potrazi za pogodnim domaćinom. Najčešće napadaju stabla koja su već fiziološki oslabila te se kao takvi na području svog prirodnog rasprostiranja ubrajaju u sekundarne štetnike, a za razmnožavanje im osobito pogoduju sušna razdoblja. Ova vrsta ima u Europi najviše dvije generacije godišnje, obzirom na klimatske promjene na Mediteranu, moguće su dvije do četiri generacija, što za Repu­bliku Hrvatsku nije istraženo. U literaturi se spominje do sedam generacija u toplijim dijelovima Mediterana (sjever Afrike). Uz ova nova saznanja puno je nepoznanica o načinu slamanja otpora stabla. Dosadašnja istraživanja u Republici Hrvatskoj pokazuju da se uslijed klimatskih promjena javljaju pogodniji uvjeti za razvoj ovih potkornjaka (više generacija godišnje) što se dovodi u vezu s agresivnošću ovog do sada latentnog potkornjaka. Biologija mediteranskog potkornjaka nije istraživana u Hrvatskoj te postoje mnoge nepoznanice o biologiji koje su izuzetno važne za mjere suzbijanja te se polazi od iskustva sa drugim vrstama potkornjaka primjerice smrekovih. (JU za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode DNŽ).

Foto: Čitatelj