Gradski vijećnik Maro Kristić jedan je od kandidata za Hrvatski sabor na listi Mosta nezavisnih lista u 10. izbornoj jedinici. Za što će se zalagati ako osvoji treći mandat, koja će pitanja od važnosti za Dubrovnik otvarati u Zagrebu, što nam donosi predloženi teritorijalni preustroj, sve su to pitanja o kojima smo porazgovarali s Kristićem, inače četvrtim na Mostovoj listi.
Kao jedan od svojih uspjeha u gotovo dvogodišnjem saborskom mandatu navodite borbu za Srđ. Koji su Vaši daljnji koraci po pitanju smanjenja obuhvata, posebno ako postanete zastupnik?
To je pobjeda svih nas i ne bih posebno isticao zasluge bilo kojeg pojedinca. Spletom okolnosti ja sam bio možda najistureniji u toj borbi, jer sam kao zastupnik u Hrvatskom saboru nebrojeno puta otvarao tu temu. Sigurno da je to u konačnici pridonijelo tome da su odluke pozitivne za Dubrovnik i njegove građane. Vraćanje tvrđave Imperial Gradu je samo jedna dobivena bitka i mali korak u onome što slijedi. Pretpostavljam da možemo očekivati reakciju golfera zbog odluke Gradskog vijeća kojom smo samo potvrdili da je ugovor o koncesiji već raskinut sam po sebi. Nakon toga svi zajedno moramo definirati naše daljnje stavove i aktivnosti. Treba pričekati dok se golferi isknjiže iz zemljišnih knjiga i nakon toga će tvrđava i u formalno-pravnom smislu ponovno u potpunosti biti u vlasništvu Grada Dubrovnika. Tada treba pokrenuti sve procedure koje će dovesti do toga da se u prostoru tvrđave uredi Muzej Domovinskog rata na ponos svih građana i onih koji grad posjećuju.
A obuhvat?
Već na sjednici Županijske skupštine, koja je uslijedila odmah nakon povijesne odluke na Gradskom vijeću, postavio sam pitanje županu kada će vratiti obuhvat u zakonite gabarite od 100 hektara. Župan je odgovorio da je obuhvat od 310 hektara zakonit, iako svi mi znamo da to nije tako. I dalje ću ustrajati na tome i na lokalnoj razini, ali i ako ponovno postanem zastupnik. Ta tema će biti redovito na sjednicama Hrvatskog sabora. Sad je teret odgovornosti na županu.
Koje ćete još teme otvarati u Saboru?
Prvenstveno one koje se tiču zajednice iz koje dolazim. Teme se često otvaraju same po sebi, a vjerujem da su građani prepoznali ono što sam do sada radio u Saboru i isto to mogu očekivati i dalje. Bitka za terminal u Gružu još nije gotova, a žičaru smo riješili izmjenama zakona i Grad je uspio naplatiti naknadu za koncesiju. Podsjetio bih da sam bio prvi zastupnik koji je stao u zaštitu Poreznog Uskoka te je moja inicijativa prihvaćena uz veliku podršku javnosti i medija i Porezni Uskok je samostalan u okviru Porezne uprave. Upravo zbog neovisnosti u radu Poreznog Uskoka to vrijeme su obilježila i najveća uhićenja i raskrinkavanje najvećih afera poput one u kojoj je podignuta dvostruka optužnica protiv Zdravka Mamića, koji je sad nedostupan hrvatskom pravosuđu. Treba naglasiti da se problemi koji trenutno najviše tište Dubrovnik, a to su pitanje pretjerane gradnje i devastacije prostora ne mogu riješiti samo odlukama na lokalnoj razini. Trebat će mijenjati i odredbe Zakona o gradnji te ću i tu biti glas građana Dubrovnika. Poseban naglasak stavit ću na zakonske prijedloge koji će značiti zaštitu pomorskog dobra od devastacije, zaštitu autobusera i taksi prijevoznika koji su u iznimno teškoj situaciji, kao i na sve zakonske prijedloge kojima će se povećati konkurentnost turizma kao okosnice hrvatskog gospodarstva.
Koliko je važno da Dubrovnik ima svog zastupnika?
To je iznimno važno, a tome u prilog ide i ovo što sam prethodno rekao. Da to nije bilo tako, za Dubrovnik i njegove probleme u Saboru bi se rijetko čulo, a možda bi neke ključne stvari danas u prostoru izgledale bitno drukčije. Vjerujem da su i naši sugrađani svjesni toga i da će birati kandidate iz Grada. Nisam siguran da bismo danas mogli uopće razgovarati o vraćanju tvrđave Imperial Gradu da nisam toliko puta otvorio temu Srđa na nacionalnoj razini i toliko se izložio ne birajući neprijatelje. I pitanje samog terminala u Gružu inicirano je mojim upozoravajućim govorom u Saboru, nakon kojeg je Upravno vijeće Lučke uprave smijenilo sve članove koji su imali ideju i zadatak prepustiti naš terminal francusko-turskom konzorciju. Potom su u Upravno vijeće postavljeni ljudi koji su zaštitili interes grada tako da danas imamo terminal u našim rukama, što ne znači da se tu nešto neće mijenjati. Zato i postoje zastupnici u Saboru, da bi štitili ključne interese grada. Većina političkih stranaka i platformi na političkoj sceni nedovoljno ozbiljno su shvatili Dubrovnik, što je loše, a to se vidi po kandidatima i njihovim pozicijama na listama. Većina kandidata s našeg područja gotovo ni nema izglede da postanu zastupnici. Čak ih se malo stavilo i u podcjenjivačku poziciju. Oni pak koji su više istaknuti na listama, zbog rejtinga koji nije sjajan, nemaju neke posebne izglede. Primjerice, Domovinski pokret je u potpunosti ignorirao ne samo Grad nego i cijelu Županiju i nema niti jednog kandidata s tog područja na listi jer je i sama nositeljica liste najavila odlazak u političku mirovinu. Po meni, u ovom trenutku jedino gradonačelnik Franković i ja imamo ozbiljne izglede s tim da je teško očekivati da će Franković i da uspije izboriti mandat zastupnika isti iskoristiti zbog uloge gradonačelnika koju obnaša. Moje izglede povećava i činjenica da će Mostovi zastupnici ulaziti u Sabor po broju preferencijalnih glasova, a ne po redoslijedu na listama pa se nadam da će Dubrovkinje i Dubrovčani, osim što će birati listu broj 2. Mosta nezavisnih lista, zaokruživati i broj 4 koji se nalazi ispred mog imena i prezimena.
Mislite li da Vas građani dovoljno percipiraju kao Mostovog kandidata i gradskog vijećnika. Na početku mandata Mata Frankovića bili ste s njim u ‘tihoj’ koaliciji, a povezani ste i sa Srđevcima, koji su sad na drugoj platformi?
Oduvijek sam bio i zastupnik i vijećnik koji je svoje političko djelovanje temeljio na kvalitetnim i konstruktivnim rješenjima i idejama. Ako su rješenja bila dobra, podržavao sam ih bez obzira tko ih predlagao. S druge sam strane iznimno kritičan i ne odustajem kada stvari ne idu u dobrom smjeru. Tako je bilo i za vrijeme bivšeg gradonačelnika, a tako je i danas. U iznimno korektnom sam odnosu s kolegama Srđevcima i ponosan sam na razdoblje u kojem sam nosio našu zajedničku listu. Uvijek ću podržati svaki dobar i zakonit prijedlog koji dolazi s njihove strane, jednako kao i s bilo čije druge strane. Svoje političko djelovanje temeljnim na podržavnju onoga što je dobro, a ono što je loše kritiziram.
Jedna od tema za koju se Most zalaže jest teritorijalni preustroj, kako će se to odraziti na Dubrovnik?
Most u svom programu predlaže da u što kraćem roku dođe do ukidanja županija i jačanja kapaciteta gradova i općina. Mislim da preustroj treba biti utemeljen na ozbiljnom i stručnom pristupu, jer imamo prevelik i neodrživ broj općina i gradova, a same županije nisu ispunile svrhu svog postojanja. Primjerice, od gotovo milijardu kuna županijskog proračuna, samo 70 milijuna ostaje za raspodijeliti na 17 općina i pet gradova, a ostatak se odnosi se na decentralizirana sredstva, materijalne troškove i plaće. To nije razvojni proračun i ne opravdava svrhu postojanja županije. Županije su služile isključivo za gomilanje kadrova, kojih je danas previše. Stoga preustroj treba temeljiti na smanjenju broja zaposlenih te na boljoj i kvalitetnijoj organizaciji. U teškoj smo poziciji i gospodarska kriza ugrozila je i one za koje su svi mislili da su nedodirljivi. U gradskim i državnim tvrtkama plaće itekako postaju upitne i dolazi do kolapsa sustava. Tko god došao na vlast, morat će napraviti ozbiljne rezove. Sustav je preglomazan, a dosad nije bilo odgovornosti i volje da se to riješi. Nažalost, kada nismo bili u stanju do sada to riješiti, riješit će se sad zbog korona krize.
Koronakriza je zbog turizma bacila na koljena Dubrovnik. Istra se budi, je li Dubrovnik pogriješio?
Dubrovnik je pogriješio, jer godine vrhunskih rezultata i generiranja velikih prihoda nije iskoristio da prije svega uštedi neke novce, koje bi sad mogao ulagati u promociju. Rad turističkih zajednica i komunikacija u destinaciji, općenito destinacijski menadžment, ne funkcionira i sad smo u teškoj poziciji. Istra je u boljoj poziciji strateški i prometno i oni se brže oporavljaju. Mi kaskamo za svima, jer nismo organizirani, nemamo kvalitetnu komunikaciju među subjektima u destinaciji i trenutno smo u financijski nezavidnoj situaciji. Nadam se da će se što prije postići konsenzus u destinacijama i ozbiljno pristupiti promišljanju i planiranju turizma u budućnosti, jer on nakon ove krize neće biti isti. Neke će stvari trebati graditi od početka, ali važno je da se tada postave na pravo mjesto.
Najavljujete nove gospodarske mjere i porezne olakšice. Kako oporaviti gospodarstvo, ali i pomoći ljudima bez posla?
Bit će iznimno teško i tko god dođe na vlast, čekaju ga četiri teške godine. S jedne će strane zateći državni proračun u teškoj situaciji, a s druge strane bit će nevjerojatno velik broj potrebitih. Kao zemlja koja počiva na turizmu i malom poduzetništvu, moramo učiniti sve kako bi što prije pokrenuli gospodarstvo. Ova kriza je specifična jer je zahvatila cijeli svijet i ne ovisimo samo o događanjima unutar zemlje. Nama je od presudne važnosti kad će se druga tržišta oporaviti i kad će početi dolaziti turisti. Logično je da će svi štititi svoju domaću industriju i gospodarstvo te će nastojati da njihovi građani ne putuju izvan zemlje. Na nama je da budemo konkurentni i da ih privučemo. Stoga stope poreza u turizmu i ugostiteljstvu treba vratiti na primjerene razine. Bio sam jedan od onih koji je glasao za stopu PDV-a u turizmu od 25 posto i to je jedna od rijetkih odluka koja mi je teško pala. Međutim, u trenutku kad se o tome odlučivalo, birali smo hoćemo li imati primjereniju stopu PDV-a u turizmu ili ćemo morati povećati PDV na hranu, lijekove i slično. U tom trenutku sam potpuno svjesno birao i solidarizirao se s ugroženom stranom hrvatskog društva. Naravno, to je prouzročilo određene probleme u hrvatskom turizmu, jer smo našom odlukom utjecali na smanjenje konkurentnosti, vjerujući da će Vlada ispuniti svoje obećanje i već nakon godinu dana smanjiti stopu PDV-a, što se nije dogodilo. Sad ćemo morati ići s niskim stopama, ukidati parafiskalne namete, dozvoliti gospodarstvu da prodiše. Ne možeš ljudima uzimati ako prihoda nema. Moramo ponovno stvoriti gospodarsku aktivnost da bi se i državni proračun mogao početi puniti.