Slušni aparat

Hrvat koji je kumovao najtežem rock bendu na svijetu

Unutar zajednice ljubitelja hard i heavy varijanti rock zvuka sigurno bi našli nezanemariv kontin­gent onih koji bi na pitanje ‘Kome pri­pada kruna najtežeg rock benda svih vremena?’ odgovorili: ‘Pa, Melvinsima! Zar je uopće potrebno pitati?!’. Uz napomenu da je svaka slična konsta­tacija ipak samo izraz osobnih prefe­rencija i da je, poput verzije Schrödin­gerove mačke, istovremeno i točna i pogrešna, one koji bi zauzeli takvu poziciju ipak ne bismo mogli optu­žiti da su posve u krivu. Bend osnovan 1983. u malenom gradiću Montesanu u državi Washington, rodonačelnici subžanra sludge metala i grupa koja je izvršila formativni utjecaj na Nirvanui čitavu scenu Seattlea prije nego što se taj zvuk uopće krstio kao grunge, dogodine će napuniti 40. godišnjicu neprekinutog rada. U tom razdoblju Melvins su objavili preko 130 izdanja, što studijskih i live albuma, što kom­pilacija i singlova za desetak različitih nezavisnih diskografskih kuća. Od tog broja tri albuma su izdali za Atlantic, u onom ludom desetljeću kada su se A&R menadžeri u major label diskografima laktarili za svaki bend koji gaji i naj­manju sklonost prema distorziranim gitarskim rifovima pa su čak i noise grupe poput Butthole Surfers dolazile do izdašnih ugovora. Tri albuma obja­vili su i u postavi s dva bubnjara, iako su zadnji bend na svijetu koji bi trebao pojačanje u tom sektoru.

Melvins nisu samo najteži bend rocka (čak je i to njihovo blesavo ime postalo sinonimom za težinu), oni su, i to bez premca, najradišniji. Njihova radna etika je nedodirljiva. Broj sni­mljenih i izdanih pjesama premašuje čak i katalog The Rolling Stonesa, a grupa je zaslužila i mjesto u Guinne­ssovoj knjizi rekorda jer su u 50 dana svirali u svih 50 država SAD-a. Nikad nisu mirovali i nikad nisu snimili album koji bi bio nalik prethodnome. Ipak, svako njihovo izdanje, pa čak i ona posve nepristupačna, krasi neos­poriv Melvins pečat. Uz sve to, oko­snica grupe, Buzz Osborne (gitara, vokal) i Dale Crover (bubnjevi) naj­prizemljeniji su utjecajni glazbenici koji su ikada hodali zemljom. Njihove stožerne pjesme poput ‘Oven’, ‘Ana­conda’, ‘With Teeth’, ‘Honey Bucket’ ili ‘Revolve’ postali su klasici teškog rocka koje, nažalost ili nasreću, znaju tek oni koji se zaklinju na tvrdnju s početka teksta. Ne može se reći da su Melvins bend za svačije uši. Publika je znala odlaziti s njihovih početnih nastupa, obeshrabrena sporijim od najsporijeg kotrljajućeg zvuka. Inspi­rirani heavy metalom, industrijskim rockom, post-punkom i hardcore-pun­kom, a najizravnije grupom Black Flag, posebno ozloglašenom B-stranom albuma ‘My War’, Melvinsi su stvorili zvučni konstrukt koji je nepogrešivo njihov. Ljudski metronom, Dale Cro­ver, bez kojeg je nemoguće zamisliti Melvinse, u grupu je došao 1984., a za taj transfer zaslužan je naše gore list, Krist Novoselic. Prije nego što će s Kur­tom Cobainom tri godine kasnije osno­vati Nirvanu i ispisati povijest, Krist se mogao pohvaliti tek naslovom zapo­slenika mjeseca u fast-food restoranu lanca Taco Bell u obližnjem Aberdeenu u koji su zalazili članovi benda. Dale Crover će bubnjati i na prvim demo snimkama Nirvane, a pjesme koje je s Kurtom i Kristom snimio slavno su zabilježene na albumu ‘Bleach’ i kom­pilaciji ‘Incesticide’. Cobain će kasnije vratiti uslugu producirajući breakthro­ugh album Melvinsa ‘Houdini’ iz 1993. godine, a tu je epizodu lijepo opisao Ivan prije više od četiri godine, u jed­noj od prvih kolumni Slušnog aparata.

Povod današnjem tekstu novi je studijski (tridesetprvi!) uradak benda i treći za kultnu noise etiketu Amphe­tamine Reptile Records, za koju Mel­vinsi u kontinuitetu objavljuju svoje singlice i druga manje regularna izda­nja, dok albume uglavnom izdaju za Ipecac. Upravo objavljeni ‘Bad Mood Rising’ spada među najkonciznije i najpristupačnije radove grupe. Opet, Melvinsi ne bi bili vjerni sebi da im već prva pjesma ne traje punih 14 minuta te tako premašuje trećinu ukupnog tra­janja albuma. Prevladavajući je utjecaj psihodeličnog rocka. Poduža ‘It Won’t Or It Might’ je laganica za Melvins standarde, a nosi utjecaje Beatlesa iz ‘Revolver’ faze i krasi je punokrvni refren, dok ‘Hammering’ reciklira gitarsku frazu iz spomenute ‘Revolve’ i soul pozadinske vokale iz ‘Gimme Shelter’ Stonesa. Nakon serije nedo­voljno fokusiranih radova objavljenih u rasponu od 2013. godine, ohrabru­juća je spoznaja da Melvinsi ponovno ulaze u fazu u kojoj možemo očekivati još song oriented albuma poput ovoga. Napomena za novopridošlice: Krenite s ‘Houdini’ i ‘Stoner Witch’ (1993.– 1994.) pa s ranim albumima ‘Ozma’, ‘Bullhead’ i ‘Lysol’ (1989.–1992.). Treća postaja neka bude trilogija s dva bub­njara (2006.–2010.), a poslije prema izboru. Nema na čemu.

Foto: ipecac.com

Pročitajte još

Budućnost je u sigurnim rukama

Ivan Jelčić

Mapa s Interneta kao dar Bogu

Petar Ipšić

Najpoznatiji kalifornijski harmonikaš

Ivan Jelčić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija