Maštovita poduzetnica Jelena Feregja rodom je iz Konavala koja posljednjih petnaest godina živi u Mokošici sa svojim suprugom gdje su zasnovali obitelj. Nije konvencionalnim putem došla do svog umjetničkog izražaja. Planirala je upisati umjetničku školu, zatim studij restauracije, međutim, spletom okolnosti ipak nije, nego je radila u različitim granama turizma. No, Jelena nije odustala od svojih snova o bavljenju kreativnim i umjetničkim radom. Nakon što je postala majka, obitelj je shvatila kao prioritet pa se odlučila baviti kreativnim radom od kuće. Nedavno je postala poduzetnica i sada ručno izrađuje figure i društvene igre. Kaže kako ju inspirira svakodnevni život, a kako se ideje samo nižu jednom kad krene raditi.
Počeci
– Sve je krenulo sa slikanjem odnosno crtanjem. Od malena sam crtala u slobodno vrijeme s raznim tehnikama. Ipak, dosta se toga ispriječilo da ne idem lakšim putem. Isprobala sam puno toga da bih se na koncu vratila onome što sam još u djetinjstvu najviše voljela raditi – stvarati rukama. Ljudi bi mi govorili da sam talentirana. Općenito umjetnost je u oku promatrača, što je jednome lijepo, ne mora biti drugome. Dosta rano sam počela raditi razne poslove odnosno od srednje škole. Onda mi se život poklopio da mogu raditi ono što volim. Obitelj mi je prioritet pa sam htjela raditi neki posao iz doma – rekla je Jelena.
S obzirom kako je doma uvijek radila nešto kreativno, samo po sebi se nametnulo da to pomalo počne pretvarati u posao. Osvrnula se na to kako nije objektivno očekivati da netko kad upisuje srednju školu zna čime će se baviti do kraja života. Puno se jednostavnije danas mijenja zanimanje.
– Čak su manje zreli oni od 18 godina da bi znali čime bi se bavili. Ima nekih ljudi koji od vrtića poznaju što žele, ali su rijetki. Nikad nije kasno nešto započeti. Nikako se ne treba gristi, preispitivati u negativnom kontekstu ili osuđivati samog sebe ako se u nečemu ne uspije. Svako iskustvo nas gradi i upravo preko njega rastemo i kasnije nam pomaže da uspijemo i budemo bolji. No, to tek znaš kad prođeš određena iskustva. Ne trebamo ići kontra sebe i ukalupljivati se – rekla je Jelena. Kaže da je spontano došla do ideje za izradu figura. A kad ih je krenula raditi, ideje su se počele samo množiti.
-Tradicija je dio mene. Što god radim, ona viri iz mene. Ispočetka sam pravila jaslice odnosno Betlehem što je isto dio naše tradicije. To me potaknulo da prenesem svoj rad i na Uskrs pa sam počela oslikavati drvena jaja s tradicijskim motivima kao što je konavoski vez ili župski nakit. Pa su mi došle na pamet društvene igre. Tako je nastao ‘Križić, kružić’, pa ‘Čovječe, ne ljuti se’, zatim šah. Zapravo, klijent mi da ideju i onda ja još nešto predložim i to izradim te tako nastane finalni proizvod – opisala je Jelena svoj kreativni proces.
Majčinstvo i rad
Jelena je majka troje djece, dječaka od 8 i 11 godina i djevojčice od 4 godine. Kaže da djeca često s njom rade i iako stvore nered, to je zapravo dobro i zdravo za njih.
– Sva moja djeca imaju talenta za crtanje i općenito kreativno izražavanje. Zapravo mislim da svi imaju kreativnost u sebi, ali to potisnu tijekom života. I sama se vratim s njima u djetinjstvo. Kad bi više roditelja to moglo barem ponekad primijeniti, bolje bi razumjeli djecu. Zanimljivo je kako gledaju mene dok radim i onda to shvate kao da se ‘mama igra’ – rekla je Jelena. Kaže kako njena djeca uistinu uživaju biti kreativni.
– Djeca budu oduševljena kad nastanu neka njihova djela. Eksperimentiraju s tehnikama i bojama. Smireniji su i zadovoljniji i puno lakše i jednostavnije obavljaju svoje školske obaveze. U zadnje vrijeme dosta vole raditi s papirom. Primjerice, sad su dobili knjigu kako mogu recikliranjem nešto kreirati pa rade razne projekte – rekla je i dodala kako imaju svoj kantun gdje rade, ali kad je riječ o ozbiljnijem dijelu projekta, onda ona sama radi na njemu.
Današnja djeca i odgoj
Osvrnula se na današnju djecu i kako im je, često kao i odraslima, zapravo sve dostupno. Tada se čini kao da djeca onda manje cijene poklone kao što su igračke jer ih toliko imaju.
– Djeca imaju sve igračke i onda im više nisu ni zanimljive toliko. Primijetila sam kad oni imaju manje igračaka, a da su birane, duže im traje zanimacija. A i zanimljivije je kad djeca sama stvaraju te igračke i vide kako je to kad se nešto stvara, a ne samo jednostavno kupi s police – istaknula je Jelena. Dodala je kako su današnja djeca nerijetko prepuštena ekranima jer roditelji su okupirani drugim obavezama.
– Lakše je pustiti djecu da se bave tehnologijom. No, to nije dobro, to svi više znaju! Tako da se trudim da moji budu što manje na mobitelu, većinom budu samo vikendom. Jer vidim kako reagiraju kad im se oduzme mobitel. Budu nervozni. Radimo na tome da su što manje u dodiru s tim, iako ih ne možemo i ne trebamo držati ‘mimo svijeta’ – kaže Jelena.
Rad od kuće
Kaže da joj je drago što ne mora raditi za nekog drugog osam sati dnevno, ali kako to ne znači da radi manje. Ipak, ovakav način rada joj dopušta da raspodijeli vrijeme kako želi što omogućuje određenu dozu slobode.
– Dobro je to što su mi djeca na oku i tu sam za njih kad im trebam. Dostupna sam im ako im nešto treba. Ne moram pitati šefa za dozvolu da se javim na telefon ili da pođem ranije s posla. Ali ponekad radim i po noći jer kad dobijem narudžbu, moram je odraditi u roku. Moram se sama organizirati. Ima dana kad mi je sve očišćeno i skuhano, s djecom sve funkcionira kako treba i posao odrađen do tri popodne, a ima dana kad je sve naopako. Kad radiš doma, to je dosta izraženo – istaknula je Jelena. Rekla je da voli svoj posao i da mu pristupa intuitivno.
– Teško je razdvojiti osobni život i rad kad radiš od kuće, ali u ovakvom poslu to nije ni nužno. To je posao kojeg volim, radim ga kod kuće, prilagođen je mojoj obitelji pa s njima mogu provesti vrijeme prema našim potrebama, a ne prema onim nekog sustava. Dok radim figure, ako djetetu treba nešto pomoći za domaći, sjedi do mene i piše i pomognem mu kad treba. Ne treba sve ni razdvajati ni graničiti nego više sve trebamo raditi intuitivno. Naravno, ne možemo sve, ali taj balans intuitivnosti i dobre organizacije je potreban – kaže Jelena kako je to ključ njenog rada.
Podrška i planovi
Njena najveća podrška je obitelj. Bez njihove podrške bilo bi joj teže u ovom kreativnom pothvatu.
– Svakako ako imaš neku ideju i vjeruješ u nju, uz snagu i odricanje ona se može realizirati. Teže je ako si sam, bez podrške obitelji jer ako netko ima super ideju i nitko osim njega ne vjeruje u nju, onda se lakše povuče. Teže je bilo kome dati savjet jer smo svi u drukčijim situacijama. Problem je što dosta ljudi koji uđu u poduzetništvo, brzo očekuju rezultate, a potrebne su godine rada da bi se njihov rad ili brend prepoznao. Zapravo, u životu ništa nije lako, ali je moguće – rekla je.
Ipak, kaže kako u poduzetništvu u njenom okruženju ima dosta žena koje se bave raznim poslovima i koje su jedna drugoj podrška te ne vrijedi ona stara ‘žena je ženi vuk’, one pomažu jedna drugoj, svaka u svojoj domeni. A što se tiče njenih planova, kaže da se teško može u ovom poslu nešto najaviti jer se sve spontano razvija. Svakako, očekuje radionice za Božić.