Treća simfonija Pera Šiše, 'Trijumfalna', oduševila je zahtjevnu rusku publiku! S novo-skladanom partiturom za veliki filharmonijski orkestar, trajanja otprilike 40 minuta, skladba je izvedena pred prepunom dvoranom 'Lenjinovog memorijala' u gradu Ulyanovskom.
Pero Šiša doživio je i nešto što rijetko koji živući skladatelj doživi pred ovom publikom – stajaće ovacije!
– Teško je takvom educiranom auditoriju nametnuti nešto novo, gdje su s razlogom u glazbi zakoni i uzori, veliki Čajkovski, Rahmanjinov, Prokofjev… Stoga, doživjeti četrdesetak minuta slave u takvom ozračju je za mene dosada bio samo san. Nikada dosad nisam imao takvu 'jezivu' tremu ali i nadu da me prate dobri anđeli. I dogodilo se ipak! – javlja iz Rusije Pero Šiša.
Istaknuo nam je također i ruski običaj u ovakvim prilikama, naime, prije izvedbe, muzikologinja analizira i najavljuje sve o djelu i o autoru, što je ruska tradicija. Također, kod ruske publike karakteristično je i pljeskanje između stavaka, ako im se djelo sviđa.
– Rečeno mi je da, ako ne reagiraju odmah, to će biti 'hladna' i 'odrađena' izvedba i gotovo – 'nisi prošao' ili pak 'dođoh, vidjeh…i točka'. S obzirom kako je to vrlo obrazovana publika, divan narod i jako dragi ljudi, jedna velika nacija, moj strah je bio još i veći, znaući kako su kvalitetne ruske glazbene akademije, jedne od najboljih na svijetu. Nije se za čuditi ovome, jer ako vjeruješ u svoje note, razne misli prolaze ti kroz glavu, kad si najednom tu – 'na svom prvom, riskantnom slušanju'. Nakon svega što je napisano u glazbi, danas nešto pisati je traženje igle u plastu sijena. Što imaš pisati kada je sve već napisano i to neusporedivo bolje od ovoga što ja danas skladam – ističe nam Šiša.
No ipak, napominje i kako niti jedna umjetnost ne može tako izraziti osjećaje kao glazba.
– Ali ipak, u mojim se konavoskim noćima, rađa neka nova glazba, glazba moje duše, glazba koja izvire iz lijepih ali i teških momenata u životu koje svatko od nas ima. Niti jedna umjetnost ne može tako izraziti osjećaje kao glazba. U takvom eruptivnom i buntovničkom, ali nadasve lirskom raspoloženju, kako su simfoniju okarakterizirali, nastala je ova simfonija i evidentno pobrala, začuđujući uspjeh – naglašava.
Dio nove i snažnije orkestracije bazirao je na na tri trombona, tubi, četiri corne te četiri timpana. Cijeli taj novi zvuk utkao se u plašt i sazvučje prostranih gudača velike filharmonije, posebno sa pjevnim dionicama, oktavnih 30 violina, 10 cella… Tonaliteti su brižno birani kako bi dočarali ovaj naš mediteranski ugođaj, a forte mjesta izbalansirana s iznenadnim vapajima, krikovima kroz glazbu, upravo onako kao što je to kroz život, objašnjava Šiša, te ističe:
– Na neke teme, pa čak i neke pjevne sekvence u službi mostova od ekspozicije prema provedbi, dodao sam kratke repeticije. Rubne disonance motiva, u imitaciji nosive teme, te tematskom materijalu djela, poglavito kroz zadnji stavak, ograničio sam 'sforzandima' i naglim bježanjima punktiranih osminki, u tonalost ili 'spas'.
Posebno Šiša ističe uspjeh mladog hrvatskog dirigenta maestra Mirana Vaupotića, koji je odlično vodio veliku rusku filharmoniju od preko stotinu glazbenika.
– Kad se nakon prvog stavka prolomio aplauz, pao mi je kamen sa srca. Dalje je sve išlo u 'crescendo'. Sreća je da sam imao izuzetnog dirigenta, pred kojim je bio težak zadatak, motivirati veliki orkestar da shvati nepoznato djelo, u tim ruskim kulturnim prostranstvima – objašnjava Šiša.
Filharmonija, kaže, zvuči anđeoski – 16 prvih violina, 14 drugih, 12 viola, 10 cella, 8 contrabassa, 4 corne, 4 trube, 3 trombona, tuba… Puhačke sekcije, su, kaže, kao u bajci, a potom slijede harfa, timpani i udaraljke – ogroman orkestar.
Ovaj veličanstveni uspjeh snimala je i Ruska nacionalna televizija Rossiya, što je svemu dalo i dodatnu važnost.
– Mislim da se ovakve stvari rijetko događaju živućim autorima, eto ja sam imao sreću i Sv. Vlaho kao da mi je bio na pomoći daleko od mog lijepog Grada. Svakako zahvala Upravi i glazbenicima Uljanovsk filharmonije na profesionalnosti koju su uložili kako bi premijera pobrala ovakav uspjeh, koji mi prema svemu sudeći otvara mnoga vrata, na skladateljskom putu – zaključuje Šiša.
Na službenoj stranici Pera Šiše možete pronaći više o njegovom radu i novostima.