DUBROVNIK KAO DRUGI DOM Japanka Mari Sekizaki voli riječ ‘pomalo’, ajvar i gradske mačke

Japanka Mari Sekizaki prvi je put posjetila Dubrovnik 2015., i od tada mu se vraća, čak nekoliko puta godišnje, no samo na proljeće ili tijekom jeseni. Priznaje kako joj ljeto u Gradu nije naj­draže, prvenstveno zbog gužvi. I svaki put boravi skoro mjesec dana, najčešće u povijesnoj jezgri. Jedno od značenja njenog imena na materinjem joj jeziku jest ‘istina’. A neupitna je istina ta da je Mari, koja inače živi i radi u Tokiju, ne samo ljubiteljica, već i velika pro­motorica Dubrovnika. Proputovala je puno država svijeta, ali je u našem Gradu pronašla sve što joj je potrebno za dobar odmor.
— Svaki put se osjećam kao da dola­zim u svoj drugi dom – naglasila je. Kao jedan od glavnih razloga zašto voli Dubrovnik navodi – more.

Ljubav prema ajvaru
Naš razgovor otvorili smo s neizostav­nom temom – hranom. Hrvatska ver­zija sushija koja se radi u našim resto­ranima, kaže, nije sto posto autentična jer se moraju napraviti određene pri­lagodbe, posebno zbog lokalnih ljudi. To smatra sasvim normalnim. Inače, obožava lokalnu hranu, posebno svježe plodove mora, zbog čega se rado zaputi u Ston i Hodilje. Navodi Hrvati i Japanci njeguju drukčije načine pripremanja jela. ­
— Primjerice, ljudi ovdje pripremaju ribu na žaru s maslinovim uljem, dok mi koristimo sol. U dobrim restora­nima koristi se više vrsta soli, za razli­čite dijelove ribe – kaže naša sugo­vornica. Kad smo je pitali što joj je najdraže pojesti, rekla je da će možda zvučati čudno, ali da obožava – ajvar.
— Mi ga u Japanu nemamo. Prvi put kad sam ga probala – ostala sam oduševljena.
‘Idemo piti kavu’
I nakon toliko godina, svaki put ostane oduševljena i Dubrovnikom. Kad se vrati u 2015. godinu, prisjeća se da je u Grad došla zbog Igre prijestolja.
— No, zaljubila sam se u vašu kul­turu i povijest. Odmah sam zaboravila na seriju. Dubrovčani su jako pono­sni na Dubrovačku Republiku i rado dijele informacije o njenoj povijesti, što osobno obožavam. Pročitala sam nekoliko knjiga o Dubrovačkoj Repu­blici i ostala sam fascinirana određe­nim povijesnim činjenicama. Bila sam na raznim turama i s vremenom sam stvorila prijateljstva s velikim brojem lokalaca. Shvatila sam da je u Hrvat­skoj, posebno u Dalmaciji, lako steći prijatelje koji će me onda dalje upo­znati sa svojim drugim prijateljima pa i članovima obitelji. Svi su izrazito gostoljubivi i dragi. Kad vide da sam u nevolji, uvijek će mi pomoći. Poveza­nost s ljudima s vremenom samo raste, i dalje traje – ističe kroz smijeh Mari. Kad boravi u Gradu, najdraže joj je poći do Porporele u večernjim satima i dru­žiti se s mačkama.
— Obožavam ih. Tako su prijateljski nastrojene i vole se maziti – nagla­sila je. Osim što voli upoznavati nove ljude, i družiti se s mačkama, obožava piti kavu i sa starim prijateljima. To joj je i jedna od dražih rečenica na hrvat­skom: ‘Idemo piti kavu’.
— Ali postoji još jedna riječ koju volim, a to je ‘polako’. Ja sam iz Japana i nemamo taj koncept. Želim promo­virati taj koncept života u Japanu. Tako da mogu doći ovdje i uživati. To sve čini život bogatijim – rekla je kroz smijeh i dodala da je ipak naučila neke psovke.
— Mi ih u Japanu skoro nemamo. Možda ih postoji mali broj, ali nemamo ovako raznolik jezik kao što je vaš. Obo­žavam to – rekla je.

‘Došli su bez mene. Grozno’
Kao što smo već naveli, Mari itekako smatramo promotoricom Dubrovnika i Hrvatske. To velikim dijelom radi preko Facebook stranice ‘Tokyo Croa­tia Club’. Razlog zašto ju je pokrenula jest to što većina informacija o Dubrov­niku nije dostupna na japanskom jeziku, a njeni sunarodnjaci, ističe, i ne znaju baš engleski jezik. Na tome bi, kaže, trebali poraditi i naučiti ga kako bi se mogli bolje snaći, pogotovo u Dubrovniku.
— Na stranici sam počela prevo­diti zanimljive informacije na japan­ski jezik i to se ljudima svidjelo. Ljudi iz Japana, koji žive u Hrvatskoj, to su počeli primjećivati. Dosta njih sam i upoznala zahvaljujući ovoj stranici. Također, preko ove stranice promo­viramo razne hrvatske proizvode u Japanu – dodala je Mari, inače velika ljubiteljica hrvatskog vina. Pa je tako među ostalim pročitala brojnu lite­raturu o vinogradarstvu i vinarstvu u Hrvatskoj. Sve te informacije, kao i pojedina vina, predstavila je kroz videozapise za sve zainteresirane na spomenutoj Facebook stranici. Njene objave privukle su dosad brojne japan­ske državljane koji žele iskusiti sve što Hrvatska nudi. Jer, navodi dalje, možda većina Japanaca smatra da Hrvatska nije laka za samostalno puto­vanje. To želi promijeniti.
— Pokušavam ilustrirati Hrvatsku kao jedno mjesto na zemlji s kojim se državljani Japana mogu poistovjetiti te da postoje razne mogućnosti koje mogu vidjeti i probati. Nadam se da će biti više ljudi koji će biti zaintere­sirani i da žele kao ja iskusiti Hrvat­sku, na jedan individualan način. Svi oni mogu biti dobri promotori vaše zemlje. Ne da dođu u grupama autobu­som, izađu i fotografiraju Grad. To nije dobro za lokalnu zajednicu – istaknula je. Dodala je da su jednom prilikom njeni roditelji posjetili Lijepu našu.
— Došli su bez mene. Grozno! – kaže kroz smijeh. I nitko je za tu promociju ne plaća, sve to radi iz ljubavi. Htjela bi se više upustiti u navedeno, no, kako kaže, ima ozbiljan posao u američkoj tech kompaniji. Naime, radi kao kor­porativna trenerica.

‘Ona je turist, neka plati’
Pitali smo je je li u Dubrovniku, uz sve lijepe stvari, ipak doživjela neke neugodnosti. Priznala je da ipak jest.
— Jednom sam pošla s lokalnim pri­jateljem u trgovinu. Moj prijatelj je platio i moje i njegovo. Žena koja radi na kasi, rekla je na hrvatskom: ‘Ona je turist, neka plati’. Moj prijatelj je bio ljut i o tome je govorio iduća tri dana. Takve stvari se mogu, nažalost, dogo­diti – dodala je. Također, primjećuje da se obnova povijesnih objekata, prema njenom mišljenju, radi s jeftinim materijalima.
— To, po meni, dugoročno zapravo smanjuje vrijednost povijesne jezgre. To je jednim dijelom tragedija. To je nešto što bih promijenila. Potrebno je održavati Grad živućim, a ne kao neki kao tematski, zabavni park. Inače će ostati samo lijepo mjesto, bez vrijed­nosti – ističe.

‘Ako vidite čudnu Japanku…’
Što više zna o Lijepoj našoj, sve joj se više sviđa te svaki put prilikom boravka pronalazi zanimljive lokacije.
— Smatram da trebam još više istra­živati vašu zemlju – dodala je. Za nju bi najbolje bilo da u budućnosti može živjeti pola godine u Hrvatskoj, a osta­lih pola u Japanu. ‘To bi bila najbolja kombinacija za mene’, rekla je kroz smije Mari koja je trenirala Muay Thai, ima i plavi belt u Jiu-jitsu, a svira i violu!
— Ako vidite čudnu Japanku da ide kroz Hrvatsku s violom na leđima, to sam ja – zaključila je simpatična Mari.