Novi Zeland ili Aotearoa u slobodnom prijevodu znači ‘zemlja dugog bijelog oblaka’ kako ga naziva autohtono stanovništvo Maori. Ako ikad poželite pobjeći od svega, imajte na umu da nas dijeli preko 18 tisuća kilometara udaljenosti, što ga čini najudaljenijom državom od Hrvatske na svijetu. Na odlazak u ovu otočnu državu, odlučio se mladi par, Dubrovkinja Sanja Marković i Riječanin Vedran Mijolović. Na Novi Zeland su se preselili u prosincu 2019. godine. Naime, Sanja, koja je završila magisterij marketinga na ‘University of Birmingham’ u Velikoj Britaniji te Vedran, stručni specijalist poduzetništva, oduvijek su maštali o dalekim zemljama. ‘Bacili’ su se na istraživanje i saznali za Working Holiday vizu za Novi Zeland kojom se svake godine pruži mogućnost sto državljana Hrvatske do 30. godine za rad i boravak u toj otočnoj državi. Prije svog odlaska živjeli su u Dubrovniku i radili na dubrovačkom aerodromu. Oboje su trenutno zaposleni u obiteljskoj tvrtki koje se bavi proizvodnjom zdrave hrane. Sanja radi u odjelu kvalitete proizvoda, dok Vedran radi u proizvodnom procesu. Žive u Aucklandu, gradu na 53 vulkana, koji, iako je višemilijunski grad, nema uobičajenu užurbanost takvih gradova i u kojem je u svakom trenutku moguće odšetati u jedan od mnogobrojnih parkova i biti u dodiru s iskonskom prirodom. Odlučili su nam ispričati svoju priču o životu u dalekoj zemlji.
Kivi – nadimak za Novozelanđane
Novi Zeland je posljednja veća plodna zemlja na planeti Zemlji naseljena ljudima. Pred oko sedamsto godina prvi naseljenici bili su Maori, moreplovci s pacifičkih otoka koji su sa svojim wakama, velikim kanuima prelazili velike udaljenosti Tihog oceana. Abel Tasman ga je otkrio 1642. i nazvao po pokrajini Zeeland u Nizozemskoj, ali je proteklo još 127 godina do Jamesa Cooka koji ga je cijelog obišao i ucrtao na karte. Tek nakon toga počinje veće useljavanje sa Starog kontinenta, većinom Britanaca. Tijekom cijelog 19. stoljeća događali su se oružani sukobi između bijelaca i Maora koji su završili s prevlasti bijelog stanovništva i preuzimanjem većine površina dotad u posjedu Maora.
Demokratskim procesima koji su se događali od sredine 20. stoljeća, posebno osamostaljivanjem od britanske krune, iako je i dalje formalno na čelu države kraljica Ujedinjenog Kraljevstva, država je dijelom obeštetila nasljednike prvih naseljenika i počela prihvaćati i promovirati maorsku kulturu kao dio kulturne baštine Novog Zelanda, posebno svjetski poznatim plesom Hakom. Maori su i dalje u prosjeku manje obrazovani, zarađuju manje i žive deset godina kraće od bijelaca. Svojim politikama u novije doba, Novi Zeland je postao jedna od zemalja koje su pravi primjer kako multikulturalnost funkcionira odlično. Na Novom Zelandu pojam kiwi ima više značenja. To su njihov nacionalni simbol ptica neletačica, nadimak za Novozelanđane i voće kojeg su nazvali po ptici kiviju. Novi Zeland je jedan od najvećih svjetskih proizvođača kivija te su čak uzgojili dvije nove sorte kivija, crveni i zlatni koji će sigurno u budućnosti doći na police naših supermarketa. Ekonomija je koncentrirana na izvoz, glavna grana je poljoprivreda sa izrazito razvijenim stočarstvom i agrikulturom. Razvijeno je i šumarstvo koje se radi potpuno planski gdje je nakon sječe obavezno pošumljavanje. Inače, trenutno nema opasnosti od Covid-a na Novom Zelandu jer nema lokalne transmisije. Granica je zatvorena za sve osobe koje nemaju njihovo državljanstvo. Za državljane je prilikom ulaska u zemlju obvezna karantena od 14 dana u nadziranim objektima. Obvezno je nošenje maske u javnom prijevozu u Aucklandu i letovima unutar države.
—Važno je istaknuti da su Covid testovi besplatni za sve osobe koje se nalaze na Novom Zelandu bez obzira na državljanstvo i zdravstveno osiguranje. Tijekom ožujka i travnja, Covid je u brojkama bio sličan sa brojem slučajeva u Hrvatskoj, no pravovremenom reakcijom vlasti, brzo su locirani izvori zaraze i testirani svi njihovi kontakti, te je lockdown trajao pet tjedana. Može se reći da je zatvaranjem granica Covid stavljen pod kontrolu te je tako Novi Zeland postao još atraktivnija, ali za većinu nedostupna destinacija. Dok se cijeli svijet bori sa Covidom, život na Novom Zelandu teče kao i prije pandemije – ističu Sanja i Vedran.
Na Novom Zelandu je sve jednostavno
Kada dolazite iz jedne od najljepših zemalja na svijetu teško vas je očarati, ističu naši sugovornici. Međutim, Novi Zeland to uspijeva sa svojom raznolikošću.
— Ova zemlja vam nudi sve, od beskrajnih zelenih pašnjaka, rajskih plaža, bezbrojnih vodopada, jezera, kristalno čistih rijeka, snijegom prekrivenih planina, tropskih šuma do zastrašujućih vulkana. Narod koji ovdje živi je izrazito pristojan i miran. Na Novom Zelandu je sve jednostavno. Papirologija se rješava instantno, ukoliko imate neke nedoumice, njihova vlada ima savršenu web stranicu na kojoj je sve objašnjeno. Ako vam nekim slučajem to nije dovoljno, možete ih nazvati na telefon gdje će vam sve lijepo objasniti i u slučaju da ne pričate engleski jezik, čak omogućiti i prevoditelja. Zakoni su tu da maksimalno olakšaju život stanovništvu, a državni aparat je tu da služi građanima – reći će nam ovaj mladi par. Na samom početku svog života na Novom Zelandu, shvatili su kako su je ova država, kao i Hrvatska sigurna te je život opušten. Kao najveću prednost navode to što su Novozelanđani aktivna nacija.
—Puno vremena provode u prirodi i puno su aktivniji od Hrvata. Svako slobodno vrijeme se koristi za obiteljski boravak u prirodi, bilo da se radi o bicikliranju, vodenim sportovima ili planinarenju. Kiviji su manje druželjubivi nego Hrvati te se većinom drže svog kruga obitelji. Promet se odvija na lijevoj strani ceste. Na početku je zvučalo nemoguće, a zapravo se lako čovjek privikne na sve pa tako i na ‘krivu’ stranu ceste. Velika razlika je i proslava raznih slavlja i događaja, poput Nove godine. Program počinje u popodnevnim satima te nakon što se pogleda vatromet u centru grada, slavlje je gotovo pet minuta nakon ponoći – navode naši sugovornici. Najviše im se svidjela priroda, kao i lakoća življenja te s tim i posljedična opuštenost stanovništva. Beskrajne su mogućnosti outdoor aktivnosti te izleta, a dobra stvar je i što nema opasnih kopnenih životinja.
—Kiviji su jako ponosan narod što pokazuju postavljanjem zastava ispred mnogih kuća te će upravo zbog svog mentaliteta uvijek odabrati domaći proizvod pored uvoznog. Iako prednosti ima stvarno mnogo, mentalitetom su Kiviji potpuno drukčiji od Hrvata, suzdržani su, fali im topline i emotivnosti pa iako se to u nekim stvarima dobro reflektira na društvo ipak nama, naviklima na naš mentalitet, ponekad zasmeta. Ovdje nema kolektivne euforije niti očajanja, život uvijek teče pravocrtno – reći će. Životni standard nažalost nije usporediv sa Hrvatskom.
—Na Novom Zelandu se i s minimalnom plaćom, trenutno otprilike 75 kuna po satu nakon poreza, može pristojno živjeti. O nekim višim plaćama je i bespredmetno raspravljati. Minimalna satnica na Novom Zelandu raste svake godine. Većina radnika radi 40 sati tjedno te imaju slobodan vikend, a plaća je tjedna ili dvotjedna. Kiviji, kad imaju nekog voća ili povrća viška, sasvim je normalno da ga izlože ispred kuće i prodaju bez da ih porezna služba gleda kao državne neprijatelje. Valja napomenuti da su vlasnici tvrtki ili menadžeri u slučaju velikih tvrtki prizemni, skromni i dostupni svim radnicima za razgovor – navodi mladi par. Cijene voća i povrća su značajno skuplje, ali s obzirom na njihov standard, sve dođe na isto. Zanimljivo je, kažu, kako Novi Zeland proizvodi voće i povrće koje je toliko skupo. Primjerice, jedna paprika dođe 5 kuna. Sve su druge cijene, ističu, iste ili malo jeftinije.
Put kroz Mordor
Ako ste ljubitelj nogometa poput Vedrana, vremenska razlika od čak 12 sati otežava gledanje utakmica. Na Novom Zelandu nema prevelike razlike između godišnjih doba, uvijek je umjereno, ali vrlo promjenjivo pa u svakom godišnjem dobu možete nositi od kratkih rukava do jakne u jednom danu. Sunce je na ovoj strani svijeta puno opasnije zbog blizine ozonske rupe, tako da vam nekad i krema sa zaštitnim faktorom 50, čak i u oblačnim danima ne može pomoći da ne izgorite.
—Novi Zeland je prepun rajskih plaža, ali nažalost na velikoj većini se ne može uživati onako kako smo mi navikli jer imaju prevelike valove i opasne struje – objašnjavaju. S pravom je ova država, naglašavaju uvijek visoko na listi najljepših svjetskih zemalja.
—Novi Zeland smo skoro cijeli proputovali i oduševljeni smo ljepotom, čistoćom, raznolikošću. Definitivno ga preporučujemo svima onima koji su u prilici da jednom u životu posjete ovu predivnu zemlju. Svaki slobodan trenutak smo koristili za istraživanje te smo napravili nekoliko road tripova od kojih bi izdvojili ostvarivanje našeg sna iznajmljivanjem kampera na mjesec dana i obilaženje cijelog Južnog otoka – kažu nam. Kajakirali su Milford Soundom koji se svojom monumentalnošću s pravom može nazvati svjetskim čudom. Šetali su Južnim Alpama u podnožju Mt. Cooka vječno okovanog ledom i ostali očarani mnogim ledenjačkim jezerima nerealno plavih boja koji okružuju planinu.
Promatrali su zvijezde u tamnom rezervatu neba, najvećem na južnoj polutci. Istraživali su predivni Queenstown koji nosi naziv avanturističkog centra svijeta. Prolazili su nebrojeno puno plaža na kojima su tražili poludraga kamenja koje često ocean zna izbaciti i nailazili na prirodna staništa pingvina, morskih lavova i tuljana. Vidjeli su arhitekturu Dunedina koji je građen po uzoru na Edinburgh i u njemu se popeli najstrmijom cestom svijeta. Vidjeli su u Tihom Oceanu neke od najvećih kitova čija se migratorna područja protežu duž obale Novog Zelanda. Svjedočili su snazi prirode u Christchurchu koji je i deset godina nakon razornog potresa veliko gradilište.
—Kao što smo opisali Južni otok, tako bi puno lijepih stvari imali za reći i o Sjevernom otoku, no ni knjiga nam nebi bila dovoljna za opisati sve svoje doživljaje Novog Zelanda – ističe Sanja i Vedran. Cijeli Novi Zeland izgleda kao filmska kulisa u kojoj je lako zamisliti hobite, vilenjake i čarobnjake.
—Oboje volimo filmove pa smo posjetili najpoznatije lokacije snimanja. Isplaninarili smo Tongariro ili puno poznatiji kao Mt. Doom, 19.4 kilometara dug put kroz Mordor. Dvoumili smo se oko posjeta Hobbitonu jer smo smatrali to zamkom za turiste, no na kraju smo se ipak odlučili i nismo požalili. Definitivno je na popisu stvari koje morate vidjeti na Novom Zelandu. Fascinantna je cijela priča o tome kako su se odlučili baš za to mjesto te kako je teklo snimanje filma. Zanimljiva činjenica je da u Hobbitonu postoje različite veličine kućica kako bi optičkom varkom napravili razliku u visini između hobita i Gandalfa – reći će naši sugovornici. Plan im je vratiti se u Hrvatsku na početak ljeta kako bi u ovoj godini doživjeli dva ljeta. Novi Zeland je na južnoj polutci pa su godišnja doba suprotna od hrvatskih.
—Ali, nikad se ne zna sa Covidom pa se ne bismo vraćali prije nego se popravi situacija u Europi. Jedva se čekamo vratiti i vidjeti svoju obitelj i prijatelje jer se samo jedno mjesto na svijetu zove dom – ističu Sanja i Vedran. Novi Zeland je za njih država koja se može uzeti za primjer mnogim drugim državama svijeta.
—Sve je ono što bi Hrvatska trebala biti s obzirom na Bogom dane prirodne resurse i puno bolji geografski položaj – naglašavaju.
POTOMOCI HRVATA
Bračna sreća s Maorkama
Upoznali su nekolicinu Hrvata, ali postoji i značajan broj ljudi s hrvatskim podrijetlom koji su asimilirani u novozelandsko društvo i moguće ih je prepoznati jedino po prezimenu. Većinom su to potomci Hrvata koji su prije Prvog Svjetskog rata odlazili trbuhom za kruhom, često završavajući na teškim fizičkim poslovima poput kopanja smole kauri drveta. Na krajnjem sjeveru upoznali su Maorku hrvatskog podrijetla koja im je ispričala da su skoro svi Hrvati koji su dolazili bili muškarci, većinom iz Dalmacije, a mnogi si nisu mogli priuštiti dovesti ženu iz Hrvatske pa su bračnu sreću pronašli s Maorkama.