Katedralna župa u Dubrovniku u sklopu priprema za proslavu tristote godišnjice sadašnje barokne katedrale organizirala je pohod župi Preko na otoku Ugljanu u kojoj je 1847. rođen dubrovački biskup dr. Josip Marčelić (1894. – 1928.) i gdje se nalazi njegov grob.
Predstavnici župe bili su članovi Mješovitoga katedralnog zbora, Bratstva Presvetog Sakramenta, Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća na čelu sa župnikom don Stankom Lasićem i katedralnim ispovjednikom don Ivanom Penavom, a pridružio im se i don Mirko Maslać u ime Dubrovačke biskupije.
U dvodnevnom programu Dubrovčani su pohodili župu Sv. Stošije u Biogradu gdje ih je župnik don Zdenko Milić upoznao s poviješću Biograda koji je nekada bio biskupija i sadašnjim stanjem dviju župa u gradu u kojem djeluju i sestre Milosrdnice.
Slijedila je vožnja trajektom na otok Pašman i pohod znamenitom benediktinskom samostanu Ćokovcu na uzvisini iznad Tkona u kojem šestorica redovnika žive i djeluju po geslu „Moli i radi“. Samostan je šezdesetih godina obnovio dr. Martin Kirigin, poznati liturgičar i pisac, a o. Jozo Milanović nastavio je njegovo djelo i danas taj samostan, jedini u Hrvatskoj, nastavlja svjedoči tisućgodišnju benediktinsku karizmu i duhovnost u Hrvatskoj. Dubrovčani su nazočili molitvi časoslova šestoro redovnika te su tako imali priliku osjetiti ljepotu liturgijskoga pjevanja i pobožnosti. Otac Jozo, koji je bio dubrovački đak u Turističkoj školi prije teološkog studija, a kasnije profesor na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku, osjetio se među svojima i sažeto prikazao povijest samostana i program redovničkog života po Pravilu sv. Benedikta.
U Franjevačkom samostanu u Kraju Dubrovčani su zatekli novoizabranoga provincijala fra Andriju Bilokapića koji je Dubrovčane upoznao s bogatom sakralnom i duhovnom baštinom ovoga, toga starog koji je bosanskim franjevcima stoljećima služio kao polazište za misionarenje po Bosni. Samostan i danas prima skupine obitelji i mladih koji tu nalaze duhovnu okrepu spajajući plodove zemlje i neba u duhu sv. Franje.
Putovanje do Preka preko mosta koji otok Pašman spaja s Ugljanom bila je prilika za pogled na mala mjesta uz more i prekrasnu prirodu, kroz najnaseljenije ribarsko mjesto Kali, brzo je prošlo, a župnik don Mario Soljačić čekao je na cesti iznad Preka i goste poveo u župnu crkvu Gospe od Ružarija u kojoj je u 19 sati održan Molitveni susret uz grob biskupa dr. Josipa Marčelića. Nakon pozdrava domaćeg župnika uslijedila je skladba Pjevačkog zbora „Zdravo budi križu sveti“ kao podsjetnik na biskupovo geslo „U križu je spas“ a potom je don Stanko Lasić progovorio o liku i djelu biskupa Marčelića. Istaknuo je kako je biskup Marčelić kroz 34 godine upravljanja Dubrovačkom biskupijom ostavio duboke tragove koji su i danas vidljivi. Održao je odmah po dolasku Biskupijsku sinodu, punih 137 godina nakon prethodne, u kojoj je napravljen program pastoralnog rada. Napisao je pedeset okružnih pisama –
poslanica, osam puta pohodio sve župe Biskupije i za vrijeme tih pohoda ostajao u župi tri do pet dana i pritom se susretao sa svima od djece do staraca i bolesnika i po nekoliko sati ispovijedao u svakoj župi. I danas se u Dubrovačkom primorju pamti kako je biskupa kad je dolazio u sela i župe poseban predstavnik sela s konjem čekao na Rudinama odakle je biskup jašući dolazio uz zvonjavu zvona i svečani doček.
Biskup Marčelić bio je veliki graditelj i u njegovo vrijeme sagrađene su crkve u Smokvici, Račišću, Majkovima, Vitaljini, Brgatu, Osojniku, Dubi Pelješkoj i Trpnju.
Posebno se brinuo za svoju katedralu. S desne strane pri ulazu podigao je veliki oltar s jubilarnim križem. Obnovio je cijelu crkvu. Postavio je kipove na portalu: sv. Josipa i sv. Vlaha i deset kipova na krovu katedrale rad kipara i kamenoresca Marina Radice iz Korčule. Izvrsno je organizirao proslavu dvjestote godišnjice katedrale 1913. godine, obnovio glavni oltar i na zid iza oltara mramornim okvirima ugradio Tizianov poliptih Marijina Uznesenja, dao napraviti novu propovjedaonicu i kipove sv. Ane i sv. Katarine te oltarić s kipom sv. Antuna, a sva su djela Marina Radice.
Promicao je kulturni život i osnovao List Dubrovačke biskupije koji je u ono vrijeme bio najpoznatiji u cijeloj zemlji. Na karitativnom i humanitarnom području učinio je puno. Bio je predsjednik Javne dobrotvornosti koja je 1906. osnovala Pučku kuhinju i izdržavala Zaklonište sirota koje su vodile Službenice milosrđa. Dječje zaklonište osnovano 1894. biskup je podigao u Zavod u kojem su svi pitomci završavali zanate. Dubrovačko društvo sv. Vinka Paulskog pod naslovom „Stanak sv. Vlaha“ ustrojio je 1895. s posebnom svrhom da se njegovi članovi moralno i materijalno brinu za siromahe. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata biskup je bio predsjednik Crvenog križa.
No, najveće djelo biskupa Marčelića svakako je Družba Kćeri Milosrđa koju je zajedno s Marijom Petković iz Blata na Korčuli pomogao osnovati 1920. i dati joj temeljne upute i njezin rad pratiti s brižnom pastoralnom razboritošću. U osam godina do svoje smrti 1928. napisao je 45 pisama Mariji Petković, sada blaženici, koja odišu toplinom srca i bogatstvom duha već ostarjelog duhovnog pastira kojemu je Družba bila posebno na srcu. Marija Petković htjela je da se biskupa Marčelića službeno prizna utemeljiteljem Družbe Kćeri Milosrđa a Sveta Stolica, sigurno i po preporuci samog biskup, odlučila je nju proglasiti utemeljiteljicom Družbe i iznašla pravi izraz da je Družba nastala pod okriljem biskupa Marčelića.
Na molitvenom susretu u Preku 9. lipnja sudjelovao je i zadarski nadbiskup dr. Želimir Puljić koj je zaslužan što je 1994. godine, o stotoj godišnjici imenovanja Josipa Marčelića dubrovačkim biskupom, organizirao i dobro pripremio Znanstveni kolokvij u Dubrovniku.
Nakon što je Pjevački zbor otpjevao još dvije pjesme, a Ivana Lenert pročitala nekoliko pisama biskupa Marčelića Mariji Petković, nadbiskup Puljić zaključio je susret zahvalnim govorom i molitvom na biskupovu grobu koji se nalazi u velebnoj crkvi koju je on pomogao sagraditi i koja se sada u temeljito obnavlja. Program je završio pjesmom „Tebi pjevam“.
U nedjelju 10. lipnja Dubrovčani su u jutarnjim satima pohodili otočić sv. Pavla pustinjaka Školjić udaljen svega 80 metara od kopna s prekrasnim raslinjem i obnovljenim samostanom i crkvom koji vode franjevci trećoredci poznati pod imenom gljagoljaši, zaslužni promicatelji hrvatskoga jezika i nacionalnog identiteta koji su prema Dubrovčanima pokazali istinsku franjevačku gostoljubivost i ugostili desetak osoba. Gvardijan fra Božo Sučić Dubrovčanima je u crkvi progovorio o višestoljetnoj duhovnoj baštini otočića koja se sada nastavlja pružanjem usluga za duhovne vježbe manjim i većim skupinama.
Potom je u 10 sati u župnoj crkvi slavljena svečana Misa za pokojnog biskupa koju je predvodio don Stanko Lasić i održao prigodni govor, a Mješoviti pjevački zbor još jednom je oduševio punu crkvu vjernika i pjesmom zahvalio svom osnivatelju Zbora 1926. godine. Na Misi su koncelebrirali don Ivan i don Mirko te župnik don Mario, a četiri bratima u odorama Bratstva Presvetog Sakramenta služila su oko oltara.
Katedralna župa priredila je letak s programom i sa slikom biskupa Marčelića koji je podijeljen svim sudionicima uz prigodne darove župi i uz poziv da dođu u Dubrovnik na proslavu tristote godišnjice što su sa zahvalnošću prihvatili.
Objed u Franjevačkom samostanu sv. Jeronima u mjestu Ugljan koji od 1933. godine vode sestre Kćeri Milosrđa i koji je uređen za duhovne vježbe i odmor u prekrasnoj prirodi bio je vrhunac dvodnevnog programa i zahvalnost sestrama koje u našem Gradu i biskupiji predano služe a zadnjih dvanaest godina vode brigu o Katedrali.
Povratak u Dubrovnik preko Zadra i kratak posjet katedrali te Franjevačkom samostanu i susret s dosadašnjim provincijalom fra Josipom Soptom koji se vraća za župnika u Rožat bila je još jedna prilika da se Dubrovnik poveže sa Zadrom. Orgulje na morskoj obali pružile su divan i nezaboravan užitak.
Mještani Preka s pravom su ponosni na biskupa Marčelića što su i ovaj put pokazali, a Dubrovčani su ovim pohodom posvjedočili, kako ne zaboravljaju zaslužne ljude. A jedan od najzaslužnijih u posljednjih sto godina zasigurno je bio biskup Josip Marčelić. Gostoljubivost domaćina koji su Dubrovčane primili u svoje domove dugo će pamtiti svih pedeset sudionika ovog dvodnevnog pohoda najnaseljenijim otocima zadarskog arhipelaga Pašmanu i Ugljanu. Katedralna župa ovim je pohodom nastavila pjesmom i molitvom povezivati hrvatska mjesta, gradove i krajeve.
don Stanko Lasić