DUBROVČANI IZVAN GRADA Iz tjedna u tjedan donosimo priče i razgovore s našim sugrađanima koji su poslom, iz ljubavi ili zbog znatiželje, privremeno, a neki malo stalnije, odlučili Dubrovnik zamijeniti drugim gradom ili državom. Oni poznati, a i nešto manje poznati široj javnosti, naći će se u našoj rubrici i podijeliti svoj životni put.
Kohezijska politika je temeljna investicijska politika EU kojom se promiče i podržava ravnomjeran razvoj država članica i njihovih regija, a nedavno je usvojen Sporazum o partnerstvu RHi Europske komisije vrijedan 9 milijardi eura. Uskoro se očekuje i usvajanje Kohezijskih programa za Hrvatsku nakon čega slijede novi natječaji i novi projekti. Ovog ljeta je otvoren Pelješki most, najznačajniji infrastrukturni projekt koji spaja hrvatski i europski teritorij. Povezivanje Dubrovnika i juga Hrvatske s ostatkom zemlje i Europske unije bio je naš san koji je ostvaren uz veliku pomoć europskih sredstava. Tako da slobodno mogu reći da je moja inspiracija Hrvatska kao uspješna zemlja u korištenju sredstava Europske unije – za početak će nam reći naš ‘Dubrovčanin izvan Grada’, Hrvoje Butigan, koji trenutno radi kao diplomatski savjetnik za Kohezijsku politiku u Stalnom predstavništvu RH. Njegov rad većinom vremena, dodaje, odvija se u Vijeću Europske unije.
Dugo ste u Bruxellesu. Koliko je život različit u odnosu na onaj dubrovački? Ritam života, svakodnevica, ponuda… Dosta je naših ljudi gore.
U Bruxellesu sam već skoro 10 godina, od godine ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Život i radna okolina su potpuno drugačiji od dubrovačkog načina života. S obzirom da je Bruxelles postao, figurativno rečeno, naš drugi glavni grad, veliki broj Hrvata je došao raditi u europske institucije, ali i u privatni sektor jer većina međunarodnih tvrtki ima ovdje sjedište. Bruxelles je multikulturalni grad koji ima cjelogodišnji kulturno-umjetnički program s gastroponudom cijelog svijeta, a čokolada, vafli i pivo su na prvom mjestu. Vjerni sam navijač Hrvatske nogometne reprezentacije pa kad god je neka utakmica u blizini rado pođem s društvom.
Često u svoj briselski dom ‘ubacite’ Dubrovnik, koji sam po sebi i jest jedna od prvih asocijacija na Hrvatsku. Kako Belgijanci, no i druge članice EU, doživljavaju naš grad?
Nema osobe koja nije čula za Dubrovnik, koji je prepoznat kao hrvatski turistički brend te ga stranci uvijek rado posjećuju. Belgijanci, kao i ostali državljani EU se često raspituju o Dubrovniku i Hrvatskoj te uvijek traže najbolje preporuke. Dok sam radio kao predstavnik ureda Dubrovačko-neretvanske županije u Bruxellesu i u suradnji s regionalnom razvojnom agencijom Dunea, organizirali smo jako puno događanja i konferencija uz promociju uspješnih EU projekata te turističke i eno-gastronomske ponude županije.
Privatno, koliko je predsjedavanje RH Vijećem EU prvom polovicom 2020. godine bilo izazovno za Vas? Cijeli svijet našao se u nezavidnoj situaciji?
Tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU sudjelovao sam kao član Kohezijskog tima u pregovorima za Kohezijski paket za financijsko razdoblje od 2021. do 2027., vrijedan preko 300 milijardi eura i to je bilo jako izazovno vrijeme. Nažalost usred našeg predsjedanja Vijećem EU svijet je pogodila pandemija Covid-19 te smo se, između ostalog, posvetili tome da se sva neiskorištena sredstva iz fondova Kohezijske politike mogu mobilizirati kako bi se ublažili učinci javnozdravstvene krize na gospodarstva i društva diljem EU. Hrvatska je postala prva država koja je, stjecajem okolnosti, osmislila i u funkciju stavila virtualno predsjedanje Vijećem EU. Estonija je kao predsjedavajuća kao prioritet imala digitalizaciju, ali ju je Hrvatska provela u djelo.
Vratimo se u Dubrovnik… Koliko često stignete doći doma i kako izgledaju Vaši dubrovački momenti?
Doma dođem kad god uhvatim malo više slobodnog vremena, a većinom su to ljetni i božićni praznici kada je i Grad poprilično živ. Ne mogu izdvojiti neko posebno mjesto, ali drago mi je vidjeti kada se otvori nešto novo u Gradu. Mislim da mi je, kao i većini Dubrovčana, najdraže Badnje jutro u Gradu uz tradicionalnu kolendu, a ljeti se Pilarska noć ne propušta. Uvijek se rado vraćam u Grad jer mi nedostaju druženja s obitelji i prijateljima.
U rubrici ‘Dubrovčani izvan Grada’ često pitamo sugovornike gdje su se rodili, odnosno u kojem dijelu Grada su živjeli i kakvo je bilo njihovo djetinjstvo, škola, putovanje…
Ja sam dijete Mokošice. S obzirom da nismo imali društvenih sadržaja, bili smo primorani biti kreativni i osmišljavati svoje slobodno vrijeme. Drago mi je da sam živio i u vremenu kada nismo bili ovisni o mobitelima i laptopima te smo više vremena provodili vani s prijateljima. Moja prva putovanja su krenula s folklornim ansamblom Linđo gdje sam proveo pet godina. Nakon srednje škole išao sam studirati Turizam i menadžment u Opatiju. Moj europski put je započeo stažiranjem u Europskom parlamentu, potom radom u predstavništvu Dubrovačko-neretvanske županije u Bruxellesu te na kraju radom u Stalnom predstavništvu RH pri EU. Kao dijete doživio sam ratna stradanja Dubrovnika. Uvijek kolegama i prijateljima strancima objašnjavam moj životni put od rata i izbjeglištva do diplomacije. Mogao bih jednog dana i knjigu napisati o tome.
Vi ste i prvi ‘europski’ festanjuo. Možete li se prisjetiti tih emocija? Ipak je Festa neodvojiv, poseban dio bivanja Dubrovčaninom. Pravi identitet Grada.
Jako sam ponosan na činjenicu da smo uz suradnju Ureda Dubrovačko-neretvanske županije, Matice hrvatske, Hrvatske turističke zajednice i Veleposlanstva RH organizirali prvu Festu svetoga Vlaha u Bruxellesu ispred katedrale Sv. Mihaela i Gudule još 2014. godine. Bilo mi je drago biti i prvi ‘europski’ festanjuo, a imali smo i prve ‘festanjulke’ u Bruxellesu. Uz moj odgovor najbolje ide poznata rečenica ‘svi povijesni gradovi imaju svog Parca, samo sveti Vlaho ima svoj Grad’, a organizacija Feste u Bruxellesu je privilegija koja nas obvezuje njegovati i prenositi naše tradicije i običaje. S obzirom da zbog pandemije nismo imali Festu već dvije godine, nadam se da ćemo iduću uspjeti organizirati.
Kada promišljate budućnost, vidite li sebe u Dubrovniku ili…
Kad završi moja misija u Bruxellesu, volio bih se vratiti jednog dana u Grad. Pitanje je samo vremena.