Aktualno

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Đuro Grbić: Ništa me ne može zaustaviti da sam za Festu u Gradu

Kroz cijelo svoje djetinjstvo, sanjao sam o životu u Kanadi. Na tu moju želju, dijelom je utjecala i obitelj. Naime, moji baba i đedo odlučili su 1963. godine potražiti bolji život u Kanadi. Došli su tamo sa starijim sinom, dok je moja majka rođena u Torontu. Tamo su proveli 14. godina svoga života. Odlučili su se vratiti u Dubrovnik krajem 70-ih godina. Nedugo nakon toga, mamin stariji brat se opet vratio u Kanadu. Vazda se u mene doma moglo čuti: ‘Zove dundo iz Kanade’. U meni se već tada stvorio veliki interes, a koji je bio posebno pojačan nakon prvog posjeta toj zemlji dok sam još išao u osnovnu školu. Proveli smo tamo dvadesetak dana. Vladala je tada božićna idila – sve je bilo puno snijega, a kuće predivno okićene. Bio je to pravi filmski trenutak! Već sam u srednjoj školi počeo ozbiljno razmišljati o selidbi. Čekao sam pravi trenutak. On se dogodio kad sam navršio 20 godina. Najavio sam dolazak dundu na neodređeno vrijeme. Njegove riječi su bile: ‘Dođi i probaj’. To je bilo prije šest godina. Sve ostalo je povijest… – priča nam naš sugrađanin Đuro Grbić o trenucima kad je odlučio napraviti veliku promjenu u životu te se 2016. godine odseliti u ‘bijeli svijet’. U daleku Kanadu. Vodila ga je volja i želja za radom, osamostaljenjem i većom životnom odgovornošću. Sada, nakon toliko godina, ponosno može reći kako je ostvario većinu toga što je zacrtao. Vrijedan i ambiciozan mladić kroz cijelo to razdoblje nije zaboravio svoj kraj i korijene. Svaku zimu dođe doma i provede barem dva do tri mjeseca. Božić i Festa sv. Vlaha, blagdani su koje želi i nastoji provesti u krugu obitelji. Ipak mu je ona na prvom mjestu. Pa onda dolaze prijatelji i sve ostalo što ga veže za njegov Dubrovnik, i za njegovu Župu dubrovačku.

Najbrže rastući grad
Ljepota prirode u Kanadi i dalje ga ostavlja bez riječi, a posebno je iznenađen ljubaznošću ljudi, pogotovo u manjim središtima. Inače, početak novog životnog razdoblja proveo je s dundom u malom gradu, na farmi, a nedugo nakon toga seli se u predgrađe užurbanog Toronta gdje je već pet godina. Živi u gradu Mississauga koji pripada području ‘Great Toronto Area’ (GTA) te broji 7 milijuna ljudi. Samo u centru grada, ‘downtownu’, nalazi se 3 milijuna ljudi. Njegov posao većinu je vremena vezan upravo za ovo područje. Naime, Grbić djeluje u građevinskoj tvrtki, jednoj od najvećih koja se bavi gipsom u Torontu.
—Radimo na projektima izgradnje velikih zgrada u Torontu. To je najbrže rastući grad u Sjevernoj Americi. U svakom trenutku po gradu bude i po 80 kranova, što znači kako se svake godine napravi više od 30 novih zgrada. Skoro svaki radni dan provodim na velikim visinama, i do 300 metara u zraku. Radio sam na zgradama koje imaju 80 katova, a neke u ‘downtownu’ znaju dosegnuti i do 90 katova – rekao je. Rad na gradilištu zna biti težak, pogotovo tijekom zimskog razdoblja na izrazito niskim temperaturama. Zbog toga ni ne čudi da zimsko razdoblje voli provesti doma. Osim što je to dio godine u kojem se odvijaju za njega bitni blagdani, zime u Gradu su izuzetno blaže.


— Mogu sebi priuštiti dulji godišnji odmor koji iskoristim za odlazak doma kako bih izbjegao dugu zimu (smijeh)! Prvi put kad sam došao u Kanadu, nikad neću zaboraviti da je trajala sve do petog mjeseca. To su bile toliko velike klimatske razlike u usporedbi s našim područjem tako da je to bio veliki šok za organizam. Ni nakon toliko godina, nisam se u potpunosti naviknuo. Rad u građevini zna biti baš težak. Temperatura se spusti i do -50 Celzijevih stupnjeva, a najniža temperatura na kojoj sam radio bila je -40 Celzijevih stupnjeva! Shvatio sam da ni ne želim ići na posao ako je temperatura ispod -37 Celzijevih stupnjeva. Zvuči nevjerojatno, ali tako je. U ta dva mjeseca, što provedem doma, napunim baterije kako bih mogao ostalih deset mjeseci biti u Kanadi.

O Festi
Grbić posvećuje veliku pažnju tradiciji i običajima, a Festa sv. Vlaha ima posebno mjesto u njegovom srcu.
—U Kanadu sam došao u jesen 2016. te sam propustio Festu u idućoj godini. Bilo mi je stvarno teško što nisam mogao doći, no morao sam se snaći i prilagoditi u novoj zemlji. No, ništa me više nije moglo zaustaviti da svaku sljedeću Festu budem u Gradu. Inače, već više od deset godina se oblačim za Festu. Kad dođe taj dan, treba sve biti po protokolu. Mater ludi mjesec dana prije sv. Vlaha. Zna da će tada proći sto ljudi kroz kuću! – govori nam kroz smijeh. Veliki dio svog života proveo je u folkloru te je sa svojih 17 godina postao i voditeljem KUD-a Marko Marojica.
—Za folklor sam vezan od osnovne škole, kad sam počeo balat. KUD sam vodio četiri godine. Mogu reći da je to razdoblje ostavilo veliki trag na mene. I izgradilo me kao čovjeka. Vidio sam što znači imati obveze, ići na probe, voditi skupinu ljudi. Tradiciju izuzetno cijenim. No, dosta je zanemarena zbog čega je pokušavam na razne načine održavati. Kroz godine djelovanja u folkloru, stupio sam u kontakt s vrijednim ljudima s kojima radim na obnovi župske nošnje, ne samo muške, već i ženske. Za mene ona predstavlja veliko bogatstvo.

Život na dva kontinenta
Iako će reći kako mu je dobro i kako se snašao, priznaje kako ne vidi sebe u Kanadi. Njegova budućnost je doma.
—Dosta sam toga naučio i iskusio u Kanadi. Meni je ona zanimljiva jer je izazovna. A, ja sam osoba koja voli izazove. Uvijek volim ispred sebe postaviti ciljeve. Kad sam došao, htio sam odgovornost, osamostaljenje i dobar posao. Sve sam izgradio, uz puno truda i rada, i ponosan sam. Zadovoljan sam svojim životnim putem. Našao sam jedan sklad koji mi trenutno odgovara. No, ne znači da će tako biti zauvijek. Sam život na dva kontinenta može biti iscrpljujuć. Nadam se da ću se kroz nekoliko godina vratiti u Dubrovnik – istaknuo je. Smatra da svatko, tko se želi otisnuti u svijet, može to i napraviti.
—Nisam ni ja znao što će me čekati s mojih 20 godina kad sam se odselio. Tad sam bio dijete. Sada, šest godina nakon, mogu reći za sebe da sam odrastao čovjek. Život u Kanadi me izgradio kao osobu!

ODMOR U KANADI
Nema do mora
—Kad sam stigao u Kanadu, tek tada sam shvatio što sve imamo u Gradu i počeo sam to sve 
više cijeniti. Najbliža plaža mi je 166 kilometara u jednom smjeru. I to na jezeru. Ja 
trebam uzeti dva cijela dana kako bih tamo pošao. Doma mi je plaža nedaleko od kuće! 
Tijekom ljeta Kanađani dosta idu na kampiranje, pogotovo u sjeverni dio Toronta koji je 
prelijep i prepun kuća za odmor i jezera. Opet, ništa se ne može usporediti s morem – 
rekao je Grbić.

Objavljeno u tiskanom izdanju 27. travnja 2022.

Pročitajte još

ISTRAŽILI SMO Koliko gradske tvrtke troše goriva na službene automobile?

Mia Njavro Banić

‘ZLATNE RUKE’ Meštru Hendiću uručeno najveće priznanje Hrvatske obrtničke komore

Dulist

OD PONEDJELJKA Libertas pojačava broj polazaka autobusa za Župu i Konavle

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija