Panike nema, raspoloženje je dobro uz uobičajenu zezanciju. Brodska profesionalnost i ozbiljnost su na najvišem stupnju odgovornosti i ozbiljnosti situacije. Informacija imamo jako puno, a kodeks ponašanja nam je jasan i siguran i toga se drže svi članovi posade.
Čuvamo se, budite sigurni – maksimalno – a je li to dovoljno vidjet ćemo ako Bog da koncem ožujka jer do tad bi trebali partit iz Kine i proći onih magičnih 14 dana karantene – započeo je priču Ivo Mašković, zapovjednik M.V. Anti Topić kojeg smo kontaktirali u petak nakon što je na društvenim mrežama objavio fotografije kojima je dao do znanja da se nalazi u središtu epidemije koronovirusa, u Kini. Omiljeni dubrovački kapetan 20. siječnja uplovio je u luku Ningbo – Zhoushan u provinciji Zhejiang na istočnoj obali Kineskog mora. Na brodu je uz dubrovačkog zapovjednika još 20 članova posade i svi su Hrvati. Osam ih je iz Dubrovnika, petoro iz Zadra, četvoro iz Rijeke, dva su pomorca s Pelješca te jedan iz BiH. S teretom – ječmom, doplovili su u Kinu iz australske luke Melbourne.
Napetost pred dolazak u Ningbou
– Na putu od 20 dana iz Melbournea do Ningboa sam s posadom u detalje razradio naš dolazak u koronovirusom zaraženu Kinu. U Australiji smo se opskrbili sa svim potrebnim zaštitnim materijalom, od maski, skafandera, zaštitnih očala, dezinfekcijskog gela za pranje ruku za svakog člana posade.
Najvažnije je bilo da svi skupa shvatimo ozbiljno situaciju u kojoj smo se našli. Što smo se više približavali Ningbou napetost iščekivanja je jačala. De facto čekali smo da što prije dođemo i da, što je moguće prije pođemo – istaknuo je kapetan Mašković, koji se u svom 47 godina dugom pomorskom stažu susreo s ebolom na obalama zapadne Afrike, pripremao se za napade pirata, a sad se na brodu nosi s opasnosti koja se krije iza virusa Covid-19. Mašković nam je opisao u kakvim uvjetima žive, kako teče uobičajeni dan na brodu, ali i kakav je svakodnevni kontakt s Kinezima.
Izmjerili su nam temperaturu, ali i mi njima
– Piloti su bili vrlo profesionalni i zaštićeni kako je predviđeno za ovakve situacije. Brod smo u potpunosti zaštitili. Zatvorili smo sve osim jedne, prostorije koju smo odredili da ćemo u nju primati ljude koji nam moraju doći na brod. Odmah pri pristajanju ušli su agenti karantene (Quarantine Officers). Prvo su izmjerili temperaturu svakom članu posade, a bogami i mi njima! Zatim su pregledali dokumentaciju kako bi utvrdili gdje se svaki član posade ukrcao i naše Health deklaracije – priča nam kapetan Mašković. Procedura pregleda broda nastavila se u kuhinji. Zanimalo ih je gdje su nabavili meso, ribu, vodu za piće, što je agentima, objašnjava, uobičajeni dio posla, bez obzira na novonastalo stanje s koronavirusom.
– Svi skupa su super, smanjili su maksimalno broj ljudi koji nam dolaze na brod zbog svakodnevnog posla. Profesionalni su u svakom pogledu i svi su obučeni po propisu, sa zaštitnim maskama, očalama i rukavicama. Nikakva se panika kod njih ne osjeća, rade svoj posao, a ne vjerujem da ima panike i među njima. Što se događa na kopnu mi ne možemo ni znati, ni vidjeti. Gledamo televiziju, tamo puno govore o virusu doduše mi ‘razumijemo’ samo ono što prikažu ‘slikovno’. Ostalo ne razumijemo, pogotovo jer im je svako slovo ili konj ili drvo – našalio se dubrovački zapovjednik. Iz onoga što je uspio zaključiti iz kontakta s ljudima koji dolaze na brod, život u Ningbou funkcionira prilično normalno.
Minimalni doticaji s vanjskim svijetom
– Kinezi su radišan i discipliniran narod, prijateljski su raspoloženi i žele posao obaviti što je prije moguće. Ono što mogu reći iz iskustva, u ovoj je situaciji papirnati dio posla sveden na minimum kako bi smanjili dolaske na brod.
A kakva je situacija među posadom, kako oni proživljavaju pritisak i prijetnju koja se možda, s kopna, može uvući na brod?
– Ne krećemo se u nikakvoj gužvi medu Kinezima! Posadi je najvažnije da nemaju gotovo nikakvog doticaja s vanjskim svijetom ili da su ti kontakti svedeni na nužni minimum. S njima su u kontaktu samo pojedini članovi posade uključujući mene kao zapovjednika. To je i normalno jer svi traže kapetanov potpis i pečat na svakom papiru – priča dubrovački zapovjednik broda te naglašava kako sigurno polovica od svih članova posade neće uopće biti u kontaktu s ljudima iz vanjskog svijeta. Ujedno, Mašković, ističe kako su u stalnoj vezi s kompanijom od kojih primaju najnovije informacije i upozorenja što se događa u lukama koje su im u planu plovidbe. Informacije dobivaju, također, i od agenata u portima kao i upute od WHO (World Health Organization).
– Informacije imamo, protokole znamo i samo se treba uspješno obraniti, a to možemo samo poštivanjem svih pravila ponašanja i higijene iznad svega. Prvenstveno mislim na obavezno pranje ruku kad god se nešto dira što je bilo u doticaju s vanjskim svijetom. Dokumente koje dobivam iz vanka i ostaju na brodu odlažem u plastične futrole. Hrane i vode imamo dovoljno za tri mjeseca, opskrbili smo se dobro u Australiji da izbjegnemo Kinu za bilo koju nabavku. Mislim da će se mnogi brodovi naći u škripcu u novonastaloj situaciji što se nabavke tiče pa će jednostavno će morati uzet namirnice iz vanka – govori kapetan Mašković. Kina je i njemu zbog povoljnih cijena, prije ovog, bila dobro odredište za nabavu svih potrepština i opskrbu broda. Danas to više nije opcija. A kad će doma, u Grad, zanimalo nas je?
Sve je blokirano, smjene posade su veliki problem
– Doma ćemo se vratiti kad nam završi ugovor, radi ovoga se neću iskrcat’! Bio sam i u zapadnoj Africi u najgorem jeku ebole. Tri mjeseca ponavljam – ako su posade dobro educirane i paze strogo na režim ponašanja, ne smije biti problema. Što se organizacije luka tiče za sada imam same pohvale. Savjesni su i paze na brod da nas maksimalno zaštite. Smanjili su broj ljudi koji dolaze na brod, nisu arogantni i frustrirani kad im mjerimo temperaturu i vodimo evidenciju tko nam sve dolazi i kad odlazi s broda. Ma i inače je praksa i regula da se vodi računa tko ulazi i kad napušta brod. I ovo je moje iskustvo, a ne znam kako je mojim drugim dragim kolegama na ostalim brodovima. Smjene posada su priča za sebe. Tu je pak sve blokirano, nastale su gužve u mnogim kompanijama i ne samo u Kini nego i u mnogim zemljama u okruženju. Koliko imam informaciju kompanije su zabranile smjenu za posade koje dolaze iz kineskih luka.
I nisu iskrcaji i smjene jedini problem. Mašković priznaje kako su sada puno više na oprezu u nekim normalnim i uobičajenim situacijama koje prate pomorce.
– Ne daj Bože da kome zatreba doktor ili zubar. To je sve blokirano, jedino se postupa u hitnim situacijama. Jedan od mojih apela posadi bio je da paze na sebe koliko god mogu da se kome što nepredviđeno ne dogodi. Samo da napomenem da smo mi u osam dana s + 35 došli na temperaturu od 5 stupnjeva Celzijusa. Kod tako naglih promjena moguće su prehlade, gripa, febra tako da prostora za brigu ima koliko hoćeš – priča nam zapovjednik Mašković koji nakon Ningbo – Zhoushana mora još iskrcavati i u Qingdaou, nakon čega s ‘Antom Topićem’ napuštaju Kinu.
Molimo Boga i svetog Vlaha
– Nadamo se i molimo Boga i svetom Vlahu i svim svecima božjim da ćemo se izvući iz Kine bezbolno. Koliko sam ja uspio vidjeti brod je dosta dobro zaštićen. I sami Kinezi ga štite jer mu prilaze samo oni kojima je to poslom neophodno. Nemamo informaciju da je bilo slučajeva da su se članovi posade nekog brodova zarazili, a ako je i bilo čega onda je to rijetkost. Morate znati da se jedan ogroman broj brodova nalazi u Kini i naših je ljudi puno na tim brodovima. Možda ne kao na M.V. Anti Topiću gdje smo svi Hrvati. Zato, šaljem lijepi pozdrav svima doma, a doma je tamo gdje se netko sjeti da te nema – našalio se kapetan Mašković te za kraj još jednom poručio:
– Dobro smo, a ne trebam napominjati svi se čujemo s našima doma svaki dan po više puta, internet je tu, komunikacija ide. Idemo dalje, navegat se mora, kroz bunace, fortunale i nevolje barjak svetog Vlaha se vije, Dubrovnik plovi!