Kad se spomene Festa sv. Vlaha prvo pitanje je: Tko su ove godine festanjuli? Tako od milja Dubrovčani zovu priređivače, organizatore Feste Sv. Vlaha.
Upravo njima poznati dubrovački gospar Dubravko Kovačević posvetio je monografiju čije stranice trenutno ispisuje i s čijim je radom počeo prije tri godine. Koji je bio motiv za započeti pisati monografiju o festanjulima? – pitamo ga.
– Dubrovačke novine ‘Narodna svijest’ iz 1925. g., pod naslovom ‘Serija festanjula svečanosti sv. Vlaha od 1874 do 1925’ poziva festanjule i Dubrovčane da upotpune seriju festanjula kroz to razdoblje od pedeset i jednu godinu. Tako navodi: ‘To će biti jedna uspomena svakom Dubrovčaninu osobito mila. Dobro bi bilo, da svaki festanjuo ukratko opiše svečanost sv. Vlaha one godine: kakvo je bilo vrijeme, koliko je bilo barjaka, i sve važnije događaje. Tako bismo dobili povijest o proslavi svečanosti. Trebalo bi pak ići još i natrag i potražiti prve festanjule, a u arhivu naći će se kako se je ova svečanost slavila u staro doba. Nadamo se, da će ovo biti poticaj mnogima da se late tog posla, a naš list bit će im u tom na raspoloženju.’ – citirajući to, Kovačević pojašnjava kako je krenuo s ovim zahtjevnim, ali ispunjavajućim poslom.
Pred njim na stolu je monografija, uredno složena, čeka svoj završetak i izlazak ‘na svjetlo dana’. Dodaje još i to kako je jedan od osnovnh motiva za početak pisanja činjenica kako je i sam bio sudionik obavljanja časne službe festanjula svečanosti Feste Sv. Vlaha.
Prvi pisani trag o festanjulima
– Zavolio sam Festu, i odlučio se latiti tog posla o kome su pisale dubrovačke novine dvadesetih godina prošlog stoljeća. Posao se sastojao od prikupljanja zapisa proteklih Festa kao i upotpunjavanja serije festanjula s njihovim životopisima, od prvih pisanih tragova do danas, sve kako se ne bi zaboravila ova tisućljetna tradicija štovanja nebeskog zaštitnika Sv. Vlaha u svim njenim segmentima u Dubrovniku – reći će Kovačević.
– Godine 1874. imamo prvi pisani trag o festanjulima. Te godine su festanjuli bili hrvatski povjesničar Antonijo Vučetić i Jozo plemić Rešetar iz obitelji Rešetara, kojem je otac bio poglavar dubrovačkog kotara i u to doba živio je sa svojom obitelji u Dvoru. Njegovi sinovi Jozo i Božo bili su tih prvih godina festanjuli. Zanimljivo je dodati kako je i ta obitelj donijela prve jaslice u Dubrovnik, koje su po smrti Rešetara darovane Dominikanskom samostanu – dodaje i ovu zgodu Kovačević.
– Sebi sam zadao zadatak da nađem opis Feste i imao sam sreću da su te godine Festu opisali sami festanjuli! Opisana je ‘iznutra’, a ne sa strane. Pa sam krenuo naći i napisat’ nešto o njima, što su bili po zanimanju, koje su škole završili, čime su se bavili, o njihovim obiteljima… Znate, svaki festanjul je ustvari jedan biser. Sve je čovjek, on je osnova svega, i Festa i običaja.
Na pitanje odakle ‘skuplja’ podatke, Kovačević ističe Nenada Vekarića, Nika Kapetanića, potom Državni arhiv, dun Đivanovića, Josipa Bersu…
– Kada tražim podatke, obilazim knjižnicu, Državni arhiv, crkvene arhive, slične stvari. Svaki dan navratim! – kaže i dodaje jednu nesretnu okolnost pisanja djela koja za tematiku imaju Festu, Grad i Svetoga Vlaha. Piše se i govori krivo, tužno napominje Kovačević, te se tako u mnogim knjigama može naći mnoštvo ili nepotpunih ili potpuno izokrenutih podataka.
– Moram biti malo kritičan prema tomu. U nekim knjigama, gdje se govori o festanjulima, napominje se kako su prvi festanjuli, iz 1874. kapetan Jozo Rešetar i zanatlija Antun Vučetić. To naravno nije točno, to je samo prepisano pod pretpostavkom da su i tada festanjuli bili kapetan i zanatlija. Međutim, to kroz povijest nije bilo tako! Tek je u posljednjem razdoblju povijesti Festa ‘kombinacija’ kapetan i obrtnik. A prije su bili i Dubrovčani drugih zanimanja, najviše pravnici i trgovci, ta cijenjena zanimanja, a radilo se i o poznatim dubrovačkim obiteljima koje su sudjelovale u Festi kao takve, te i pomagali financijski Festu. Uz to, bili su visokoobrazovani i Festa im je značila puno u životu – napominje Kovačević.
Želim pisati stvari kakve su zaista bile
– E baš iz tih razloga krenuo sam sam pisati knjigu! Želim da se stvari napišu onako kakve su zaista bile, naravno koristeći se izvorima i dokumentima iz arhiva. Ne koristim novije knjige, jer su zapravo, često pune grešaka. To znači da zapravo imam puno posla, jer za jednu stranicu monografije moram iščitati puno više stranica – kaže i dodaje kako radi gotovo svakodnevno, a dubrovački ‘profesionalci’, kako naziva povjesničare, rekli su mu kako rad na monografiji iziskuje i pet godina rada.
– Tješim se time da ću doći do kraja, za sada sam obradio povijest – ako govorimo o prvim festanjulima koji su zabilježeni od 1874. do danas, to je razdoblje Festa od 140 godina, odnosno bilo je 140 Festa kroz to razdoblje i tu su bile uključene 232 dubrovačke obitelji. Došao sam do posljednjih 1 posto podataka o festanjulima. Htio sam uz opis festanjula, upotpuniti monografiju s opisom Festa, jer festanjul je organizator Feste kroz povijest, svjetovnjak, onda je bolja cjelina i bogatiji sadržaj za monografiju. Svaka Festa ima svoje djelove, od trodnevnice, otvorenja Feste, procesije, procesije Goricom. Tu treba naći sve sudionike tih dijelova Feste. Koji je svećenik održao trodnevnicu, koji je otvorio Festu, tko je vodio Festu, i tko je vodio na Gorici. To je velik posao, a festanjuli su jako zanimljivi ljudi i sve obitelji željno čekaju da izađe ta monografija, jer su usko povezani s Festom i mnogi od njih su bili sudionici – očevi, noni, prađedovi bili su im također festanjuli – zaključuje Kovačević.