Hrvatski zavod za javno zdravstvo 2. studenog objavio je Objedinjene revidirane preporuke o prioritetima za testiranje na SARS-CoV-2, postupanju s kontaktima, završetku izolacije i samoizolacije.
Izmjene u odnosu na ranije verzije:
-dodani su uvjeti za primjenu brzih antigenskih testova
-pojašnjeno je koga se smatra vjerojatnim COVID-19 bolesnikom bez testiranja
Brzi antigenski testovi mogu se koristiti za dijagnostiku kod simptomatskih osoba u prvih pet dana bolesti. Ako je brzi antigenski test unutar pet dana od početka simptoma negativan, ili je prošlo više od pet dana od početka simptoma, bolesnika treba testirati PCR testom. Brzi antigenski testovi se zbog niže osjetljivosti u odnosu na PCR testove, ne koriste za isključivanje COVID-19. Negativni nalaz brzog antigenskog testa treba potvrditi PCR testom kako bi se isključio lažno negativni nalaz.
1. Postupak s bliskim kontaktima oboljelog od bolesti COVID-19
Radi smanjenja širenja infekcije svi bliski kontakti oboljelog upućuju se u zdravstveni nadzor u karanteni/samoizolaciji.
Bliske kontakte nije potrebno testirati ni na početku ni tijekom karantene/samoizolacije osim ako ne razviju simptome bolesti (ako kapaciteti dozvoljavaju) ili postoji epidemiološka indikacija.
Bliski kontakti* podliježu zdravstvenom nadzoru u karanteni/samoizolaciji u trajanju od 10 dana od zadnjeg bliskog kontakta sa zaraznom osobom.
Po završetku samoizolacije, pri povratku u uobičajene radne i ostale aktivnosti, osobito je važno pridržavati se mjera za sprječavanje infekcija (fizički razmak, higijena, nošenje maske), a u slučaju pojave bilo kakvih simptoma bolesti ostati kod kuće.
Ako su bolesnik i kontakti u zajedničkom kućanstvu bez mogućnosti izolacije bolesnika (npr. oboljelo dijete koje njeguju roditelji), kućni kontakti podliježu karanteni u trajanju od 10 dana od zadnjeg kontakta s oboljelom osobom. Ako su kontinuirano u bliskom kontaktu s bolesnikom, to podrazumijeva karantenu od 20 dana (10 dana trajanja zaraznosti bolesnika plus 10 dana karantene od posljednjeg dana zaraznosti bolesnika) od datuma obolijevanja bolesnika, pod uvjetom da bolesnik zadovolji uvjete za prekid izolacije nakon deset dana i da kontakti ne razviju simptome bolesti tijekom tog razdoblja.
Iznimno, na početku karantene/samoizolacije treba testirati bliske kontakte oboljelih od bolesti COVID- 19 ako su identificirani kao bliski kontakti tri ili više dana od izlaganja bolesniku i ako su u međuvremenu ostvarivali kontakt s vulnerabilnim skupinama (npr. pri radu u bolnici ili kod pružatelja socijalnih usluga smještaja i boravka za starije i teško bolesne odrasle osobe i osobe s invaliditetom). U tu svrhu koristi se PCR test.
Po završetku karantene nije potrebno testirati osobe ako ne razviju simptome (osim ako su imunokompromitirane, a u tu svrhu koristi se PCR test).
Imunokompromitirane osobe koje rade u zdravstvenim ustanovama i kod pružatelja socijalnih usluga smještaja i boravka za starije i teško bolesne odrasle osobe i osobe s invaliditetom, a koje tijekom samoizolacije nisu razvile nijedan simptom bolesti COVID-19 (asimptomatski tijekom samoizolacije), na svoje radno mjesto mogu se vratiti i prekinuti karantenu nakon provedenog testiranja 14. dana samoizolacije i zaprimanja jednog negativnog rezultata testiranja. U tu svrhu koristi se PCR test.
Osobe koje nisu imunokompromitirane, a rade kod pružatelja socijalnih usluga smještaja i boravka za starije i teško bolesne odrasle osobe i osobe s invaliditetom, a koje tijekom samoizolacije nisu razvile nijedan simptom bolesti COVID-19 (asimptomatski tijekom samoizolacije), na svoje radno mjesto mogu se vratiti i prekinuti karantenu nakon isteka 14 dana karantene. Ako Upute za za sprječavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za pružatelje socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi zahtijevaju testiranje prije povratka na posao, treba postupiti u skladu s tim Uputama. U tu svrhu koristi se PCR test.
Ako osobe u karanteni/samoizolaciji razviju simptome bolesti kompatibilne s bolesti COVID-19, treba ih ako laboratorijski kapaciteti omogućuju testirati na SARS-CoV-2. U očekivanju rezultata testiranja treba ih tretirati kao oboljele od COVID-19. U tu svrhu može se koristiti brzi antigenski test ako je dostupan. Ako nije moguće uzeti bris oboljelom kontaktu prvih dana bolesti ili ako zbog laboratorijskih kapaciteta nije moguće očekivati nalaz u roku od dva dana, nije ih potrebno testirati, već ih se smatra oboljelim od COVID-19 (klasificira se kao vjerojatan slučaj – MKB U07.2). Ako su pozitivni ili ih nije moguće testirati rano nakon razvoja simptoma, postupa se dalje s njima kao s novooboljelom osobom, tj. prema uputama u točki 3.
Dijagnoza COVID-19 se NE postavlja bez testiranja:
osobama koje nemaju poznatu izloženost SARS-CoV-2 unazad 14 dana;
osobama koje su dio kolektiva, ako nemamo saznanje da u tom kolektivu ima COVID-19 i da su bliski kontakti oboljelih;
osobama čija daljnja obrada i terapija ovise o rezultatu testiranja (npr. osoba koja ima upalu pluća se ne može napamet proglasiti COVID-19 jer možda ima pneumokoknu upalu pluća ili legionarsku bolest koje zahtijevaju specifično liječenje);
bolničkim pacijentima i osoblju;
korisnicima i osoblju domova za starije osobe;
Dijagnoza COVID-19 bez testiranja (to se klasificira kao vjerojatan slučaj) se koristi samo kad postoji jasna izloženost laboratorijski dokazanoj zaraženoj osobi unazad 14 dana i to za ljude koji ne pripadaju gore navedenim kategorijama.
* Bliski kontakt se u svrhu zdravstvenog nadzora u karanteni/samoizolaciji definira kao:
dijeljenje kućanstva s bolesnikom;
izravan tjelesni kontakt s oboljelim od bolesti COVID-19;
nezaštićen izravni kontakt s infektivnim izlučevinama oboljelog od bolesti COVID-19 (dodirivanje korištenih maramica golom rukom ili npr. ako se bolesnik iskašlje u osobu);
kontakt licem u lice s oboljelim od bolesti COVID-19 na udaljenosti manjoj od dva metra u trajanju duljem od 15 minuta;
boravak u zatvorenom prostoru (npr. učionica, soba za sastanke, čekaonica u zdravstvenoj ustanovi itd.) s oboljelim od bolesti COVID-19 na udaljenosti manjoj od dva metra u trajanju duljem od 15 minuta – boravak u zatvorenom prostoru na udaljenosti većoj od dva metra može predstavljati bliski kontakt, ovisno o tome ima li bolesnik simptome, o nošenju maski, o ventilaciji prostorije…svaki pojedinačni kontakt u zatvorenom prostoru treba individualno procijeniti
zdravstveni radnik ili druga osoba koja pruža izravnu njegu oboljelom od bolesti COVID-19 ili laboratorijsko osoblje koje rukuje s uzorcima oboljelog bez korištenja preporučene osobne zaštitne opreme (OZO) ili ako je došlo do propusta u korištenju OZO-a;
kontakt u zrakoplovu ili drugom prijevoznom sredstvu s bolesnikom dva mjesta ispred, iza ili sa strane; suputnici ili osobe koje skrbe o bolesniku tijekom putovanja; osoblje koje je posluživalo u dijelu zrakoplova u kojem sjedi bolesnik (ako težina kliničke slike ili kretanje bolesnika upućuje na izloženost većeg broja putnika, bliskim kontaktima se mogu smatrati putnici cijelog odjeljka ili cijelog zrakoplova).
Više pročitajte ovdje.