Aktualno

CRUISING NA KOLJENIMA Nikad neizvjesnija plovidba za naše pomorce

Kao časniku stroja na cruiser, odnosno putničkom brodu za krstarenje moj posao se promijenio za 180 stupnjeva. Jedna od naših dužnosti, osobito onih visokopozicioniranih, je dakako komunikacija s gostima, dakle sudjelovanje u svim društvenim događanjima kao i posjećivanje raznih luka. Mi smo svaki dan imali manevre uplovljavanja i isplovljavanja, zatim operacija koje su se odrađivale da bi brod mogao vršiti funkciju za koju je napravljen, a sad se događa da oni ne plove, nema gostiju pa je posao postao poprilično monoton. Radi se samo na održavanju pogona i stroja. Strojeve koji su tu da opslužuju posjetitelje od hotela preko kuhinja do sustava za rashlađivanje inače smo morali držati u punom pogonu i na dnevnoj razini, a sad je to toliko minimizirano i stavljeno na čekanje da su se zadaće naglo smanjile – priča za DuList naš sugrađanin (podatci poznati redakciji) koji tumači kako je epidemija koronavirusa njegovu profesiju unazadila u tolikoj mjeri da ona više nalikuje poslu na brodovima za prijevoz tereta.

Nekim čudom još nas drže na plaći i zbog toga smo zadovoljni. Svjesni smo da se dosta tvrtki koje su tek ušle u cruising turizam zahvalio svojim radnicima pa su čak otpustili časnike

Sigurnosne mjere vrlo stroge
Prvi put ove godine doma se vratio krajem veljače, netom prije prvog lockdowna i srećom nije imao problema jer je došao iz tzv. COVID free zone. Otišao je, objašnjava, točno nekoliko dana prije negoli su se oni počeli gomilati. U Dubrovniku je svejedno bio oprezan prilikom prijavljivanja u Lučku kapetaniju. U svoja četiri zida pričekao je još koje vrijeme kako bi vidio je li razvio koje od simptoma zaraze. Sljedeći put kad se ‘iskrcao’ s cruisera u rujnu situacija je bila jednako povoljna pa je izbjegao samoizolaciju od 14 dana. Procedura povratka na radno mjesto od njega u ovom trenutku zahtijeva negativan test na koronavirus ne stariji od 72 sata, dakle napravljen unutar tri dana uoči ukrcaja. Nakon, posada je, iznosi, obvezna proći dvotjednu karantenu u jednoj od brodskih kabina. Svaka vrsta fizičkog doticaja s kolegama je izričito zabranjena te se tek po isteku sigurnosnog razdoblja može stupiti na dužnost.

—Mjere su jako restriktivne i sigurnosne provjere vrlo stroge. Ove godine bio sam i na preuzimanju cruisera koji još uvijek nije bio pod vlasništvom kompanije već brodogradilišta pa smo tu imali proceduru da smo se u razdoblju od tjedan dana morali dva puta testirati – na početku i na kraju samoizolacije prije ulaska na brod koji je smatran COVID free zonom – iznosi ovaj pomorac. Visoki zdravstveni standardi te naravno pad industrije rezultirao je i manjim brojem članova brodskog osoblja. Od 1500 koliko bi ih bilo u predkorona vremenu sad ih je djelatno tek stotinjak. U njegovom odijeljenju tako ih je sad oko trideset. Njihovo druženje je ograničeno mjerama predostrožnosti pa im, među ostalim, kako je već spomenuo, nije dozvoljeno iskrcavanje na kopno. Za Europljane koji po prilici navegavaju dva do tri mjeseca je to prihvatljivo dok za njihove dalekoistočne kolege ono predstavlja psihološki izazov.

Posjetitelji željni vratiti se
—Obvezni ste nositi masku u svakom trenutku, osim kad ste na radnome mjestu te dva i pol metra nema nikoga do vas. Kad ste na objedu ili kavi nitko vam ne smije sjesti također bliže od dva i pol metra. Sva hrana je unaprijed poslužena i ne možete birati. Aktivnosti na otvorenom kao joggiranje i košarka su dozvoljeni dok u teretanama smije biti određen broj ljudi, a sprave se poslije korištenja moraju očistiti – otkriva ovaj Dubrovčanin koji priznaje da im međusobnu komunikaciju u poslu pokrivala za lice itekako otežavaju te su, kako ne bi bilo nesporazuma, čak razvili vlastiti jezik. Stanje im otežava i činjenica da su im plaće smanjene za 15 posto što je, komentira, najmanje što se moglo napraviti, a s obzirom na napor koje kompanija ulaže za održavanje zaposlenih i flote. Mjesečni rashodi njegove matične kuće, otkriva nam, iznose vrtoglavih 600 milijuna dolara.

— Nekim čudom još nas drže na plaći i zbog toga smo zadovoljni. Svjesni smo da se dosta tvrtki koje su tek ušle u cruising turizam zahvalio svojim radnicima pa su čak otpustili časnike. Npr. Viking cruises zadržao je samo posadu iz svoje države. U mojoj kompaniji koliko-toliko nas smatraju jednakima, no to ne znači da će isto biti u dogledno vrijeme. Među strukom nema optimizma. Kako je bila dobra situacija u kolovozu i rujnu postojala je ideja pokrenuti se s brodovima manjih kapaciteta. Međutim, izvještaji s takvih kružnih putovanja nisu bili dobri. Nisu imali sadržaj kojeg bi taj putnički segment trebao nuditi već su oni napravljeni na silu. To je vidljivo i iz odaziva gostiju koji bez obzira na situaciju se jedva čekaju vratiti na cruisere. No, mi ne znamo na koji način to napraviti, a da ljudima zagarantiramo da će i u slučaju manjeg broja zaraze na brodu, ostali moći otići svojim kućama – naglašava dubrovački pomorac.

Na teretnom sam brodu za rasute terete na kojem inače plovi 10 do 20 ljudi. Prevozimo žitarice i ugljen. Nismo nigdje mogli izaći. Kad bi došli u luku morali smo ostati unutra pa je to za nas praktički bilo osam mjeseci karantene. To, naravno, djeluje na živce

Izazov je pronaći ‘sigurnu luku’
Iako u znatno manjem opsegu, epidemija koronavirusa pogodila je i ovu industriju prijevoza tereta. O tome, priča nam Dubrovčanin (podatci poznati redakciji) koji se nakon gotovo osam mjeseci plovidbe konačno kući vratio u kolovozu. Osobit problem trenutno im predstavlja, ističe, ukrcaj i, naravno, iskrcaj. Slično kao na cruiserima prije ulaska na brod potrebno je imati negativan test na COVID19, ali ne stariji od 48 sati. Situaciju im dodatno otežava odlazak brojnih država u lockdownove pa je teško predvidjeti gdje će biti dozvoljena smjena posade. U njegovom konkretno slučaju čitavo vrijeme plovili su Dalekim Istokom gdje unatoč nastojanjima tvrtke u kojoj radi nisu uspjeli pronaći ‘sigurnu’ luku. Kako navegava već petnaest godina to mu razdoblje provedeno ‘na moru’ nije palo osobito teško, kaže, iako je svjestan da su drugdje stvari poprimile ozbiljne razmjere.

—Na teretnom sam brodu za rasute terete na kojem inače plovi 10 do 20 ljudi. Prevozimo žitarice i ugljen. Nismo nigdje mogli izaći. Kad bi došli u luku morali smo ostati unutra pa je to za nas praktički bilo osam mjeseci karantene. To, naravno, djeluje na živce. Srećom, nismo imali zaraženih iako smo bili u Kini tri-četiri puta kad je stanje bilo najgore. Čuvali smo se. Po nalogu tvrtke poduzeli smo sve mjere zaštite. Mjerili smo temperaturu dva puta na dan i redovito prali ruke. Lučki radnici nisu smjeli ući u naše prostorije te se poslije njih sve dezifinciralo. Kad bismo isplovili pripazili bismo deset dana i tek nakon smo se družili. Vrijeme nam je nekako prošlo. Prvi sam časnik stroja, radio sam po 12 sati, a tijekom odmora bi se pretežno svatko zatvorio u svoju sobu. Obujam posla se, dakle, nije smanjio pa tako ni broj radnika i plaće. Što će biti u budućnosti teško je reći – govori ovaj pomorac koji povratak ‘na more’ očekuje u prosincu ili siječnju ako to dozvoli epidemiološka situacija.

Zbog ‘lockdownova’ stvar bi se mogla zakomplicirati
Razvoj epidemije od njenog samog početka pa do sadašnjeg trena je bio izuzetno nepredvidljiv, priča za DuList Romano Perić ITF koordinator Inspektorata i voditelj Ureda Sindikata pomoraca Hrvatske u Dubrovniku. Čak i sada, s odmakom od osam mjeseci njegov dojam je da se ne može sa sigurnošću prognozirati tijek epidemije u bližoj budućnosti pa samim time teško je predvidjeti hoće li se situacija i procesi repatrijacije zakomplicirati tijekom zime. —Činjenica jest da je velik dio repatrijacija kompletnih posada brodova obavljen u relativno kratkom razdoblju tijekom ljeta, tako da tim posadama ubrzo istječu ugovori. Ukoliko se dogode najavljeni lockdowni određenog broja država, to bi moglo prouzročiti određene poteškoće u repatrijacijama. No, mišljenja sam da su i brodari stekli određena iskustva i znanja u smislu pravovremenog organiziranja repatrijacija svojih pomoraca. Također su uvidjeli da držanje pomoraca na brodu na predugo razdoblje, a nerijetko pod izlikom ‘više sile’ i nije bilo najsretnije rješenje. Naši pomorci su uglavnom razboriti i znaju procijeniti kada kompanija manipulira s činjenicama vezanim za njihov odlazak kući i tada će jasno i glasno ustati za svoja prava. Isto tako znaju procijeniti kada njihova kompanija ulaže krajnje napore i trud da ih dovede doma i neće praviti problem jer razumiju situaciju. Pokazalo se da je korektna komunikacija između broda i kompanije dobro rješenje, a tamo gdje je nije bilo, tu su nastupili i problemi – iznio je Perić. Prema njegovim pokazateljima, priča, trenutna situacija sa smjenama je održiva. Većina smjena se obavlja i imaju dosta manje poziva za asistenciju i savjete nego li je to bilo prije dva mjeseca, što ne garantira da se ista ne može promijeniti preko noći.

Članak objavljen u tiskanom izdanju DuLista 4. studenog 2020.

Pročitajte još

Provjerite tko je u utorak i srijedu bez struje

Dulist

Franković čestitao Romani Delić: ‘Vjerujem da će tvoje priznanje biti inspiracija za sve ostale učenike’

Dulist

OD UTORKA Ponovno s radom počinju upravni poslovi u Orebiću

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija