Slušni aparat

Budućnost je u sigurnim rukama

Budućnost je u sigurnim rukama

Lijepo je vidjeti i čuti kada nove generacije, omladina rođena na prije­lazu u novo tisućljeće, nadahnuće pro­nađu u remek-djelima rocka, metala i punka nastalih davno prije njihovog osobnog postanka. A posebno je lijepo kada tri mlada banda unutar samo nekoliko tjedana izdaju tri odlična albuma kojima najavljuju još mnogo desetljeća vrhunske glazbe.

Iako su tek nedavno navršili dvade­set godina života, The Bobby Lees imaju uvjerljivo najduži radni staž i iza sebe već tri studijska albuma. Debitantski album ‘Beauty Pageant’ iz 2018. im je priskrbio pozornost punk i rock scene, pa ih je legendarni Jon Spencer (Pussy Galore) osobno kontaktirao i ponudio im ulogu predgrupe na njegovoj tur­neji, a usput i producirao njihov drugi album ‘Skin Suit’. Opće priznat kao jedan od najboljih indie albuma dvije-dvadesete, album im donosi i mali komadić mainstream slave kao pred­grupa grupi Helmet, a najnoviji album ‘Bellevue’ tako je fantastično dobar da bi bila bruka i sramota kad u idućim godi­nama ne bismo čuli i vidjeli puno više od pjevačice/gitaristice Sam Quartin, basistice Kendall Wind, gitarista Nicka Case i bubnjara Macky Bowmana.

Iako kao svoju inspiraciju navode Iggy Popa, Debbie Harry i Henry Rollinsa, njihova glazba, a posebno glas me apsolutno podsjećaju na Jella Biafru. Možda taj specifični vokalni vibrato nije po ukusu baš svima, ali kao nekome odraslom uz Kennedyse, ‘Holiday in Cambo­dia’ i ‘Winnebago Warrior’ pjesme ‘Ma Likes to Drink’, ‘Hollywood Junkyard’ ili ‘Death Train’ su pravi melem za uši. Ako se želite aerobno pokrenuti i dobro oznojiti, tada su ‘Dig Your Hips’ i ‘In Low’ savršen izbor. Organski autentično uspješan band iz malenog, ali slavnog njujorškog gradića Woodstocka se tako­đer ne propušta obračunati s raznim tvornički kreiranim pozerima na pjesmi ‘Greta Van Fake’, a iz naslova nije teško zaključiti tko je glavna meta.

Pinkshift iz Baltimorea imaju nešto manje staža, ali ipak malo više život­nog iskustva. Pjevačica Ashrita Kumar i gitarist Paul Vallejo upoznali su se za vrijeme studiranja na vrlo prestižnom sveučilištu Johns Hopkins. Na sveu­čilišnom glazbenom odjelu pronalaze bubnjara Myrona Houngbedjija i ne pre­tjerano ambiciozno sviraju po raznim studentskim zabavama. Međutim, moć Interneta je neograničena pa sasvim slučajno njihova stvar ‘I’m Gonna Tell My Therapist On You’ postaje viralni hit na Redditu, a Chris No.2, basist i pjevač legendarnih punkera Anti-Flag postaje njihov veliki obožavatelj i moti­vira ih da snime svoj prvi EP‘Saccha­rine’.

Oduševljenje kritike potiče ovaj trojac da zamrznu svoju medicinsku i znanstvenu karijeru i u potpunosti se posvete glazbi. Rezultat je njihov debi­tantski album ‘Love Me Forever’. Melo­dični Ashritin vokal zasigurno je podo­ban za mainstream slavu, a zarazne pop-punk pjesme u stilu Paramorea, Marmozets ili Turnstilea vrlo lako ulaze u uho, ali zato jako teško izlaze. Dvana­est brzopoteznih stvari su odličan način za upoznavanje s bandom, a posebno lagani dvokorak ‘in a breath’ i ‘Cinde­rella’ koji završava žestokim zakucava­njem sa ‘Burn The Witch’. Pinkshift su definitivan dokaz da rock ima sigurnu budućnost, i da ta budućnost nije isklju­čivo muška ili bijela.

Ako pak tražite nešto što je komerci­jalno ipak manje primamljivo, tada su Witch Fever iz engleskog Manchestera prikladna preporuka. Njihov debi­tantski album ‘Congregation’ nazivaju začetnikom doom-punk scene, kom­binirajući crnilo Black Sabbatha, sivilo Savagesa i neurotičnost Nirvaninog ‘Bleacha’. Pjevačica Amy Walpole zvuči kao P.J.Harvey zapljusnuta tsunami­jem distorzije, a njezini tekstovi često za temu imaju njezino djetinjstvo i bijeg iz kršćanskog kulta sa nepunih šesnaest godina. Svoju slobodu pronašla je u har­dcoreu i death metalu, i ti utjecaji tako­đer su osjetni u stvarima poput ‘Blessed Be Thy’, ‘I Saw You Dancing’, ‘Bloom’ i ‘Bloodlust’.

Svoju prisutnost u susjed­stvu medijske popularnosti najviše mogu zahvaliti uspješnim turnejama s My Chemical Romance i britanskim punk-rapperima Bob Vylan. Ako ste u devedesetim uživali uz L7 ili Hole, ili na prelasku u novi milenij uz Deftonese, tada je WitchFever pravi band za vas. Uz ove tri mlade grupe koje mogu biti temelji nove žestoke scene, ne moramo se brinuti za budućnost dobre glazbe. U dobrim smo rukama, uživajmo u ljepoti.

Foto Hopeless Records

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić