BRANKO BAZDAN Liječnika nedostaje, no u budućnosti će biti kritičan nedostatak sestara!

Domovi zdravlja, kao i ostale javne ustanove u zdravstvu, nalaze se pred velikim problemom. Bolnice, zavodi za javno zdravstvo… Svugdje je osnovni problem kroničan, a on je – nedosta­tak doktora. Ništa bolje nije ni u našem Domu zdravlja, a o ovoj i brojnim dru­gim vezanim temama, pričamo s rav­nateljem Brankom Bazdanom…

— Na području koje pokriva Dom zdravlja Dubrovnik zaposleno je ukupno 40 liječnika, od kojih ih je 18 upravo ovdje. Ostalo su liječnici u pri­vatnim ordinacijama, ex koncesio­nari. Jedna je umirovljenica koja radi iz mirovine Domu zdravlja, dr. Cakić, dok je devet koncesionara u radnom odnosu iznad 65 godina. Radi se o obi­teljskim liječnicima – ističe nam rav­natelj Bazdan na početku razgovora. A koliko je raspisanih natječaja u tijeku? Stalno, ističe dalje, ponavljaju odnosno neke nanovo raspisuju.

Visoke plaće, no – u turizmu
— Otprilike su uvijek isti, samo ih obnavljamo. Među njima su i oni za medicinske sestre kojih također nedo­staje na tržištu rada. Jedan od natje­čaja je onaj za specijalista ginekolo­gije i opstetricije za rad u ordinaciji zdravstvene zaštite žena Mlini (Župa Dubrovačka), potom za medicinsku sestru… Što se njih tiče, još uvijek se snalazimo, mada će i to biti jako kri­tično u budućnosti – naglašava Bazdan. Razlog leži u visokim plaćama, no ne u medicini, već u turizmu.
— Učenici završe školu, no ne bave se poslom medicinske sestre ili tehničara – svojom strukom – već turističkim dje­latnostima gdje je prihod puno veći – kratko komentira dalje.

Netto i brutto
Utjecaj lokalne vlasti na privlačenje doktora prema gradu odnosno župa­niji – je li moguć? Bazdan smatra da da, no problem je na puno većoj razini.
— Radi se o situacijama na razini države. Mi konkretno imamo pomoć Grada Dubrovnika i Dubrovačko-nere­tvanske županije, ali trebamo se više angažirati svi skupa, na čelu s resor­nim i drugim ministarstvima. Treba li još više? Nama je financijski gledano lakše, no što je s drugim sredinama koje nemaju sredstava? Ili, da se vratim na ‘naše’ – što je sa Stonom, primje­rice, gdje nemamo liječnika? Odnosno, pravo pitanje je kako će Ston financi­rati rješenje? Takve općine imaju malo sredstava, nisu u mogućnosti značaj­nije financirati liječniku stan, otkup stana, trajno rješenje stana… Mi u Stonu imamo čak stan iznad ordinacije i obnovili smo ga vlastitim sredstvima, ali se nitko ne javlja na natječaj. Jed­nostavno nema liječnika i to je stvarni problem. Možda pokrenuti akciju, od strane države, a po uzoru na neke druge države, da što si dalje od centra, veća ti je plaća – napominje dalje Baz­dan.

Tu je i zanimljiv prijedlog, kojeg su inicijativnom pokrenuli upravo domovi zdravlja, a radi se o liječnicima u ruralnim sredinama i otocima. Sma­tra li naš sugovornik kako bi svi mladi liječnici trebali imati ponuđene ovakve ili još atraktivnije uvjete?

U klinikama se povećava, a drug­dje smanjuje broj liječnika!
— U Zagrebu to nije problem, ili bolje rečeno nema ovakvih problema s liječ­nicima. Ima problema primarne zdrav­stvene zaštite jer se liječnici odlučuju na sekundarnu – rad u klinikama, bolnicama… U zadnjih 10, 15 godina u klinici se povećavao, a ovdje sma­njivao broj liječnika. Upravo ovdje bi Ministarstvo zdravstva, pa čak i druga ministarstva, po meni trebala napraviti jednu pravu reformu. Jedan naš prijed­log bio je prema rješavanju situacije na otocima, kao mjestima pod posebnom skrbi. Na otocima bi brutto plaća tre­bala zapravo biti netto. To za državu ne bi bio neki veliki trošak, oslobađa­nje liječnika od poreza, prireza, dopri­nosa… Zdravstvenih i mirovinskih. Mislim da bi se sigurno neki mlađi liječnici odlučili za raditi na otoku pa makar to bilo tri, četiri, pet godina… To je jedna od mogućnosti, a trebalo bi ju sagledati dosta studiozno, jer mislim da će nas klinike progutati. Naravno, ne osporavam potrebu za klinikama, međutim što se događa?
Mi kao primarna, ali i bolnica kao sekundarna zdravstvena zaštita imamo problem – kad pošaljemo nekog na specijalizaciju, on specija­lizira, ali hoće ostati u klinici. To bi država trebala regulirati – napominje dalje Branko Bazdan.

Na sreću malih pacijenata…
Što se tiče konkretno dubrovačkog Doma zdravlja, trenutno ipak ima pomaka. I to, na sreću malenih paci­jenata, na polju pedijatrije.

— Trenutno imamo dvoje specijali­sta pedijatrije, jedan bi uskoro trebao doći, a već ste razgovarali s njime – doktor Zoran Krišto Legčević. Tu je i doktorica Lucija Janjalija, koja je pošla prošle godine na specijalizaciju, ona je iz Dubrovnika i vjerujem da će ovdje i ostati. Doktor bi zasada trebao ići u Lapad, ali ćemo vidjeti – ističe Bazdan dalje. Jedna je neobična, ali pozitivno neobična situacija u lapadskoj pedija­trijskoj ambulanti u DOC-u.

— Doktorica Marija Sršen radi četiri sata dnevno, na koja ima pravo iz miro­vine. Pokriva ordinaciju i mislim da joj ide prilično dobro. Uostalom, ona je zaista velika stručnjakinja u svom poslu, kojeg i obožava. O njoj ne treba govoriti puno, ali moram istaknuti – sama je došla k nama, uvidjevši pro­blem s pedijatrima. Stavila se na ras­polaganje na čemu joj se do neba zahvaljujem. Ne znam osobu koja je to negdje tako napravila – zahvalan je naš sugovornik. Dotičemo se i druge teme koja je često u javnom prostoru, gine­kološke ordinacije u Župi dubrovačkoj.

— Doktor Ante Daničić radi dvije smjene, svoju i suprotnu, nemamo trenutno drugih mogućnosti. No, ista­knuo bih nešto što se često zaborav­lja – Župa dubrovačka nije imala svoju ginekologiju, Dom zdravlja je napra­vio izuzezan napor, i materijalno i kadrovski, kako bi se priča pokrenula. Kad je došla doktorica Nina Lale Jurić, nanovo smo osnovali jednu ordinaciju koja nažalost nije zaživjela – mada ima određen broj upisanih žena. Naše ordi­nacije doktora Željka Bačića i doktorice Lale Jurić su ‘full’, ne mogu predah­nuti za vrijeme svog radnog vremena – napominje dalje Bazdan. Očekuje se, dodaje, novi zakon koji ‘nije idealan, ali ima jednu dobru stvar’.

Funkcionalno povezivanje ustanova
— Radi se o funkcionalnom povezivanju ustanova. To će nam dati osnovu da se možemo nadopunjavati te ako uspi­jemo dodatno angažirati određene specijalističke doktore da rade ovdje pojedinim danima. To bi se moglo pozitivno pomaknuti. Sve ovisi od mjesta do mjesta, od liječnika do liječ­nika i hoćemo li uspjeti složiti finan­cijsku konstrukciju. Nećemo moći plaćati ni približno kao privatnici, no ipak i ovaj koncept pruža određene prednosti – dodaje dalje.

— Vrlo izazovno vrijeme je pred Domom zdravlja i svim javnim usta­novama u zdravstvu. Bolnici je malo lakše, ali zasigurno svi imaju problem s liječnicima i određenim strukama. Interes za specijalizacijama se promi­jenio i naginje ka onim specijalizaci­jama gdje se može realizirati privatna praksa. Atraktivne su oftamologija, dermatologija, gdje se može ‘koketi­rati’ s privatnim. Država to mora orga­nizacijski regulirati – zaključuje naš sugovornik, ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik Branko Bazdan.