Biti izabran za festanjula Feste svetoga Vlaha iznimna je čast, kako za pojedinca, tako i za njegovu obitelj. Slažu se s time i ovogodišnji festanjuli, pomorac Miho Trojanović iz Trstenog i obrtnik Stjepo Aksić iz Rožata.
Miho Trojanović rođen je 1955. u Trstenom, sin je Nika i Marije rođene Bošković, a srednju i višu pomorsku školu završio je u Dubrovniku.
– Dvadeset tri godine plovio sam na Atlantskoj plovidbi te slijedećih dvanaest godina po stranim firmama. Već 15 godina zapovjednik sam broda i plovim na stranom brodaru- govori o sebi i svom profesionalnom putu Miho Trojanović kojemu je izbor za festanjula Feste Svetoga Vlaha izuzetna čast:
UZ BOŽJU POMOĆ
-Izuzetna je čast da ste odabrani, kao i to da ste član toga lijepog društva. To vam ostaje u sjećanju cijelog života, ali je i velika obaveza kako bi sve prošlo u najboljem redu. Nadamo se da će uz Božju pomoć tako i biti – zaključuje Trojanović.
I članovima njegove obitelji iznimna je čast što je njihov suprug i otac izabran za festanjula.
– Suprugom Lucom oženio sam se 1986. godine. Imamo dvoje djece, kćer Nikolinu, koja ima 21 godinu, inače studenticu i sina Domagoja koji ima 19. godina, inače maturanta. Supruga Luce po zanimanju je trgovac, ali dugo godina ne radi – priča Miho Trojanović.
Stjepo Aksić, rođen je također 1955. u Majkovima, sin je Antuna i Ane rođene Kraljević, a osnovnu školu završio je u Majkovima i u Slanome, a kasnije i Obrtničku školu u Dubrovniku. Po zvanju je mehaničar brodostrojarskog smjera, a po zanimanju obrtnik u istom zvanju.
– Oženjen sam Nikicom Kristović iz Rožata i otac sam četvero djece. Najstarija kćer Marijana rođena je 1979.godine, završila je Ekonomski fakultet za turizam i vanjsku trgovinu. Kćer Zrinka je rođena 1981. , a radi na dubrovačkom sudu kao sudski zapisničar – referent. Kćer Antonija rođena je 1991. i radi u frizerskom salonu sa suprugom u hotelu Petka. Najmlađi sin Hrvoje rođen je 1993. godine i trenutačno je nezaposlen – priča o svojoj obitelji Stjepo Aksić, koji je ponosni djed dviju djevojčica:
-Imam dvije unučice, mlađa ima oko mjesec dana, ime joj je Loreta, a starija Karmen, učenica je sedmog razreda osnovne škole – naglašava i dodaje kako je za cijelu obitelj velika čast što je upravo on izabran za festanjula.
PONOS ROŽATA
– Velika mi je to čast i ponosan sam što sam izabran. Potvrda je to da je moj životni pravac ispravan i da radim pravu stvar – zaključuje Aksić.
Njihova okolina, kažu, također je zadovoljna njihovim izborom, posebno zbog činjenice što su dosada za festanjule manje birane osobe sa zapadne strane Dubrovačke biskupije.
-Svima je drago, poznanici i susjedi stalno čestitaju, posebno jer su rjeđi festanjuli sa zapadne strane. Ljudima je drago da nas ima i sa zapadne strane, jer su većinom izabrani oni sa područja Konavala, Župe dubrovačke i Grada. Drago nam je da se ova tradicija slavljenja Svetoga Vlaha koja je od nedavno pod zaštitom UNESCO-a nastavlja, jer bi bila velika šteta da se izgubi- ističe Miho Trojanović.
Načuli smo i kako je Stjepo Aksić ponos Rožata, a on nam je samo skromno odgovorio:
-Ljudi zovu i čestitaju. Drago im je da je netko iz Majkova i njihove sredine izabran za festanjula – zaključuje Stjepo Aksić.
Sada slijedi obilaženje teritorija Dubrovačke biskupije, od Prevlake do Stona treba uručiti Proglas i poziv na Festu Svetoga Vlaha.
40 godina od prve javne proslave
Rektor Crkve svetoga Vlaha don Toma Lučić ističe kako mu je ova 1040. Festa svetoga Vlaha iznimno draga. A razlog je slijedeći:
– Ovo nije nekakva posebno zaokružena godišnjica, ali meni je posebno važna ova 1040. godina slavljenja Svetoga Vlaha upravo jer je prošlo 40. godina od prve javne proslave Svetoga Vlaha i mise na otvorenome. Te 1972. obilježavala se 1000. godišnjica. Svima je jasno dokle je tada Crkva mogla izlaziti i koliko je bila zastupljena u javnosti. Skoro nikako. Tada je samo Sveti Vlaho izlazio vani. Nitko drugi nije smio. Procesija je bila nedjeljom, nije se mogla održati radnim danom, dok misa na otvorenom nije dolazila u obzir. Ipak, na 1000. godišnjicu prihvaćena je naša molba i iz Beograda je stigla dozvola da misa bude ispred Katedrale i Kneževa dvora. Nakon 1000. godina slavljenja bilo je teško odbiti molbu, a sam Tito je intervenirao da se odobri misa na otvorenom. To mi je bilo čudo i to spominjem u ovogodišnjem Proglasu – ističe don Toma Lučić i dodaje kako broj 40 očito ima neko značenje:
– Ova godišnjica mi je draga i posebno naglašena jer u Bibliji i Svetom pismu sve su nam brojevi 40 – 40. godina Židova kroz pustinju, za vrijeme velikog potopa kiša je padala 40 dana i noći, Isus u pustinji posti 40 dana, Korizma traje 40 dana. I ovih 40 godina očito nam nose neku poruku – ističe rektor.
– Ovo je i prva proslava za našeg biskupa mons. Mate Uzinića. Prigoda je to da pošalje poruku ljudima, stoga će on predvoditi Festu Svetoga Vlaha – napominje don Toma i dodaje kako će i prigodni program Feste biti popraćen zanimljivim sadržajima.
Tako Grad Dubrovnik priprema veliku izložbu o Svetom Vlahu, izlazi i monografija o Svetom Vlahu, dok će knjiga „Sveti Vlaho, Biskup iz Sebaste“. francuskog autora armenskog podrijetla Armanda Tchouhadjiana biti prevedena na engleski jezik.
– Tako Sveti Vlaho i ove godine donesi nešto novo. U Makedoniji postoji jedna pravoslavna crkva posvećena Svetom Vlahu ili kako ga oni nazivaju Blažu. Oni bi htjeli čvršću vezu sa Dubrovnikom, ali nismo još sve utanačili – naglasio je don Toma, dodavši kako se nada da će Festa svetoga Vlaha 2012. biti „ ne samo lijepa, već i posebna“.
10 dječaka s parčevim imenom
Dok je u ostatku Hrvatske češće u upotrebi ime Blaž, od davnina na dubrovačkom području koristi se grčka inačica Vlaho. Don Toma Lučić kaže kako je zadnjih nekoliko godina krstio 10 dječaka po imenu Vlaho, a posebno mu je drago što među 60 živućih festanjula, njih šest nosi ime Vlaho, te šest ime Nikola.