Aktualno

Bambini, malena svjedočanstva velikog ljudskog i bezvremenskog sadržaja

Bambini, malena svjedočanstva velikog ljudskog i bezvremenskog sadržaja

U Dubrovniku prethodno kićenju božićnog drvca, njegovao se drag običaj štovanja skulpturice novorođenčeta – Bambina, kao simbola Prvorođenoga.

Kako će u napisu o Božiću 1935. godine posvjedočiti dr. Ernest Katić, započinje citatom priču o Bambinu za DuList, povjesničarka umjetnosti Maja Nodari: ‘Svaka bolja dubrovačka kuća imala je u staklenoj kutiji sačuvan kip izrađen od voska, ležećeg Djetešca Jezusa, koji bi se onog dana iznio, položio u velikoj saloči, na izloženom mjestu, na mahovini u male jaslice (…) umjesto tuđeg, germanskog božićnog stabla li drvca, stari Dubrovčani znali su samo za Betlem, to jest zorno prikazanje Jezusova porođenja’.

-Refleks europskog trenda štovanja Bambina ili Djetešca Isusa odrazilo se i na naše prostore, te se prema ondašnjim spoznajama udomaćilo u Dubrovniku, gdje se u staro vrijeme o Božiću izlagao kip maloga Isusa ili Bambina. U Dubrovniku i njegovu kraju sveprisutnost Božića u životu ljudi kroz stoljeća očitovala se i pokazuje se do danas u multikulturalnoj pojavnosti, bilo da je riječ o povijesnim iskustvima, specifičnoj glazbi, tradicijskim umijećima, kulturi jaslica – u širokom spektru sve do raznih umjetnosti, književnosti, likovnosti, umjetničkih obrta. Sve nabrojeno dio je dubrovačke bogate i slojevite kulturne baštine, poglavito one nematerijalne – govori Nodari.

Podrijetlo štovanja kulta ‘Svetog Djetešca’
Naziv Bambin izvedenica je od talijanskog Il Santo Bambino, prevedeno na hrvatski ‘Sveto Djetešce’. Riječ je o figuricama malog djeteta u raznim pozicijama i veličinama, zavjetnim statuetama koje ne treba ih dovoditi u vezu s jaslicama, kaže Maja Nodari. Naime, Bambin ili Djetešce Isus tema je mnogo starija od jasličih prikaza i uprizorenja, posebice u Dubrovniku.

-Kult Djetešca Isusa ima vrlo staro podrijetlo. Štovao se od 4. stoljeća, preko sv. Jeroninma u 5. stoljeću, posebice je Malog Isusa štovao sv. Bernard od Clairvauxa u 12. stoljeću, napose Franjo Asiški u 13. stoljeću i sv. Tereza Avilska u 16. stoljeću koja se nikada nigdje nije uputila a da ga sa sobom nije nosila. Kult Kristova djetinjstva zadobio je osobitu važnost u Španjolskoj u doba baroka, dijelom i zbog vizija svetice Tereze Avilske, a bio je proširen po Italiji i ostalim europskim zemljama. Kako su Dubrovčani kroz povijest bili povezani sa svijetom, sva je prilika da je običaj štovanja Bambina k nama stigao ponajprije iz Italije, posebno iz Napulja i Genove – objašnjava ova autorica mnoštva dragocijenih tekstova o dubrovačkoj baštini, među ostalim, na temu Božića u Gradu. Štovanje Bambina otkrićem vrijednosti djetinjstva iznova se snažno afirmirao u 17. i 18. stoljeću pa su upravo ženski samostani bili idealna mjesta za širenje kulta.

Bambin obitelji Bošković
-Redovnice su ih izrađivale pretežno od voska i to od ostataka svijeća, odijevale ih u posebno skrojenu odjeću – stare misnice, stole, liturgijsko ruho, s mnogo mašte i umijeća, prizivajući efekt osjećajnosti, čarobnosti i divljenja – što je posebno ‘čitljivo’ u književnom djelu Dubrovkinje Anice Bošković koja je sjajno i s velikom ljubavi opjevala svog kućnog Bambina, svoje ‘Prisveto Djetešce’ iz kuće Boškovića, kao prikaz topline božićnog ozračja – priča Nodari. Inače, posrijedi je najreprezentativniji primjerak dubrovačkog Bambina od polikromirane sedre, visine 61 cm u stojećem stavu. Nepoznate je provenijencije te datira se drugom polovicom 18. stoljeća. Već desetljećima marno ga čuvaju sestre Franjevke u samostanu Sigurata. Bambini su se, osim voska i polikromiranog drva, izrađivali, tumači Maja Nodari, od krepa, papira i gipsa. Materijali su se često i kombinirali, vješto i majstorski, primjerice – tijelo od kučine, kudjelje, glava i udovi od terakote, kosa od svilenog konca, oči od stakla ili figurice napravljene cijele od voska ili drva ili gipsa.

-No zanimljivije je uočiti oblikovanja i položaje Bambina koji mogu biti – gola Djetešca u povojima, ležeća Djetešca nepovijena s uzdignutim ručicama, Djetešca sa simbolima Kristove Muke, mali dječaci u uspravnom stanju na nogama – blagoslivljajući sa simbolima u uzdignutoj ruci (kugla zemaljska, ptica, jabuka, grozd, simboli Euharistije), nadalje kao Rajska djeca u bogatoj ambijentaciji s cvijećem i životinjama te najposlije kao ležeći Bambini u staklenom kutijama – kaže Nodari.

Sačuvano desetak primjeraka
U Dubrovniku najčešće se radi o Bambinima pod staklom, stajaćima i u povojima europskog podrijetla. Sudeći prema istraživanjima Nodari, nalazio u imućnijim dubrovačkim kućama. Izlagao bi se za svo vrijeme trajanja božićnog ciklusa počevši s Badnjim danom u mahovinom ukrašenoj špiljici, na mahovini, komodi u saloči, najreprezentativnijem dijelu kuće. Bambin je okupljao svu obitelj na molitvu u svetoj noći, nadahnjujući ih posebnim osjećajem zajedništva, usrdnosti i nade. -Svakako valja iskazati kako je osjećaj Božića sazdanog najprije od vjere, tradicije, zvukova, mirisa, boja, sjećanja posebni osobni osjećaj svakog od nas – poručuje Nodari.

-Istražujući taj fenomen, Bambina u Dubrovniku, i prežitak u našem gradu sačuvane europske tradicije, kroz godine sam pronašla više od desetak Bambina sačuvanih u samom Dubrovniku. Nalazila sam ih najprije u dubrovačkim crkvama. Među njima je i Bambin iz kuće Ernesta Katića, iz palače Gozze-Basegli-Katić, a napominjem da je među najstarijim i vrlo kvalitetnim Bambinima onaj iz zbirke Karmen Gagro iz 18. stoljeća, rad napuljskih majstora. Nedavno sam dobrotom Marka Gleđa, sakrestana crkve sv. Kuzme i Damjana u Knežici i dubrovačkog trombunjera doznala za još jednog Bambina, koji se čuva u toj crkvi – govori Nodari zaključujući naš razgovor riječima:

-Sačuvani dubrovački Bambini vrijedno su povijesno-umjetničko i ikonografsko naslijeđe i malena svjedočanstva velikog ljudskog i bezvremenskog sadržaja. Božića, maloga Boga koji u svima nama nastoji probuditi kao rođeno Dijete novoga i boljega čovjeka Vjeruje kako će ‘svoje’ Bambine uklopiti u knjižicu o Božiću u Dubrovniku, koja će biti tiskano i ukoričeno štivo, nastavak njene ‘zvučne knjige’, Božić u Dubrovniku, koju je kao 75-minutni CD zapis toga naslova izdala 2003. godine.

NAJNOVIJI PRONALAZAK

Bambini, malena svjedočanstva velikog ljudskog i bezvremenskog sadržaja
Bambin iz crkve svetog Kuzme i Damjana u Knežici
Fotografija prikazuje spavajućeg malog Isusa, golo Djetešce kako leži na boku, koji se čuva u crkvi sv. Kuzme i Damjana u Knežici. Izrađen je od polikromiranog drva, dužine 35 cm te ga se može datirati u kraj 18. stoljeća. Običaj je da se Bambin iznosi u božićno vrijeme i postavlja se na oltar povrh svetohraništa. Na Božićnu misu on se iznosi, vjernici ljube statuicu, a na gvantijericu se skuplja lemozina.

Foto: Zvonimir Pandža/ arhiva Maja Nodari

Pročitajte još

VODOVOD STANOVNICIMA MOKOŠICE Podnesite zahtjeve za priključenje na mrežu odvodnje

Dulist

[FOTO] KOD ONOFRIJEVE FONTANE Pronađeni ostatci velike gradske gustijerne

Dulist

Nila Miličić Vukosavić dobitnica nagrade HRT-a za životno djelo

Dulist