Naši sindikalni povjerenici Pero Matuško i Ana Zovkić bili su nekoliko puta pozvani kod Gradske uprave i kod gradonačelnika Mata Frankovića te kroz socijalni dijalog dogovoreno je da u sljedećem razdoblju neće biti umanjenja plaća za 10 posto kako je bilo zadnjih godinu dana zbog koronakrize – otkrio je za DuList Baldo Kovačević, predsjednik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske i donedavni dugogodišnji sindikalni povjerenik u Libertasu, a kojeg smo priupitali kako se diše u redovima dubrovačkog javnog gradskog prijevoznika gdje je, poručuju nam iz Uprave, trenutni broj bolovanja je 24 od čega je na bolovanju devet vozača.
Smanjenja zbog očuvanja radnih mjesta
— Moram naglasiti da u Kolektivnom ugovoru stoji da se zbog nepovoljnije financijske situacije plaća može umanjiti za 10 posto uz dogovor sa Sindikatom. Mi kao Samostalni sindikat u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske potpisnici smo Kolektivnog ugovora za radnike Libertasa i na dosadašnja smanjenja smo pristajali samo i jedino zbog očuvanja radnih mjesta, pogotovo što jedan dio radnika ima ugovor na određeno vrijeme, a svjesni situacije u Libertasu i Gradu koja nije dobra s obzirom na to da smo svi direktno ili indirektno ovisni o turizmu – nastavlja Kovačević.
U 2020., na početku pandemije koronavirusa, u Libertasu je, iznosi, bilo zaposleno oko 370 djelatnika, a početkom svibnja kad je odlazio ta brojka je bila oko 290 djelatnika. Normalno je, ističe, da svi nisu angažirani zbog smanjenog obima posla i tu se manje-više radilo oko 50 posto njih koji su imali svoje radne obveze. Tamo gdje je moguće radilo se u krug, ne samo zbog ravnomjerne podjele zbog smanjenja plaće, već i zbog epidemiološke situacije. Radnici koji su na tzv. počeku i ne rade u te dane, naglašava ‘u te radne dane’, imaju sukladno Zakonu i Kolektivnom ugovoru 20 posto manju plaću.
— Zašto naglašavam u te radne dane? Jer netko je možda imao pet, netko deset, a netko petnaest takvih dana kad je bio kod kuće, a primao je plaću umanjenu za 20 posto, što je u konačnici na razini mjesečne plaće umanjeno za 10 posto. Moram naglasiti da smo uspjeli još lani ispregovarati s Upravom i gradonačelnikom za radnike koji imaju dodatke kao što su npr. rad nedjeljom, blagdanom, noćni rad i drugo da se plaća ne umanjuje za nikakav postotak tj. te dodatke su cijelo vrijeme primali u punom iznosu – priča naš sugovornik.
— U proteklom razdoblju kad je plaća bila umanjena 10 posto za vrijeme koji se radi, vrijeme koji se provodilo kući umanjeno je za 30 posto što smo bazirali na teoriji da je vrijeme na bolovanju isto toliko umanjeno i nismo cijelo ovo vrijeme pristajali na manje, iako je bilo prijedloga Uprave i vlasnika minimalac ili smanjenje za 40 posto itd. Da nije bilo mjera Vlade RH, stanje bi bilo potpuno katastrofalno, sigurno je da ne bi bilo isplate plaća, a upitna bi bila i egzistencija Libertasa kao gradskog prijevozničkog društva – tvrdi Baldo Kovačević koji je za DuList komentirao znatno smanjen vozni red.
— Ponavlja se poratno vrijeme kad smo očekivali uvođenje dodatnih linija. Moje osobno mišljenje je da se građanima ne smije uskraćivati prijevozna usluga, jer i ratnih godina je vozila dvica i petica, imali smo nekad 7a i 7b te druge linije. No, vremena se mijenjaju pa se rasporedi i linije moraju korigirati. Ni Upravi, a ponajmanje Gradu ne bi trebao biti orijentir prihod, jer to nije realni pokazatelj. Prvo što gradski prijevoz postoji zbog prvenstveno usluge građanima, a evo sad dolazi na naplatu ono na što sam uvijek govorio svim direktorima i gradonačelnicima, kao i načelnicima suvlasnicima – kaže.
Libertas je, iznosi, skup proizvod. To je usluga javnog prijevoza za razliku od drugih komunalnih usluga preko koje se lomi socijala, a naplativost je na niskim razinama. Nitko nije računao da će doći koronakriza i da neće biti turizma pa je bez obzira na broj radnika teško egzistirati kao i za poratno
oko 200 zaposlenika, tumači Kovačevrijeme kad su s preko 420 došli na vić. Porastom turizma broj zaposlenika je rastao, a davane su razne povlastice. Misli da i dan-danas ima preko 8000 povlaštenih pokaza, a nitko još nije izračunao porast troškova nakon preseljenja Libertasa iz Gruža u Komolac i koliko je zbog toga Libertas skuplji.
— Ima toga dosta, pravljene su razne studije i uvijek se svodi na jedno – koliko je stvarna cijena jednog kilometra i kako riješiti tu naplativost na ekonomičnoj razini. O ovome i povijesnim činjenicama koje se ponavljaju mogao bi vam ispuniti cijeli list pa ću skratiti. Jedna dodatna crtica je da sam u Libertasu počeo raditi 1985. i da je i tada bilo jako loše stanje. Sve je ovisilo o tadašnjoj Općini Dubrovnik, a 1990. je bio generalni štrajk zbog neisplata plaća i blokade računa Libertasa. Nešto slično se događalo 2000. s najavom štrajka pa ponovo 2010. – prisjeća se dugogodišnji sindikalni povjerenik u Libertasu.
Vozni red treba prilagoditi potrebama građana
— Tako da svih zadnjih desetljeća nitko nije pokušao riješiti problem financiranja javnog gradskog prijevoza u Dubrovniku i okolici, nego su to bila samo kratkoročna rješenja. Vozni red na gradskom i prigradskom području treba prilagoditi potrebama građana i kao takav financijski poduprijeti. To je izričito stvar i odluka vlasnika i suvlasnika Libertasa, a što vrijedi i za druga komunalna društva – kategoričan je. A kakva je razina zaštite zaposlenika JPG Libertasa u odnosu na standarde EU, odgovara: ‘Općenito radnici u RH su na manjim standardima od EU, tako da ni u Libertasu nije bolje’.
Inače je, nastavlja, ta problematika naglašena kroz radnike u komunalnim djelatnostima i velike su razlike između njih i kolega iz drugih zemalja EU. Velike su razlike, poručuje i između gradova Republike Hrvatske, a pogotovo u pojedinim komunalnim društvima koje su u vlasništvu gradova. U Libertasu se radnici koji nisu svakodnevno angažirani, tvrdi, ne moraju bojati za svoja radna mjesta što je potvrdio kroz razgovor i gradonačelnik Franković koji im je obećao zbog dosadašnjih dogovora i razumijevanja da neće biti otpuštanja radnika, kao i radnika koji su na određeno.
Što se pak tiče prekovremenih sati koji su svojevremeno bili velika problematika, podsjeća, oni koji su zakonski to i bili su se isplatili. Problem je, dodaje, bio i oko tzv. preraspodjele radnog vremena koja se gomilala godinama i prebacivala te onda prezentirala kao prekovremeni rad, a zahvaljujući bivšoj Upravi i pojedincima koji su to radili nerealno, objašnjava Baldo Kovačević. I to je nekako riješeno, podvlači. Međutim, u njegovih 36 radnih godina u Libertasu do danas ostaje prisutan izazov Zaštite na radu u svim odjelima.
— Mislio sam da će se preseljenjem u Komolac to smanjiti, a ne ponavljati. Istina uvjeti rada su bolji, ali daleko je to od europskih standarda. Što se tiče radničkih prava osim plaće po kolektivnom ugovoru isplaćuju se, ali uvijek se s time treba natezati s Upravom. Ono što je ugovoreno, ta sredstva treba osigurati Uprava ili vlasnik i tu je točka. Sve ono što se nije ugovorilo o tome se može razgovarati, a ne kako se u stvarnosti događa da se razgovara o već ugovorenim pravima. Problemi se rješavaju u hodu ili kad kulminiraju, uvijek ih gledamo dogovorno riješiti bez dizanja tenzija, normalno ako naiđemo na razumijevanje – komentira.
Našeg sugovornika priupitali smo i kakva je situacija u preostalim gradskim komunalnim tvrtkama. Uz Libertas gdje je povjerenik Pero Matuško, naime, djeluju i u drugim gradskim komunalnim društvima kao Vodovodu, gdje je povjerenik Vlaho Radičević ujedno i županijski povjerenik SSKH, Čistoći, gdje je povjerenik Ante Tonći Đurković, Sanitatu, gdje je povjerenik Tomo Raić, Vrtlaru, gdje je povjerenik Zdravko Papac i Boninovu, gdje je povjerenik Vicenzo Capurso. Svi imaju dosta zajedničkih problema, ali i pojedinačnih zbog različitih djelatnosti.
— Nedavno smo imali sastanak kod gradonačelnika kojega sam osobno upoznao o namjeri ispred SSKH kolektivnog pregovaranja i potpisivanja granskih ili gradskih kolektivnih ugovora kako bi ona osnovna radnička prava bila ugovorena, a sva ostala prava i obveze putem kućnih kolektivnih ugovora – govori Baldo Kovačević koji prostora za napredak vidi kroz socijalni dijalog, svakodnevnu komunikaciju i obostrano uvažavanje. Uprave provode odluke vlasnika i to je normalno, podvlači, ali to ne znači da se slijepo moraju držati svega zacrtanoga nego da imaju razumijevanja za radnike i njihovu problematiku.
— Jer samo zadovoljan radnik može dati bolji radni doprinos. Dosta sam imao prilike vidjeti kratak spoj između Uprava i vlasnika te se u konačnici to loše odražavalo na radnike. Uvjerio sam se puno puta u svojih tridesetak godina sindikalnog rada kako je lakše komunicirati s vlasnicima nego s upravom i zbog toga sam i na nacionalnom planu pokrenuo priču oko sektorskog ili gradskog kolektivnog ugovora što bi ponajviše osiguralo socijalni mir u komunalnim djelatnostima na zadovoljstvo i radnika i vlasnika – zaključuje predsjednik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 14. srpnja 2021.