Aktualno

Baldo Kovačević: Zaposlenici Libertasa uspjeli su se izboriti za povratak plaća na staro

Naši sindikalni povjerenici Pero Matuško i Ana Zovkić bili su nekoliko puta pozvani kod Gradske uprave i kod gradonačelnika Mata Frankovića te kroz socijalni dijalog dogovoreno je da u sljedećem razdoblju neće biti umanjenja plaća za 10 posto kako je bilo zadnjih godinu dana zbog korona­krize – otkrio je za DuList Baldo Kova­čević, predsjednik Samostalnog sindi­kata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske i donedavni dugogodišnji sindikalni povjerenik u Libertasu, a kojeg smo priupitali kako se diše u redovima dubrovačkog javnog gradskog prijevoznika gdje je, poručuju nam iz Uprave, trenutni broj bolovanja je 24 od čega je na bolovanju devet vozača.
Smanjenja zbog očuvanja radnih mjesta
— Moram naglasiti da u Kolektivnom ugovoru stoji da se zbog nepovoljnije financijske situacije plaća može uma­njiti za 10 posto uz dogovor sa Sindi­katom. Mi kao Samostalni sindikat u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske potpisnici smo Kolektivnog ugovora za radnike Libertasa i na dosa­dašnja smanjenja smo pristajali samo i jedino zbog očuvanja radnih mjesta, pogotovo što jedan dio radnika ima ugovor na određeno vrijeme, a svjesni situacije u Libertasu i Gradu koja nije dobra s obzirom na to da smo svi direk­tno ili indirektno ovisni o turizmu – nastavlja Kovačević.
U 2020., na početku pandemije koro­navirusa, u Libertasu je, iznosi, bilo zaposleno oko 370 djelatnika, a počet­kom svibnja kad je odlazio ta brojka je bila oko 290 djelatnika. Normalno je, ističe, da svi nisu angažirani zbog smanjenog obima posla i tu se manje-više radilo oko 50 posto njih koji su imali svoje radne obveze. Tamo gdje je moguće radilo se u krug, ne samo zbog ravnomjerne podjele zbog smanjenja plaće, već i zbog epidemiološke situa­cije. Radnici koji su na tzv. počeku i ne rade u te dane, naglašava ‘u te radne dane’, imaju sukladno Zakonu i Kolek­tivnom ugovoru 20 posto manju plaću.
— Zašto naglašavam u te radne dane? Jer netko je možda imao pet, netko deset, a netko petnaest takvih dana kad je bio kod kuće, a primao je plaću umanjenu za 20 posto, što je u konač­nici na razini mjesečne plaće uma­njeno za 10 posto. Moram naglasiti da smo uspjeli još lani ispregovarati s Upravom i gradonačelnikom za rad­nike koji imaju dodatke kao što su npr. rad nedjeljom, blagdanom, noćni rad i drugo da se plaća ne umanjuje za nika­kav postotak tj. te dodatke su cijelo vri­jeme primali u punom iznosu – priča naš sugovornik.
— U proteklom razdoblju kad je plaća bila umanjena 10 posto za vrijeme koji se radi, vrijeme koji se provodilo kući umanjeno je za 30 posto što smo bazi­rali na teoriji da je vrijeme na bolova­nju isto toliko umanjeno i nismo cijelo ovo vrijeme pristajali na manje, iako je bilo prijedloga Uprave i vlasnika mini­malac ili smanjenje za 40 posto itd. Da nije bilo mjera Vlade RH, stanje bi bilo potpuno katastrofalno, sigurno je da ne bi bilo isplate plaća, a upitna bi bila i egzistencija Libertasa kao gradskog prijevozničkog društva – tvrdi Baldo Kovačević koji je za DuList komentirao znatno smanjen vozni red.
— Ponavlja se poratno vrijeme kad smo očekivali uvođenje dodatnih linija. Moje osobno mišljenje je da se građanima ne smije uskraćivati pri­jevozna usluga, jer i ratnih godina je vozila dvica i petica, imali smo nekad 7a i 7b te druge linije. No, vremena se mijenjaju pa se rasporedi i linije moraju korigirati. Ni Upravi, a ponaj­manje Gradu ne bi trebao biti orijen­tir prihod, jer to nije realni pokaza­telj. Prvo što gradski prijevoz postoji zbog prvenstveno usluge građanima, a evo sad dolazi na naplatu ono na što sam uvijek govorio svim direktorima i gradonačelnicima, kao i načelnicima suvlasnicima – kaže.
Libertas je, iznosi, skup proizvod. To je usluga javnog prijevoza za razliku od drugih komunalnih usluga preko koje se lomi socijala, a naplativost je na niskim razinama. Nitko nije računao da će doći koronakriza i da neće biti turizma pa je bez obzira na broj rad­nika teško egzistirati kao i za poratno
oko 200 zaposlenika, tumači Kovačevrijeme kad su s preko 420 došli na vić. Porastom turizma broj zaposlenika je rastao, a davane su razne povlastice. Misli da i dan-danas ima preko 8000 povlaštenih pokaza, a nitko još nije izračunao porast troškova nakon pre­seljenja Libertasa iz Gruža u Komolac i koliko je zbog toga Libertas skuplji. ­
— Ima toga dosta, pravljene su razne studije i uvijek se svodi na jedno – koliko je stvarna cijena jednog kilo­metra i kako riješiti tu naplativost na ekonomičnoj razini. O ovome i povi­jesnim činjenicama koje se ponav­ljaju mogao bi vam ispuniti cijeli list pa ću skratiti. Jedna dodatna crtica je da sam u Libertasu počeo raditi 1985. i da je i tada bilo jako loše stanje. Sve je ovisilo o tadašnjoj Općini Dubrov­nik, a 1990. je bio generalni štrajk zbog neisplata plaća i blokade računa Liber­tasa. Nešto slično se događalo 2000. s najavom štrajka pa ponovo 2010. – pri­sjeća se dugogodišnji sindikalni povje­renik u Libertasu.
Vozni red treba prilagoditi potre­bama građana
— Tako da svih zadnjih desetljeća nitko nije pokušao riješiti problem finan­ciranja javnog gradskog prijevoza u Dubrovniku i okolici, nego su to bila samo kratkoročna rješenja. Vozni red na gradskom i prigradskom području treba prilagoditi potrebama građana i kao takav financijski poduprijeti. To je izričito stvar i odluka vlasnika i suvla­snika Libertasa, a što vrijedi i za druga komunalna društva – kategoričan je. A kakva je razina zaštite zaposlenika JPG Libertasa u odnosu na standarde EU, odgovara: ‘Općenito radnici u RH su na manjim standardima od EU, tako da ni u Libertasu nije bolje’.
Inače je, nastavlja, ta problematika naglašena kroz radnike u komunal­nim djelatnostima i velike su razlike između njih i kolega iz drugih zema­lja EU. Velike su razlike, poručuje i između gradova Republike Hrvatske, a pogotovo u pojedinim komunalnim društvima koje su u vlasništvu gra­dova. U Libertasu se radnici koji nisu svakodnevno angažirani, tvrdi, ne moraju bojati za svoja radna mjesta što je potvrdio kroz razgovor i gradonačel­nik Franković koji im je obećao zbog dosadašnjih dogovora i razumijevanja da neće biti otpuštanja radnika, kao i radnika koji su na određeno.
Što se pak tiče prekovremenih sati koji su svojevremeno bili velika problematika, podsjeća, oni koji su zakonski to i bili su se isplatili. Pro­blem je, dodaje, bio i oko tzv. preras­podjele radnog vremena koja se gomi­lala godinama i prebacivala te onda prezentirala kao prekovremeni rad, a zahvaljujući bivšoj Upravi i pojedin­cima koji su to radili nerealno, objaš­njava Baldo Kovačević. I to je nekako riješeno, podvlači. Međutim, u njego­vih 36 radnih godina u Libertasu do danas ostaje prisutan izazov Zaštite na radu u svim odjelima.
— Mislio sam da će se preseljenjem u Komolac to smanjiti, a ne ponavljati. Istina uvjeti rada su bolji, ali daleko je to od europskih standarda. Što se tiče radničkih prava osim plaće po kolek­tivnom ugovoru isplaćuju se, ali uvi­jek se s time treba natezati s Upravom. Ono što je ugovoreno, ta sredstva treba osigurati Uprava ili vlasnik i tu je točka. Sve ono što se nije ugovorilo o tome se može razgovarati, a ne kako se u stvarnosti događa da se razgovara o već ugovorenim pravima. Problemi se rješavaju u hodu ili kad kulminiraju, uvijek ih gledamo dogovorno riješiti bez dizanja tenzija, normalno ako nai­đemo na razumijevanje – komentira.
Našeg sugovornika priupitali smo i kakva je situacija u preostalim grad­skim komunalnim tvrtkama. Uz Liber­tas gdje je povjerenik Pero Matuško, naime, djeluju i u drugim gradskim komunalnim društvima kao Vodovodu, gdje je povjerenik Vlaho Radičević ujedno i županijski povjerenik SSKH, Čistoći, gdje je povjerenik Ante Tonći Đurković, Sanitatu, gdje je povjerenik Tomo Raić, Vrtlaru, gdje je povjere­nik Zdravko Papac i Boninovu, gdje je povjerenik Vicenzo Capurso. Svi imaju dosta zajedničkih problema, ali i poje­dinačnih zbog različitih djelatnosti.
— Nedavno smo imali sastanak kod gradonačelnika kojega sam osobno upoznao o namjeri ispred SSKH kolek­tivnog pregovaranja i potpisivanja granskih ili gradskih kolektivnih ugo­vora kako bi ona osnovna radnička prava bila ugovorena, a sva ostala prava i obveze putem kućnih kolek­tivnih ugovora – govori Baldo Kova­čević koji prostora za napredak vidi kroz socijalni dijalog, svakodnevnu komunikaciju i obostrano uvažavanje. Uprave provode odluke vlasnika i to je normalno, podvlači, ali to ne znači da se slijepo moraju držati svega zacrta­noga nego da imaju razumijevanja za radnike i njihovu problematiku.
— Jer samo zadovoljan radnik može dati bolji radni doprinos. Dosta sam imao prilike vidjeti kratak spoj između Uprava i vlasnika te se u konačnici to loše odražavalo na radnike. Uvjerio sam se puno puta u svojih tridesetak godina sindikalnog rada kako je lakše komunicirati s vlasnicima nego s upra­vom i zbog toga sam i na nacionalnom planu pokrenuo priču oko sektorskog ili gradskog kolektivnog ugovora što bi ponajviše osiguralo socijalni mir u komunalnim djelatnostima na zado­voljstvo i radnika i vlasnika – zaklju­čuje predsjednik Samostalnog sindi­kata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 14. srpnja 2021.

Pročitajte još

Humanitarna akcija Dubrovačke biskupije za kupnju tri aparata za ginekološki odjel

Dulist

Biskup Glasnović u sv. Mihajla predvodi misno slavlje za palijativne bolesnike

Dulist

Spomenica Domovinske zahvalnosti Nikici Lazareviću i Ivu Papcu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija