Autocesta do Dubrovnika donijela bi milijardu eura godišnje

Prof. dr. sc. Željko Marušić, prometni stručnjak sa zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti svojim je stavovima o nužnosti izgradnje Pelješkog mosta i autoceste do Dubrovnika probudio zanimanje stanovnika najjužnije hrvatske županije. Za razliku od političara i politikanata, Marušić svoje stavove temelji na znanstvenim činjenicama, ali i životnom iskustvu.

Vlada Republike Hrvatske, jednako kao dubrovački gradonačelnik, smatra kako Dubrovniku ne trebaju ni Pelješki most ni autocesta. Što, po Vama, doista realno treba Dubrovniku?

– Ako se razmatra površno i stručno nekompetentno, ništa od toga nije potrebno. Ali kad su krupni infrastrukturni zahvati u pitanju, pogotovo u prometnom povezivanju dubrovačkog područja, svjetskog turističkog bisera i najjačeg hrvatskog brenda, sveobuhvatna analiza pokazuje upravo suprotno. Uzmimo na primjer Dalmatinu. Nitko nije mogao ni predvidjeti sve pozitivne efekte izgradnje autoceste koja je povezala kontinentalnu i primorsku Hrvatsku te nadmašila očekivanja i najvećih optimista. Kad se uračunaju svi učinci na turizam i gospodarstvo, pa i demografska kretanja, pogotovo u područjima Like, Zadra i splitskog zaleđa, ona se već isplatila. Da političkoj mafiji to nije bila prilika za brutalnu korupciju i pljačku, u kojoj su nestali deseci milijardi kuna, bio bi to najisplativiji projekt u povijesti hrvatskog naroda. Tu ne treba biti kriterij prosječnog dnevnog prometa, nego utjecaj na turizam, gospodarstvo i cjelokupne društvene interese. Da nije bilo Dalmatine i njezinog utjecaja na povećanje turističkog prometa, Hrvatska bi već potonula pod teretom gospodarske krize. A istodobno je spasila više od sto života i, da nije skupe cestarine, spasila bi ih još više. Kvalitetno prometno povezivanje Dubrovnika donijelo bi nam barem milijardu eura godišnje, višestruko bi se povećala vrijednost zemlje uzduž trase. Nitko ne može izračunati sve pozitivne učinke koji bi iz toga proizašli.
 
OSREDNJI OSNOVNOŠKOLCI
 
Je li zbilja trebalo odustati od gradnje Pelješkog mosta i koje su izravne i neizravne posljedice takve odluke?

– To je velika pogreška, a izravne i neizravne posljedice nije moguće ni izračunati. One će se u potpunosti pokazati za pet do deset godina. To treba gledati na više načina. Mnogi su, očito, jedva dočekali da ugase projekt prethodne Vlade, kao da u njegovom osmišljavanju nisu bili uključeni deseci kvalitetnih stručnjaka, nažalost i oni koji su se željeli okoristiti napuhivanjem troškova izgradnje i krupnim špekulativnim transakcijama. U analizi utjecaja Pelješkog mosta na dugoročne hrvatske interese i cjelokupnoj problematici povezivanja juga Hrvatske nova je Vlada pristupila na razini osrednjeg učenika osnovne škole. Zanemareni su pozitivni utjecaji na gospodarstvo i turizam cijelog juga Hrvatske, pogotovo Pelješca i Korčule. Ne treba zanemariti, uz stvarne, i psihološke utjecaje povezivanja državnog teritorija, na što imamo pravo i poveljom UN.

Je li gradnja Pelješkog mosta opravdana s gledišta prometnih znanosti?
– Prometna je znanost širok pojam, a mnogi stručnjaci, nažalost, nekritički i oportunistički podržavaju svaku odluku vlasti. Pelješki most je isplativ i bez funkcije prometnog povezivanja juga Hrvatske. S velikog dijela Pelješca, a i s Korčule putovanje automobilom prema Pločama, dakle i budućim koridorom Vc, sa Splitom, Zadrom, Zagrebom, skraćuje se za 50-ak kilometara. Već to opravdava njegovu izgradnju. A sam po sebi most bio bi turistička atrakcija.

Znači li odluka o odustajanju od gradnje Pelješkog mosta i trajnu izoliranost Dubrovnika, koji ovisi o utjecaju bure na zračni promet?
– Dubrovnik će se povezati, ako ne mostom, onda koridorom preko Neuma, što je i interes moćnika EU-a. To je našoj Vladi očito bio i presudan razlog za odustajanje od mosta. Povezivanje Dubrovnika, dakle nije upitno, samo što će to biti na račun hrvatskih interesa te ćemo sudbinu povezivanja juga Hrvatske trajno vezati za sudbinu BiH, u paketu s ustupcima u Pločama. Naša je Vlada građanima sve prikazala kao jednostrano rješavanje povezivanje Dubrovnika preko Neumskog koridora, prešućujući da će bosanskoj strani sve trebati kompenzirati u Pločama, što je također interes čelnika EU-a. Posebno je neodgovorno bilo odustati od Pelješkog mosta dok sve nismo do kraja dogovorili s vlastima u Sarajevu i što nitko ne može jamčiti što će sve u paketu biti uključeno. A ukupni troškovi izgradnje koridora bit će barem dvostruko veći nego što se najavljuje. I to je bilo u funkciji prikazivanja koliko je Pelješki most 'preskup' i 'neisplativ'.
 
BRZA CESTA NAJPOGIBELJNIJA
 
Treba li jugu Hrvatske autocesta, ili je dovoljna brza cesta, kako tvrde u Vladi?
– Brza cesta, odnosno polu-autocesta, najpogibeljnija je prometnica, jer na njoj mnogi voze brzo kao na autocesti, a prometni trakovi nisu razdvojeni. To su pokazala iskustva bivše takve prometnice između Karlovca i Rijeke, te na Istarskom ipsilonu. Zbog toga je to loša opcije, premda prosječni dnevni promet na autocesti zasigurno ne bi bio dovoljan za isplativost u užem smislu. Ali, to je pogrešno gledanje. Koliko bi se povećala vrijednost turističke ponude? Koliko bismo mogli zaraditi osmišljavanjem i prodajom koncesija na desecima turističkih, gospodarskih i mješovitih zona? Kolika bi bila dugoročna korist za cijeli jug Hrvatske, od vrijednosti zemlje i nekretnina, do turizma i demografskih utjecaja? Nažalost sve se gleda kroz naplatu cestarina, a one su najveće zlo naših autocesta. Cijena autoceste od Zadra do Dubrovnika trebala bi izvan sezone biti besplatna. To sam, u pisanim i elektroničkim medijima, predložio već desetak puta. Da imamo pameti, održavanje bi se plaćalo iz proračuna, a posredno bi se, kroz gospodarske, turističke, demografske i sigurnosne efekte, u proračun vratilo najmanje deset puta više. Koliko su samo mudrom politikom besplatnih cestarina Nijemci zaradili u proteklih pola stoljeća?! Na njima su napravili gospodarski bum. A mi bismo tijekom turističke sezone mogli bismo imati izravnu naplatu cestarine, ili vinjete, Eh, da je pameti…